Poslovni broj Gž R-274/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja M. R., Ministarstvo Č., zastupanog po punomoćnici M. O., odvjetnici iz N., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo, Z., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Zagreba, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6987/2020-6 od 2. studenoga 2020 , 19. srpnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6987/2020-6 od 2. studenoga 2020.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja od 20. srpnja 2020. i prijedlog za određivanje privremene mjere.

U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 kn.

Protiv tog rješenja žali se tužitelj bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga. U žalbi u bitnom navodi kako se radi o krivotvorenom rješenju jer rješenje nema zakonom propisani pečat i žig s grbom Republike Hrvatske.

Nekonkretizira žalbeni prijedlog.

Žalba nije osnovana.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22

- dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Sud prvog stupnja odbacuje tužbu tužitelja i prijedlog za određivanje privremene mjere uz obrazloženje da tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 186. a ZPP-a i prije podnošenja tužbe se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Suprotno tvrdnji tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbacio tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere.

U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika te tužbom traži da se utvrdi da je tužitelj u radnopravnom statusu kod tuženika temeljem važeće pravomoćne i ovršne isprave – rješenja o rasporedu službenika od 18. ožujka 2019. s danom primjene od 20. ožujka 2019., zatim utvrđenja da ne postoji pravni akt niti pravni temelj koji bi pobio pravnu valjanost obveze koja proizlazi iz važećeg rješenja o rasporedu službenika od 18. ožujka 2019. s primjenom od 20. ožujka 2019., zatim utvrđenja da tužitelju pripadaju sva prava iz radnopravnog statusa kod tuženika temeljem rješenja o rasporedu službenika od 18. ožujka 2019., s danom primjene 20. ožujka 2019., da je tuženik tužitelju jednostrano i nezakonito bez ikakvog akta i uopće bez ikakvog pravnog temelja uskratio pravo koje proizlazi iz radnog odnosa s danom 31. ožujka 2019. s kojim datumom je tuženik tužitelja odjavio iz sustava mirovinskog zdravstvenog osiguranja, odnosno nakon plaće od ožujka 2019. koju je tuženik tužitelju isplatio u travnju 2019., da se naloži tuženiku da nastavi redovito isplaćivati plaću tužitelju temeljem rješenja o rasporedu od 18. ožujka 2019. s danom primjene 20. ožujka 2019. kao i da podmiruje sve ostale obveze prema tužitelju koje proizlaze iz radnopravnog statusa.

U tužbi je naveo da rješenjem o rasporedu dokazuje svoj radnopravni status kod tuženika te tvrdi da je tuženik nezakonito ga odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te da je zadnju plaću isplatio za ožujak 2019. Također navodi da je dopisom nekoliko puta pozivao tuženika da temeljem rješenja o rasporedu nastavi s isplatom plaće tuženiku i vrati ga u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja ali odgovorna osoba P. Š. odbio je postupiti po rješenju. Prema odredbi čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, s tim da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati i tužba. Prema odredbi čl. 186. a st. 3. ZPP-a sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije podnošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno prije isteka tog roka, dok je stavkom 6. određeno da se odredba prethodnog stavka ne primjenjuje u slučaju kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.

Dakle, navedenom odredbom je propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Međutim navedena odredba ima i izuzetak od primjene instituta zahtjeva za mirno rješenje spora i to u slučajevima u kojim je posebnim zakonom propisan rok za podnošenje tužbe.

Takav propis između ostalog bio bi i Zakon o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, - dalje ZR) , a koji u odredbi čl. 133. st. 1. propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno njegovog saznanja za povredu prava može zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok je stavkom 3. istog članka propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu tj. o postupku za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, međutim na isti se ne primjenjuje odredba čl. 133. ZR-a jer tužitelj niti ne tvrdi da bi tuženik donio neku odluku kojom mu je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa i ne traži utvrđenje nezakonitosti bilo kakve odluke. Dakle, proizlazi da se ne bi radilo o izuzetku propisane odredbom čl. 186. a ZPP-a.

Stoga, polazeći od navedenog proizlazi da se ne bi radilo o izuzetku, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužbu odbacio.

Naime, tužitelj nije sudu dostavio dokaz da je prije podnošenja tužbe podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora, pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je uz primjenu odredbe čl. 186. a ZPP-a odbacio predmetnu tužbu to stoga jer tom zakonskom odredbom izričito je propisano obraćenje državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora, što pretpostavlja procesnu pretpostavku za dopuštenje tužbe protiv tuženika Republike Hrvatske.

U odgovoru na žalbene navode tužitelja treba reći da je odredbom čl. 1.a Sudskog poslovnika ( Narodne novine broj 37/2014, 49/2014, 8/2015, 35/2015, 123/2015, 45/2016, 29/2017, 33/2017, 34/2017, 57/2017, 101/2018, 119/2018, 81/2019, 128/2019, 39/2020, 47/2020, 138/2020, 147/2020, 70/2021, 99/2021, 145/2021, 23/2022, 12/2023 ) elektroničko sudsko pismeno je svaki dopis, poziv, zamolnica, potvrda, odluka i akt sudske uprave u pdf obliku, potpisano kvalificiranim elektroničkim potpisom suca ili ovlaštenog službenika suda, ovjereno kvalificiranim elektroničkim pečatom odnosno aplikativnim potpisom informacijskog sustava koji je u primjeni u sudu i predstavlja izvornik te sadrži odgovarajući barkod odnosno QR kod, kontrolni broj i internetsku stranicu kojima se provjerava vjerodostojnost pismena. Kvalificirani elektronički potpis ima jednak pravni učinak kao vlastoručni potpis i otisak pečata. Stoga tvrdnje tužitelja o nedostatku potpisa i pečata na rješenju nisu osnovane.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 19. srpnja 2023.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara