Republika Hrvatska
Županijski sud Bjelovar
Bjelovar, J. Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-98/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-288/2017-85 od 2. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenog D. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu okr. D. M. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevetom, opisano u čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11. okrivljeni D. M. osuđuje se na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa s time da je jedan dnevni iznos utvrđen u iznosu od 133,33 kuna, što iznosi 3.999,90 kuna a ne temelju članka 56. KZ/11. izriče se uvjetna osuda pa novčana kazna na koju je osuđen neće biti izvršena ako okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/20.; dalje u tekstu ZKP) privatni tužitelj M. J. iz Z., se s imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama
1., 6. i 7. ZKP-a okrivljeni D. M. je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, pristojbu na presudu u visini od 500,00 (petsto) kuna, troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 1.400,00 (tisuću četristo) kuna te nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika u iznosu koji će na temelju članka 148.
stavka 4. ZKP-a biti određen posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okr. D. M., putem svoje braniteljice
D. P., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika oslobodi od kaznenopravne odgovornosti te nadoknadi oštećenom troškove kaznenog postupka.
3. Odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako okrivljenik uvodno u žalbi navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te žalbene osnove posebno ne obrazlaže, već se obrazloženje žalbe u cijelosti odnosi na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1. Međutim, povodom žalbe okrivljenika ovaj drugostupanjski sud je temeljem čl. 476. st. 1. ZKP-a ispitao pobijanu presudu, te nije našao postojanje povreda odredaba kaznenog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, a također niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.
6. Žalbenim razlozima u kojima okrivljenik analizira i daje svoju ocjenu provedenih dokaza, nije dovedena u pitanje ni potpunost, a ni pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
7.Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na osnovu temeljite i sveobuhvatne analize i ocjene svih provedenih dokaza nedvojbeno i sa punom sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio optuženo kazneno djelo.
7.1. To posebno ako se ima u vidu da iz dopisa stečajnog upravitelja M.
J., je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako u istome ne piše da će radnici
„u 2016. godini, 31. prosinca 2016. u tri rate, dobiti svu vašu tražbinu“. Naime, iz dopisa je samo vidljivo da je stečajni upravitelj zaprimio pismo namjere od
M. d.d., u kojem se ista obvezuje na isplatu presuđenog iznosa, a da mu
rok plaćanja nije poznat. Nadalje, u dopisu piše da M. d.d. nema
momentalno novca za isplatu duga u cijelosti, pa je predloženo plaćanje u tri rate, sve do kraja godine. Također iz dopisa je vidljivo da stečajni upravitelj ne može potpisati bilo koju van sudsku nagodbu, a da je potrebno na tu temu sazvati skupštinu vjerovnika, o kojemu će radnici biti pravovremeno obavješteni. Dakle,
prema stajalištu i ovoga vijeća činjenične tvrdnje okrivljenog D. M. su
neistinite. To što je poslano pismo namjere radi sklapanja neke nagodbe, odnosno predložena isplata u tri rate ne znači da je dogovorena isplata na predloženi način,
odnosno da je isto već dogovoreno. Naprotiv, upravo prijedlog izvan sudske nagodbe moraju prihvatiti vjerovnici na skupštini vjerovnika, obzirom da svaka nagodba može ići potencijalno na njihovu štetu, odnosno da vjerovnici ne prihvate prijedlog neke nagodbe od strane stečajnog upravitelja.
7.2 Nadalje, kako je do trenutka počinjenja kaznenog djela bilo više izvješća stečajnog upravitelja koja prileže sudskom spisu, koji sadržaj nije sporan među strankama, okrivljeni D. M. bio je svjestan i upoznat sa cjelokupnim tijekom rješavanja imovinskopravnih odnosa oko naplate potraživanja sa M.
d.d.. Dakle, u trenutku počinjenja kaznenog djela svjestan je da su njegove tvrdnje neistinite, jer je znao da je stečajni upravitelj M. J. pokrenuo postupak prisilne naplate kako bi se izravno naplatila potraživanja radnika temeljem pravomoćne i ovršne isprave. Upravo zbog nemogućnosti izravne naplate
M. d.d. predlagala je više oblika nagodbi, od kojih su jedan oblik
nagodbe prihvatili vjerovnici na skupštini pa je prema njihovoj volji sklopljena nagodba 2. siječnja 2017. Kako je kazneno djelo počinjeno dana 16. siječnja 2017.,
okrivljeni D. M. bio je svjestan da su njegove činjenične tvrdnje neistinite,
odnosno u trenutku počinjenja kaznenog djela bio je upoznat sa cjelokupnim tijekom naplate potraživanja i znao je da to što govori nije istina.
