Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-357/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Antuna Dominka, kao predsjednika vijeća, suca mr. sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Vesne Šuflaj Šestak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz O., G. u…, O.:… kojeg zastupa N. Š., odvjetniku O. protiv tuženika G. Z., Z., T. S. R… O.: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5938/2021-17 od 31. siječnja 2023., u nejavnoj sjednici održanoj 15. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5938/2021-17 od 31. siječnja 2023.:

-p o t v r đ u j e pod točkom I. i II. izreke presude,

-p r e i n a č a v a pod točkom III. izreke presude tako da se sudi:

„Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova parničnog postupka s osnove sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eura/200,00 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od 31. siječnja 2023. do isplate, kao neosnovan.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je pravno valjana i istinita usmena oporuka ostavitelja F. K. od 13.08.2020.g., kojoj su usmenoj oporuci svoje izjave 16.08.202.g. dali svjedoci D. Š. i M. S., koje su izjave ovjerene kod Javnog bilježnika J. K. iz O. pod brojevima OV- 2443/2020 i OV2441/2020 dana 26.08.2020.g., a koja je usmena oporuka proglašena na zapisniku Javnog bilježnika R. K. K. iz Z. br. O-5604/20, UPP/OS80/20-5 od 08.10.2020.g."

II./ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

III./ Nalaže se tužitelju J. P. isplatiti tuženiku G. Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 26,54 EUR/ 200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od 31. siječnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana." "

2.Protiv ove presude pravovremeno je izjavio žalbu tužitelj, kojom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

3. Odgovorna žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu, povodom žalbe tužitelja u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a niti u podnesenoj žalbu tužitelj ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a niti ističe u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala.

6. Tužitelj u podnesenoj žalbi samo paušalno i neodređeno ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te pobijana presuda te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Osim toga, tužitelj u podnesenoj žalbi neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze zajedno te je prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica uzeo u obzir rezultate cjelokupnog postupka, kako to proizlazi iz razlog pobijane presude. U tom smislu, nije od utjecaja što je odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka dr. D. P. na okolnost popunjavana Izvješća o smrti pok. F. K., jer je pok. F. K. preminuo 23. kolovoza 2020., dok je navodnu usmenu oporuku izjavio 13. kolovoza 2020., a tužitelj ujedno nije predložio provođenje liječničkog vještačenja na okolnost utvrđivanja činjenice je li sada pok. F. K. u vrijeme izjavljivanja usmene oporuke zbog zdravstvenog stanja bio sposoban potpisati se pa sama okolnost popunjavanja Izvješća o smrti ne predstavlja odlučnu činjenicu u ovom parničnom postupku jer ne ukazuje na zdravstveno stanje sada pok. F. K. u vrijeme izjavljivanja navodne usmene oporuke. S druge strane, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iz iskaza saslušane svjedokinje O. V. da je prilikom izricanja usmene oporuke sada pok. F. K. bio sposoban potpisati se pa niti iz navedenog razloga sadržaj Izvješća o uzroku smrti sam za sebe, bez provođenja liječničkog vještačenje na okolnost je li sada pok. F. K. na dan izricanja usmene oporuke bio sposoban pisati ili se potpisati, ne predstavlja odlučnu činjenicu.

7. Prvostupanjski sud je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te je o odlučnim činjenicama izložio jasne i neproturječne razloge u pobijanoj presudi i to da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-5604/20- 4 od 01. lipnja 2021. utvrđen prekid ostavinskog postupka iza pok. F. K., te da je tužitelj upućen da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, pokrene parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja da je pravno valjana i istinita usmena oporuka ostavitelja F. K. od 13. kolovoza 2020. o kojoj su usmenoj oporuci svoje izjave 26. kolovoza 2020. dali svjedoci D. Š. iz P., …, O…. i M. S. iz O., …, O…., koje su izjave ovjerene kod javnog bilježnika J. K. iz O. pod brojevima OV-2443/2020 i OV-2441/2020 dana 26. kolovoza 2020., a koja je usmena oporuka proglašena na zapisniku javnog bilježnika R. K. K. iz Z. poslovni broj O-5604/20, UPP/OS-80/20-5 od 08. listopada 2020.

