Republika Hrvatska

Poslovni broj 22 Gž Ovr-5/2023-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. B., OIB: …, H., koju zastupa punomoćnica Ž. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. i P. j.t.d., Z., protiv ovršenice M. K., OIB: …, V., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1522/2021-11 od 29. rujna 2022., 15. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenice M. K. i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1522/2021-11 od 29. rujna 2022. te se odlučuje:

Odbija se prijedlog ovrhovoditeljice M. B. od 15. lipnja 2022. za izricanjem novčane kazne, kao neosnovan.

II. Nalaže se ovrhovoditeljici M. B. da ovršenici M. K. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 66,36 eura/500,00[1] kuna, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenice M. K. za naknadu troškova žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 176,52 eura/1.330,00 kuna (preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ovog rješenja), kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice M. B. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.165,00 kuna, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke ovršenici je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 eura, dok je u toč. II. izreke ponovno naloženo ovršenici da u roku od osam dana od dana dostave prijepisa pobijanog rješenja postupi po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1522/2021-3 od 11. siječnja 2022. te je u toč. III. izreke zaprijećeno izricanje nove novčane kazne u iznosu od daljnjih 10.000,00 kuna/1.327,23 eura u slučaju da ovršenica ne postupi u skladu s toč. II. izreke pobijanog rješenja.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da nije točno da radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, uvažavajući da tu radnju moraju istodobno obaviti i kupac i prodavatelj, pri čemu prodavatelj nije ispunio svoj dio ugovorne obveze pa sud nije mogao rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze. Također ističe da sud nije obrazložio kako je utvrdio da primjerena novčana kazna iznosi baš novčani iznos od 5.000,00 kuna, a ne manji novčani iznos, kao ni da nije jasno kako je sud utvrdio visinu novčane kazne od 10.000,00 kuna, kojom je zaprijetio ovršenici u slučaju da ne postupi u skladu s toč. II. izreke pobijanog rješenja. Ujedno navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Predlaže pobijano rješenje ukinuti te potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00 kuna te trošak pristojbe na žalbu u iznosu 580,00 kuna.

3. Ovrhovoditeljica u odgovoru na žalbu osporava navode iz žalbe, predlaže istu odbaciti, podredno odbiti te potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 1.875,00 kuna te trošak pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu 290,00 kuna.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ). No, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da ovršenica nije postupila sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1522/21-3 od 11. siječnja 2022., kojim joj je zaprijećeno izricanje novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna ako ne ispuni obvezu sklapanja ugovora o kupoprodaji osobnog vozila u roku od osam dana. Sukladno tome, prvostupanjski sud joj je na prijedlog ovrhovoditeljice izrekao zapriječenu kaznu na temelju čl. 262. st. 3. u vezi s čl. 16. OZ-a.

7. Budući da je ovrha u ovoj pravnoj stvari određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-508/2012 od 3. lipnja 2014., iz koje proizlazi da je obveza ovdje ovršenice sklopiti s ovdje ovrhovoditeljicom ugovor o kupoprodaji osobnog vozila, sadržaja precizno navedenog u navedenoj ovršnoj ispravi (list 6.-7. spisa), to je osnovan žalbeni navod da obveza naložena u ovršnoj ispravi ne predstavlja obvezu na radnju koju može obaviti samo ovršenik.

7.1. Naime, obveza ovršenice sklopiti ugovor određenog sadržaja po svojoj naravi predstavlja obvezu na davanje izjave volje, a glede koje obveze je odredbom čl. 276. st. 1. OZ-a propisano da, ako je ovršenik odlukom koja ima svojstvo ovršne isprave obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao pravomoćnošću te odluke.

7.2. Prema tome, u konkretnom slučaju se uopće ne radi o takvoj radnji koju može obaviti samo ovršenica, već o davanju izjave volje za sklapanje ugovora, a u odnosu na koju izjavu sukladno odredbi čl. 276. st. 1. OZ-a postoji predmnjeva da je dana pravomoćnošću gore citirane presude 3. veljače 2016.

7.3. Stoga u konkretnom slučaju nije bilo osnove za izricanjem novčane kazne predviđene odredbom čl. 262. OZ-a jer se ista kao sredstvo ovrhe izriče samo radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik, ali i to samo kada ovršenik sukladno st. 3. navedenog članka ne ispuni obvezu koja mu je određena ovršnom ispravom, a u konkretnom slučaju se smatra da je takva obveza ispunjena još 3. veljače 2016.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenice i pobijano rješenje preinačiti te prijedlog ovrhovoditeljice za izricanje novčane kazne odbiti kao neosnovan, kao što je riješeno u toč. I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

9. Budući da je ovršenica uspjela sa svojom žalbom, to joj je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo dosuditi trošak za sastav žalbe. Prema Tbr. 13. toč. 1. u vezi s Tbr 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), a prema vrijednosti predmeta spora od 23.000,00 kuna, ovršenici za sastav žalbe tako pripada pravo na trošak u visini 50 bodova, što uvažavajući vrijednost boda od 10,00 kuna sukladno Tbr. 50. Tarife iznosi 500,00 kuna (točka II. izreke ovog rješenja). S druge strane, budući da iz spisa prvostupanjskog suda ne proizlazi da je ovršenica platila pristojbu na žalbu u iznosu od 580,00 kuna, to je njezin zahtjev za naknadu navedenog troška, kao i troška sastava žalbe u iznosu u kojem prelazi iznos priznatog troška od 500,00 kuna (750,00 kuna), odbijen kao neosnovan (točka III. izreke ovog rješenja.

10. Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troška žalbenog postupka je odbijen (točka IV. izreke ovog rješenja) iz razloga što ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 15. lipnja 2023.

Sudac

Nikola Ramušćak, v.r.