Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 60

Poslovni broj: I Kž-40/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela bludne radnje iz članka 155. stavak 3. u vezi članka 154. stavka 1. točka 2. i članka 153. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 20. listopada 2022., broj K-11/2021. u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. Š. te njegove braniteljice, odvjetnice A. B. D.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku od 20. listopada 2022. broj K-11/2021. na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi I. Š. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode – bludnu radnju opisanu u članku 155. stavak 3. u vezi članka 154. stavak 1. točka 2. i članka 153. stavka 1. i 5. u vezi članka 24. stavka 2. KZ/11.

2. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14) određen je prisilni smještaj optuženog I. Š. OIB…, sina I. i A. djevojačko Š., rođenog…. u S., u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenik G. M., sin Ivana i Ane, OIB:..., rođen u S., koji se nalazi u Domu, se s ostvarivanjem imovinsko - pravnog zahtjeva u iznosu od 30.000,00 kuna upućuje u parnicu.

4. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici A. B. D., odvjetnici u K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Žalitelj predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdi kako optuženik nije počinio protupravno djelo prethodno opisanih zakonskih obilježja ili da se pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Odgovor na žalbu podnesen je od strane državnog odvjetnika u kojem predlaže odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

7. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog I. Š. putem video veze kao i njegove odvjetnice A. B. D., dok nije pristupio uredno izvješten državni odvjetnik što sukladno s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi ističe da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o danim iskazima kao i samih iskaza čime citira zakonski tekst bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. U prilog tome analizira iskaze ispitanih svjedoka C. P., M. P., E. Š. I. kao i nalaz vještakinje dr. J. Z., posebno dopunu od 27. rujna 2022., navodeći da prvostupanjski sud sukladno nalazu i mišljenju nije cijenio na koji način su svjedoci postavljajući pitanja oštećeniku utjecali na njegov način shvaćanja događaja, pa tako i na svjedoka Ž. V., što je pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti riječi u nastavku presude.

10. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi navodi da je povrijeđeno načelo in dubio pro reo jer da prvostupanjski sud ističe kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ono što je rekao oštećenik socijalnoj radnici C. P. da ga boli guza je najbliže realitetu, a sva daljnja iskazivanja oštećenika da su posljedica postavljanja pitanja zaposlenika Doma koji su kontaminirali sadržaj navodnog događaja kako ga je prvotno naveo oštećenik te da time prvostupanjski sud nije sve nedvojbeno utvrdio. U prilog toga da treba imati u vidu psihijatrijsko- psihologijski nalaz i mišljene vještaka u kojem se ističe kako oštećenik nije u mogućnosti za sudske potrebe, na adekvatan način ispričati o doživljenome. U žalbi se navodi da prvostupanjski sud s druge strane odgovore na pitanja zaposlenika Doma na dan kada se oštećenik požalio svjedokinji P., ne smatra kontaminiranim. Stoga nije jasno takvo razlikovanje suda prilikom ocjene autentičnosti iskaza oštećenika. Nadalje se navodi da s obzirom na tu činjenicu nije saslušan stalni sudski vještak psiholog niti psihijatar vezano za okolnost je li oštećenik u mogućnosti izraziti svoje protivljenje nekoj radnji ili nekom postupanju. Također se navodi da u obzir treba uzeti iskaz vještaka dr. P. koji da je u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi od 27. rujna 2022. naveo kako smatra da se nije radilo o akciji koja bi sadržavala prisilu već o obostranoj ugodnoj akciji, a da je bol na koju se oštećenik ranije žalio posljedica patoloških promjena s fistulama te da je naveo kako kongitivni kapaciteti oštećenika nisu takvi da bi mogao biti manipuliran, dok je o navodnom događaju govorio uz smiješak. Ističe se da su vještaci u nalazu i mišljenju od 14. srpnja 2022. naveli kako nisu pronađeni pokazatelji traumatiziranosti oštećenika s obzirom na izloženost navodnim postupanjima koje oštećenik aktualno opisuje u terminima ugode, kao i da prvostupanjski sud nije mogao utvrditi je li eventualno ponašanje optuženika i oštećenika bilo motivirano željom ili je bilo uz pristanak oštećenika već je automatizmom zaključio da oštećenik kao osoba s intelektualnim poteškoćama nije sposoban izraziti protivljenje te da je vještake trebalo ispitati i u kojoj mjeri je oštećenik sposoban izraziti svoje protivljenje ponašanju koje ne želi. Dalje se navodi da nema neposrednih svjedoka događaja te da su se svjedokinje P. i P. izjasnile kako i gdje su korisnici pod nadzorom zaposlenika što sve sud nije cijenio već samo iskaz oštećenika koji ne može reproducirati doživljeno.