8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno interpretirao iskaze saslušanog tužitelja te je iz iskaza tužitelja pravilno utvrđeno kako je s pok. ostaviteljem F. K. bio dugogodišnji prijatelji, međusobno su se posjećivali te je on pok. ostavitelja smjestio u Centar za starije osobe u blizini njegove kuće. Prvotni dogovor je bio da se isti smjeti kod njega no kada je shvatio u kakvom je zdravstvenom stanju zaključio je da je za njega bolji smještaj u Centru za starije osobe. Pokojni F. K. je u više navrata spomenuo da bi predmetni stan ostavio tužitelju, a svjedoci D. Š. i M. S. bili su prisutni kada je pokojni F. K. u Centru izjavio da mu ostavlja stan, te se je sa svjedocima našao kod javnog bilježnika kada su svjedoci potpisali izjavu pokojnog F. K. koju je sačinio javni bilježnik, a što je prema iskazu tužitelja sadržajno oporuka pokojnog F. K.. Tužitelj je svaki dan posjećivao F. K. u Centru za starije osim u periodu kada nije mogao zbog epidemije koronavirusa, a on je u Centru bio deset dana. Razgovarali su u prostoriji Centra gdje su ga doveli u kolicima. Taj dan kada je dovezen u Centar pokojni F. je izgledao fizički iscrpljen, no normalno je razgovarao, a tužitelj misli da je mogao pisati.

9. Analizirajući iskaz svjedoka N. S., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u bitnom kako su tužitelj i sada pok. F. K. bili dobri prijatelji, a unazad nekoliko godina, tužitelj i pokojni F. su bili u intenzivnijoj komunikaciji, tužitelj mu je i pomagao kada mu je zbog zdravstvenog stanja bila potrebna pomoć, prvenstveno radi kretanja te ga je tužitelj smjestio i posjećivao u domu za starije osobe i u bolnici. Pokojni F. K. nije imao svoje obitelji te su oni u nekoliko navrata razgovarali o temi njegove imovine no svjedok mu je rekao kako je imućan te da prema njemu nema nikakvu obavezu na što je on njemu rekao da u toj situaciji računa na tužitelja. Osim toga, prema iskazu saslušanog svjedoka N. S. proizlazi da je pokojni F. K. bio mentalno zdrav i ubrojiv sve do svoje smrti, time da je sada pokojnog F. K. vidio mjesec dana prije njegove smrti u njegovom stanu, kada je izgledao fizički loše, ali je normalno sa njim razgovarao.

10. Nadalje, iz iskaza svjedoka M. S. pravilno je utvrđeno da je ovaj svjedok jednom prilikom tužitelja odveo do Centra za strije u kojem je toga dana trebao biti smješten pokojni F. K., jer ga je tužitelj htio dočekati. Po dolasku oni su pokojnog F. K. smjestili u kolica kako bi ga odvezli u zgradu gdje je trebao biti smješten te je tom prilikom rekao tužitelju kako treba riješiti papirologiju u svezi stana u Z. i dogovorio s tužiteljem da kad se oporavi od operacije i medikacije da se smjesti kod tužitelja u kuću. Drugi dan kada su ga posjetili, sad pokojni F. K. je rekao kako treba otići kod javnog bilježnika i ovjeriti oporuku kojom bi stan ostavio tužitelju, a kod zadnjeg susreta sada pokojni F. K. je zatražio od tužitelja da mu u Centar za starije osobe u kojem je bio smješten dovede javnog bilježnika te je kod tog zadnjeg dolaska kada je smješten u dom pokojni F. K. bio u vrlo lošem stanju te nije mogao pisati. Kada se je zajedno s tužiteljem i svjedokom D. Š. našao kod javnog bilježnika, tada je prvi puta vidio izjavu koja je javnobilježnički ovjerena te mu je javni bilježnik rekao da potpisuju izjavu koju je pokojni F. K. prije toga usmeno iskazao prilikom dolaska u Centar za starije kojom prilikom su bili prisutni i tužitelj i gospodin D., a to je da predmetni stan ostavlja tužitelju. Nema saznanja da je javni bilježnik bio kod pokojnog F. K. u domu (centru) za starije, ali to pretpostavlja.

11. Analizirajući iskaz svjedokinje J. V., prvostupanjski sud u bitnom pravilno utvrđuje da je sada pok. F. K. bio štićenik D. za starije i nemoćne osobe P. u O. u razdoblju od 14. kolovoza 2020. do 23. kolovoza 2020., kada je preminuo. Svjedokinja iskazuje da se sjeća da je došao u dom orijentiran i nepokretan. Tužitelj je svakodnevno kontaktirao i posjećivao sada pok. F. K. za vrijeme boravka u Domu, sve dok to nije bilo onemogućeno zbog mjera u vezi pandemija coronavirusa te sada pok. F. K. donosio različite prehrambene namirnice. Prilikom dolaska u dom za starije sada pok. F. K. bio je kontaktibilan i mogao je micati rukama, a da li je mogao pisati nije joj poznato, ali joj je poznato da je mogao koristiti mobitel.