7.3 Dakle, kod ocjene podobnosti navedenih činjeničnih tvrdnji da naštete časti i ugledu privatnog tužitelja, prvostupanjski sud je s pravom imao u vidu vrijeme,
mjesto, sredinu, način i kontekst u kojemu su iste izrečene, kao i adresata. U odnosu na navode iz privatne tužbe i to izjavu okrivljenog da privatni tužitelj „M.
J. svjesno i zlonamjerno koristeći svoj položaj radi na štetu vjerovnika radnika
M. L. d.d., i da radi to od prvog dana“, treba reći da se, i po ocjeni
ovog suda, radi o vrijednosnom sudu, dakle, subjektivnom stavu okrivljenog koji nije podložan objektivnoj provjeri. No upravo ovakav, nedvojbeno negativan, vrijednosni sud izrečen nakon iznesenih neistinitih činjeničnih navoda istima daje podobnost da naštete časti i ugledu privatnog tužitelja, pa je u tom kontekstu i cijenjen. Neistinite činjenične tvrdnje okrivljenog D. M. izrečene na H.
televiziji u emisiji L., izrečene u navedenim okolnostima, predstavljaju napad na osobni i profesionalni ugled privatnog tužitelja, prikazuju ga kao osobu koja govori neistinu i koja radi na štetu radnicima te ga tako izlažu preziru zajednice i okoline uopće, pa su apsolutno podobne da naškode časti i ugledu privatnog tužitelja.
7.4 Prema tome, ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda da je okrivljenik svojim postupanjima ostvario sva potrebna bitna obilježja kako u objektivnom, a tako i u subjektivnom pogledu kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a za koje je i proglašen krivim, pa je pravilno primijenjen i Kazneni zakon, dok nema mjesta primjeni Direktive EU 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća od 23.19.2019., upravo iz svih navedenih razloga a okrivljenik se u konkretnom slučaju ne može smatrati tzv. “zviždačem“.
7.5. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, no to ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenika oglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda, klevetom, opisano u čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.
8. Kako žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud i u tom dijelu preispitao prvostupanjsku presudu.
8.1. Imajući u vidu sve one okolnosti, koje je prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji uzeo u obzir prvostupanjski sud, a radi se o olakotnim i otegotnim okolnostima koje su detaljno obrazložene u točki 19. prvostupanjske presude, smatrajući da navedene okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, stupanj ugroženosti povrijeđenog dobara i nastupjelu posljedicu, pravilno je sud okrivljenog osudio na novčanu kaznu u visini od trideset dnevnih iznosa po 133,33 kuna. Prilikom određivanja dnevnog iznosa sud je pravilno uzeo u obzir imovinske prilike okrivljenog, imajući u vidu njegova osobna primanja te činjenicu da nema imovine kao i da su on i supruga umirovljenici. Na temelju tako utvrđenog sud je ocijenio kako dnevni iznos treba utvrditi u visini od 133,33 kuna po 30 (trideset) dnevnih iznosa, za koju kaznu smatra da je primjerena načinu djelovanja okrivljenog, stupnju ugroženosti povrijeđenog dobra, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno i osobnim prilikama. Istovremeno,
imajući u vidu da okrivljeni nije do sada osuđivan i da se evidentno radi o jednom ekscesu u njegovom dosadašnjem životu koji je inače usklađen sa zakonom, i ovaj sud smatra da izvršenje kazne nije potrebno, te da je prvostupanjski sud okrivljenom pravilno izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine jer će
već uvjetna osuda utjecati na okrivljenog, ali i na sve druge potencijalne počinitelje da ne čine kaznena djela. Sve navedeno dakle odgovara težini učinjenog kaznenog djela, kao i stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika i te će to utjecati kako na okrivljenika, tako i na druge, da ne čini ovakva i slična djela te će se ovom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije pa je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud prije svega pravilno utvrdio navedenu kaznu, te ista nije prestroga, već adekvatna i potrebna za ostvarenje potpune svrhe kažnjavanja.
9. Slijedom svih navedenih razloga, kako žalba okr. D. M. nije ocjenjena osnovanom, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).
Bjelovar, 15. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća Dajana
Barberić-Valentić, v. r.