12. Suprotno žalbenim navodima koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje za istaknuti je da je sud naveo i analizirao iskaze ispitanih svjedoka i to C. P., M. P. i E. Š. I. sve pod točkama 8., 9. i 10. obrazloženja pobijane presude. Također je pod točkom 16. obrazloženja pobijane presude naveo zbog čega prihvaća iskaze ispitanih svjedokinja kao i razloge zbog čega ne prihvaća iskaz svjedoka Ž. V. jer iz iskaza svjedokinje C. P. ne proizlazi da je optuženik oštećeniku "gurao prste u guzu", kao ni iz iskaza ostalih svjedokinja. Međutim iz iskaza svjedokinje C. P. proizlazi da joj se oštećenik povjerio da ga je optuženik dirao i to po guzi, kao i iz iskaza svjedokinja P. i Š., a koje iskaze je prvostupanjski sud prihvatio jer su iskazivale uvjerljivo i dosljedno, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude analizirao nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. J. P., kao i psihologijske vještakinje dr. J. Z. iz kojih jasno proizlazi kako se kognitivno funkcioniranje oštećenika odvija na razini teže mentalne retardacije koja podrazumijeva ovisnost o brizi društva i nesamostalnost u osiguranju životnih potreba i uvjeta što da odgovara mentalnoj dobi od pet godina i 10 mjeseci. Baš zbog toga, suprotno žalbenim navodima, oštećenik je i posebno ranjiva osoba i nesposoban je izraziti protivljenje. U nalazu i mišljenju je također navedeno da je za oštećenika područje seksualnosti nepoznanica i takva postupanja doživljava na osnovi ugode ili neugode i znatiželjnog istraživanja, kao i da nema kognitivnih kapaciteta da bi oštećenik mogao biti manipulativan jer da manipulacija započinje prepoznavanjem slabih točaka druge osobe. Vještaci su se izjasnili i u pogledu navoda svjedoka koji su iskazivali u postupku i navodili reakcije oštećenika neposredno nakon događaja koje su u smjeru oštećenikove uznemirenosti i pobuđenosti koja govori u prilog autentične reakcije oštećenika za nepoznato i novo iskustvo za njega te su objasnili da se opisivanje događaja njima od strane oštećenika kao uzajamnog i ugodnog može pripisati slijeganju impresija, a ne laganju i manipuliranju zbog intelektualne pojednostavljenosti mogu biti i odraz zaboravljanja ili slijeganja impresija zbog proteka vremena. Suprotno žalbenim navodima kada se ističe da se postavljanjem pitanja oštećeniku po obavljenom razgovoru sa djelatnicima Doma moglo utjecati na način njegovog shvaćanja isto je obrazloženo u psihijatrijsko-psihologijskom, ali prvostupanjski sud je analizirao iskaze ispitanih svjedoka i pod točkom 16. ispravno obrazložio kojima vjeruje, a kojima ne i to obrazložio, a što prihvaća i drugostupanjski sud. Osim toga vještaci su se izjasnili da je i prilikom razgovora s njima oštećenik opisao događaj kao uzajaman i ugodan, a što se može pripisati slijeganju impresija te da se razlike ne mogu pripisati laganju i manipuliranju zbog krajnje intelektualne pojednostavljenosti oštećenika kao i da mogu biti odraz procesa zaboravljanja ili slijeganja impresija zbog vremenskog odmaka. Zbog svega navedenoga u konkretnom slučaju činjenično stanje nije ni pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi. Osim toga vještaci su se izjasnili da je ono što je oštećenik prvo rekao socijalnoj radnici C. P. najbliže realitetu dok je sve drugo kontaminirano značenjima koje tome pridodaju druge osobe, kao i da je oštećenik na mehanički način mogao opisati svoju aktivnost kao i aktivnost druge osobe. Ono što je oštećenik prvo rekao socijalnoj radnici je da ga je optuženik dirao po guzi. Vještaci su se također izjasnili da sve naknadne komunikacije o događaju, odgajateljima i na sudu se ne mogu uzeti autentičnim jer su bili pod utjecajem kontaminacije razgovora odnosno pitanja i stavova osoba koji su s njim razgovarale, a koje predstavljaju autoritet. Stoga je ispravno prvostupanjski sud uzeo utvrđenim da je optuženik oštećenika dirao po guzi početkom veljače 2020. u Domu. U prilog toga ispravno je prvostupanjski sud i pod točkom 15. obrazloženja naveo i analizirao mišljenje sudsko-medicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da nije u mogućnosti utvrditi jesu li ragade u području anusa oštećenika nastale uslijed opsežne upale kože i potkožja, analne regije ili nasilnim guranjem prsta u analni otvor. Prvostupanjski sud se izjasnio i u pogledu medicinske dokumentacije za oštećenika prema kojoj je oštećenik u inkriminirano vrijeme patio od dva patološka zbivanja u području anusa, to je kako ispravno prvostupanjski sud navodi kod njega rezultiralo potrebom da socijalnoj radnici C. P. ispriča kako ga je optuženik dirao po guzi. Stoga prvostupanjski sud ispravno nije prihvatio iskaz oštećenika pred sudom, već navode koje je iznio svjedokinji C. P. odnosno da ga je optuženik dirao po guzi, a i psihologijsko-psihijatrijski vještaci su naveli da oštećenik zbog ograničenih kognitivnih resursa i naglašene sugestibilnosti nije u mogućnosti na adekvatan način ispričati o doživljenom za sudska potrebe koje sva obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga se ne može se govoriti da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Suprotno žalbenim navodima činjenica što kod oštećenika prilikom provođenja vještačenja nisu pronađeni pokazatelji traumatiziranosti, a s obzirom na njegovo kognitivno funkcioniranje, ne znači da se događaj nije zbio posebno uzimajući u obzir funkcioniranje oštećenika s intelektualnim poteškoćama kao i zapažanja vještaka jer je razumijevanje postupanja kod oštećenika ograničeno na elementarno shvaćanje pojmova objekta i konkretne akcije objekta posebno stoga jer kao što su se vještaci izjasnili područje seksualnosti za oštećenika je nepoznanica i takva postupanja doživljava na osnovi doživljaja ugode – neugode i principa znatiželjnog istraživanja. Stoga nisu osnovane tvrdnje optuženika navedene u žalbi da prvostupanjski sud nije mogao utvrditi je li eventualno ponašanje optuženika i oštećenika bilo motivirano željom ili uz pristanak oštećenika. Suprotno žalbenim navodima psihologijsko-psihijatrijski vještaci izjasnili su se u pogledu svih okolnosti značajnih za pravilno utvrđenje stanja stvari te nije od značaja ni navod istaknut u žalbi da su se isti trebali pitati na okolnost u kojoj mjeri je oštećenik sposoban izraziti svoje protivljenje ponašanju ili radnji koju ne želi jer su se upravo u tom pogledu vještaci i izjasnili kao što je sve obrazloženo pod točkom 13. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga branitelj optuženika bio je nazočan na raspravi prilikom ispitivanja vještaka i nije postavljao pitanja u tom pravcu niti je to bilo sporno.