12. Iz iskaza svjedokinje O. V. pravilno je utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka kako je sada pok. F. K. bio je štićenik D. za starije i nemoćne osobe P. u O. i to devet dana u mjesecu kolovozu 2020. Isti je u dom došao nepokretan, ali potpuno orijentiran u vremenu i prostoru, a u dom ga doveli tužitelj kojeg osobno poznaje i jedan prijatelj iz Z.. Pok. F. K. je mogao čitati i pisati te je sam potpisao Ugovor o smještaju. Služio se laptopom i mobitelom, s tužiteljem je redovno gotovo svaki dan kontaktirao te je tužitelj u dom donosio hranu koju je F. K. naručivao, ali nisu mogli blisko kontaktirati budući da su bile na snazi mjere protiv pandemije koronavirusa.

13. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, kako je u bitnome prethodno analizirano, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 37. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i14/19, dalje ZN), kojom odredbom je propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

14. Prema tome, za valjanost usmene oporuke zakonska pretpostavka je da se radi o izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije mogao valjano oporučiti ni u jednom od pisanih oblika oporuke. Međutim, u konkretnom slučaju, kako pravilno proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, okolnosti u kojima je sada pok. F. K. izrekao svoju posljednju volju nisu bile izvanredne nego redovite, trajne, vezane za njegovo kronično zdravstveno stanje pa se u konkretnom slučaju ne radi o valjanoj usmenoj oporuci sada pok. F. K., s obzirom da je sada pok. F. K. prilikom izricanja posljednje volje bio mentalno zdrava i ubrojiva osoba sve do svoje smrti, da se teško kretao, no da je isti na dan navodnog usmenog oporučivanja bio nepokretan ali orijentiran, da je mogao čitati i pisati te da je čak kod zaprimanja u D. za starije osobe samostalno potpisao ugovor o smještaju, da se koristio mobitelom i laptopom pa stoga pravilno prvostupanjski sud smatra kako je sada pok. F. K. (u razlozima presude pogrešno napisano „tužitelj“ toč. 34.), na dan usmenog oporučivanja bio u mogućnosti sastaviti vlastoručnu oporuku pred svjedocima, ili javnu oporuku posredstvom odvjetnika ili javnog bilježnika, barem na otvorenom prostoru u dvorištu D. za starije i nemoćne osobe ukoliko to ne bi bilo moguće u prostorijama D. za starije osobe zbog protupandemijskih mjera. Osim toga, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tužitelj ničime nije dokazao da ne bi bilo moguće organizirati prijevoz sada pok. F. K. do javnog bilježnika u O. radi sastava oporuke, iako se je sada pok. F. K. kretao u invalidskim kolicima, ali to nije apsolutna zapreka za prijevoz invalidnih osoba jer je općepoznato kako postoje i vozila prilagođena prijevozu invalidnih osoba, a niti da ne bi bilo moguće organizirati dolazak javnog bilježnika u D. za starije osobe u kojem je pok. F. K. bio smješten. 15. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako u vrijeme izricanja posljednje volje nisu postojale izvanredne okolnosti u smislu članka 37. stavka 1. ZN za valjanost usmene oporuke jer se je, usprkos teškom zdravstvenom stanju na dan izricanja navodne usmene oporuke sada pok. F. K. mogao barem potpisati pa je stoga postojala mogućnost sastava pisane oporuke pred svjedocima, a također, tužitelj nije dokazao niti da nije postojala mogućnost sastava javne oporuke posredstvom javnog bilježnika bilo u dvorištu D. za starije osobe u O., bilo u uredu javnog bilježnika, a koje mogućnosti isključuju valjanost usmene oporuke, budući nisu postojale izvanredne okolnosti u smislu članka 37. stavka 1. ZN uslijed kojih bi bilo moguće valjano oporučiti jedino u usmenom obliku. U tom smislu, nisu osnovani žalbeni navodi da se zbog protupandemijskih mjera nije moglo ulaziti u prostorije D. za starije osobe pa da su zbog toga postojale izvanredne okolnosti za usmenu oporuku jer je sada pok. F. K. mogao barem potpisati pisanu oporuku pred svjedocima ili se je mogla sastaviti javna oporuka posredstvom javnog bilježnika bilo u dvorištu D. za starije osobe u O., bilo u uredu javnog bilježnika.

16. Međutim, pravilnom primjenom zakonske odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, valjalo je povodom žalbe tužitelja preinačiti odluku o naknadi troškova parničnog postupka te odbiti zahtjev tuženika radi naknade troškova parničnog postupka jer tuženik nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući je tuženik uspio u sporu pa nije dužan platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu prema članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18 i 51/23).

17. Zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe valjalo je odbiti kao neosnovana na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, budući je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.

18. Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, budući nisu osnovani žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u podnesenoj žalbi, a niti su ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok je na temelju članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, valjalo djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu pod toč. III. izreke, kako je presuđeno u izreci ove presude.

19. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 15. lipnja  2023.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko, v.r.