Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 9 Gž-28/2023-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. iz Č., OIB:..., zastupane po punomoćniku F. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. & S. b. d.d. R., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M., K. & p. d.o.o. iz Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj 17 P-438/2022-5 od 2. prosinca 2022., 16. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj 17 P-438/2022-5 od 2. prosinca 2022.
II. Trošak odgovora na žalbu tužiteljici se ne dosuđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da isto preinači sukladno žalbenim navodima.
3. U odgovoru na žalbu, pozivajući se na primjenu odredbe čl. 59. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), tužiteljica predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika i potvrdi pobijano rješenje.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Kako u predmetnom ugovornom odnosu tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge, pa se prema ocjeni prvostupanjskog suda primjenjuje mjerodavno potrošačko pravo, isti sud smatra, polazeći od odredbe čl. 81., 83. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03) kako iz priloženih isprava proizlazi da je Ugovor o kreditu kojeg su sklopile stranke 24. studenog 2006. sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, pa da se temeljem zakonske presumcije smatra da se radi unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale.
6. Stoga sud utvrđuje da odredba čl. 14. st. 5. navedenog Ugovora o kreditu kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana i da tužiteljica nije moga utjecati na njezin sadržaj, a da ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, jer bi ista prema mišljenju prvostupanjskog suda, s obzirom da joj je prebivalište u Č., u Slavoniji, radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Rijeci, gdje je registrirano sjedište tuženika, bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena radi odlazaka na ročišta u Rijeku.
7. Kako tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Virovitici, prvostupanjski sud smatra da je temeljem čl.19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj:75/09, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015 i 52/2016 – dalje: ZPK) mjesno nadležan sud gdje potrošač ima prebivalište, a to je Općinski sud u Virovitici, slijedom čega je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbijen kao neosnovan.
8. U žalbi tuženik tvrdi da pobijana odluka nije pravilna niti zakonita jer sud nije ovlašten u ovom stadiju postupka na ovakav način donijeti odluku o nepoštenosti neke ugovorne odrede, s obzirom da ispitivanje nepoštenosti iste može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije, saslušanjem stranaka, tvrdeći da je prvostupanjski sud počinio na taj način bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Ujedno ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona, ističući da je prilikom odlučivanja o poštenim, odnosno nepoštenim ugovornim odredbama nužno posebno prosuđivati svaki konkretni spor, a da eventualnu neravnotežu među strankama treba prosuđivati s obzirom na različite okolnosti kao što su sjedište suda, sjedište odnosno prebivalište stranaka, prirodu spora, visinu predmeta spora, je li za očekivati da će stranka uzeti punomoćnika i druge relevantne okolnosti, pa tvrdi da je u konkretnom slučaju sud propustio utvrditi je li se o prorogacijskoj klauzuli posebno pregovaralo kao i ostale relevantne okolnosti koje bi uzrokovale ništetnost sporne odredbe. Osim toga pojašnjava da nije bila ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci da bi za suđenje u ovoj pravnoj stvari ponovno bio nadležan sud u Rijeci i to sukladno odredbama čl. 46. i 48. ZPP-a. Nadodaje da se ZPK uopće ne može primijeniti na ugovorni odnos stranaka s obzirom da se odredba Zakona na koju se poziva prvostupanjski sud odnosi samo na pitanje međunarodne nadležnosti slijedom čega tvrdi da je pobijano rješenje i iz te osnove nezakonito.
9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima valja istači da prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, koje sadržajno ukazuje tuženik, a niti jednu drugu na koje ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, s obzirom da je u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti strankama dana mogućnost da raspravljaju pred sudom, na koji način je osigurana kontradiktornost postupka u pogledu istaknutog prigovora. Osim toga navedena odluka nema nikakvih manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.
10. Nadalje, iako sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda vezano uz nepoštenje odnosno ništetnost ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti, pogrešan je njegov zaključak da se u konkretnom slučaju po pitanju ocjene mjesne nadležnosti u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 19. l. ZPK-a, imajući u vidu da je isti Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2010., a sam propisuje u odredbi čl. 29. da se ne primjenjuje na Ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog Zakona, dok su stranke sporni navedeni Ugovor o kreditu sklopile 24. studenog 2006. Ujedno se pojašnjava da se navedena odredaba odnosi na pitanje međunarodne nadležnosti za sporove iz potrošačkog ugovora, a što ovdje nesporno nije slučaj, već je trebalo prigovor mjesne nenadležnosti tuženika procijeniti kroz odredbe ZPP-a o mjesnoj nadležnosti, kako to pravilno tvrdi tuženik u svojoj žalbi i ističe tužiteljica tijekom postupka, te u svom odgovoru na žalbu (isti stav proizlazi i iz pravnog stajališta izraženog na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 09. studenog 2022.).
11. Međutim, valja istači, a na što ukazuje tužiteljica tijekom postupka, da je prema odredbi čl. 59. ZPP-a, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, dok iz navedenog Ugovora proizlazi da je isti sklopljen u Virovitici, gdje se nalazi Filijala tuženika prema dostavljenoj Obavijesti o primjeni kamatne stope tuženika tužiteljici sa lista 23-33 prvostupanjskog spisa.
12. Stoga, kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu (jer tužiteljica smatra da je zbog ništetnosti odredbi Ugovora preplatila kredit pa zahtijeva povrat iznosa koji smatra da je preplaćen) to treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja je Ugovor sklopila, pa kako je tužiteljica podnošenjem tužbe na navedeni općinski sud izabrala da o sporu stranaka odlučuje sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica, a ista se nalazi na području mjesne nadležnosti navedenog prvostupanjskog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako negativno odlučiti o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika valjalo potvrditi pobijano rješenje.
13. Trošak odgovora na žalbu tužiteljici nije dosuđen jer isti trošak sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bilo nužno potreban za vođenje parnice, odnosno odlučivanje po žalbi.
U Varaždinu 16. lipnja 2023.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.