13. Suprotno žalbenim navodima kako činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno nije počinjena ni posredna povreda kaznenog zakona kako se ističe u žalbi. Pravilno je prvostupanjski sud je pod točkom 11. obrazloženja prvostupanjske presude analizirao psihijatrijsko vještačenje dr. T. Ž. P. u suradnji s psihologom dr. D. K. koji su u nalazu i mišljenju naveli da je optuženik osoba s teškim duševnim smetnjama koje imaju značajke trajne i teške duševne bolesti rezidualne shizofrenije te da je u vrijeme ostvarenja zakonskog obilježja kaznenog djela bio pod odlučujućim utjecajem duševne bolesti te nije shvaćao značenje svoga postupanja i nije mogao upravljati svojom voljom pa je bio neubrojiv. Vještaci su također naveli da uzimajući u obzir tijek bolesti kod optuženika, nedostatak uvida i nekritičnost prema bolesti smatraju kako bi zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila neubrojivost optuženika mogao počiniti teže kazneno djelo pa je za otklanjanje opasnosti potreban njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu po članku 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Ispravno je prvostupanjski sud pod točkama 21. i 22. obrazloženja pobijane presude naveo objektivna i subjektivna obilježja protupravnog djela, bludne radnje iz članka 155. stavak 3. u svezi članka 154. stavak 1. točka 2. i članka 153. stavak 1. i 5. KZ/11. odnosno neubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja protupravnog djela slijedom čega je isključena krivnja pa se optuženiku ne može izreći kazna sukladno članku 24. KZ/11.

14. Iako optuženik u žalbi ističe da se žali i zbog odluke o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci istu ničim ne obrazlaže. Međutim suprotno žalbenim navodima kako je kod optuženika utvrđena neubrojivost u vrijeme počinjenja protupravnog djela slijedom čega mu je isključena krivnja, ne može mu se izreći kazna sukladno odredbi članka 24. KZ/11. pa mu je ispravno prvostupanjski sud odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci jer su ispunjene sve pretpostavke iz članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, a upravo uvažavajući nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrijske struke, što je sve je ispravno obrazloženo pod točkom 23. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

15. Slijedom iznesenog i kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 15. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.