Poslovni broj: 4 P-209/21-21

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz V., OIB

.., zastupanog po punomoćniku K. K., . iz

V., protiv tuženika N.H. b. d.d. Z. OIB .zastupana po odvjetničkom društvu Ž. & p. iz Z.radi utvrđenja.ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti.punomoćnika tužitelja odvjetnice K. K. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika T. P., 17. svibnja 2023. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 15. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 310316 od 15.09.2004. godine u dijelu u kojem se navodi da je redovna kamatna stopa promjenjiva i da se plaća sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, a koji ugovor je zaključen između tužitelja Zvonimira Levakovića kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, Volksbank d.d. kao kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7.1. Ugovora o kreditu broj 310316 od 15.09.2004. godine u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka po prodajnom tečaju banke važećim na dan dospijeća, a koji ugovor je zaključen između tužitelja Zvonimira Levakovića kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, Volksbank d.d. kao kreditora.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 310316 od 15.09.2004. godine u dijelu u kojem se navodi da je korisnik kredita u obvezi Banci platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, po osnovu koje je tuženik naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a koji ugovor je zaključen između tužitelja Zvonimira Levakovića kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, Volksbank d.d. kao kreditora.

IV. Nalaže se tuženiku N.H. B d.d. Z., V. 9, OIB: . da tužitelju Z. L. iz V., I.G.K. 69,

OIB: . isplati po osnovu preplaćenih kamata, valutne klauzule i

naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 11.336,39 €/85.414,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnog duga u visini eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 %-tnih poena koje teku po toj stopi od svakomjesečne uplate do 31.srpnja 2018.g., a od 01.kolovoza 2018.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku:

- na iznos od 5,59 €/42,09 kn od 01.11.2004.g. do isplate,

- na iznos od 8,93 €/67,27 kn od 01.12.2004.g. do isplate,

- na iznos od 7,03 €/52,97 kn od 01.01.2005.g. do isplate,

- na iznos od 4,44 €/33,46 kn od 01.02.2005.g. do isplate,

- na iznos od 5,25 €/39,56 kn od 01.03.2005.g. do isplate,

- na iznos od 2,72 €/20,50 kn od 01.04.2005.g. do isplate,

- na iznos od 2,97 €/22,35 kn od 02.05.2005.g. do isplate,

- na iznos od 1,18 €/8,90 kn od 01.06.2005.g. do isplate,

- na iznos od 0,32 €/2,44 kn od 01.07.2005.g. do isplate,

- na iznos od 1,93 €/14,55 kn od 01.09.2005.g. do isplate,

- na iznos od 1,59 €/11,96 kn od 01.10.2005.g. do isplate,

- na iznos od 1,69 €/12,72 kn od 02.11.2005.g. do isplate,

- na iznos od 1,73 €/13,06 kn od 01.12.2005.g. do isplate,

- na iznos od 0,83 €/6,24 kn od 02.01.2006.g. do isplate,

- na iznos od 0,28 €/2,11 kn od 01.02.2006.g. do isplate,

- na iznos od 4,66 €/35,09 kn od 02.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,84 €/13,89 kn od 01.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,87 €/14,11 kn od 01.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 15,95 €/120,14 kn od 02.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 12,52 €/94,31 kn od 02.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 9,37 €/70,59 kn od 01.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 12,38 €/93,28 kn od 01.08.2008.g. do isplate,

- na iznos od 12,41 €/93,51 kn od 01.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 12,62 €/95,11 kn od 01.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 20,75 €/156,33 kn od 03.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,22 €/46,87 kn od 01.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 27,51 €/207,26 kn od 02.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,91 €/187,72 kn od 02.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 25,96 €/195,63 kn od 02.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,09 €/181,48 kn od 01.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,64 €/185,62 kn od 02.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 21,46 €/161,72 kn od 01.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,79 €/171,71 kn od 01.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,92 €/172,67 kn od 01.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,10 €/174,06 kn od 01.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,85 €/172,15 kn od 01.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 26,50 €/199,68 kn od 02.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 21,62 €/162,93 kn od 01.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 27,25 €/205,31 kn od 02.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 25,65 €/193,27 kn od 01.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 25,23 €/190,11 kn od 01.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 29,49 €/222,21 kn od 01.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 31,71 €/238,92 kn od 03.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 30,42 €/229,18 kn od 01.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,09 €/309,59 kn od 01.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 38,48 €/289,96 kn od 02.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 47,59 €/358,57 kn od 01.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 42,97 €/323,75 kn od 01.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 38,82 €/292,51 kn od 02.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 50,72 €/382,18 kn od 01.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 57,15 €/430,57 kn od 03.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 51,27 €/386,29 kn od 01.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 51,99 €/391,72 kn od 01.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 49,40 €/372,21 kn od 01.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 52,37 €/394,57 kn od 02.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 61,73 €/465,10 kn od 01.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 64,22 €/483,87 kn od 01.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 79,68 €/600,38 kn od 01.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 74,80 €/563,59 kn od 01.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 65,17 €/491,03 kn od 01.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 62,34 €/469,70 kn od 02.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 61,52 €/463,56 kn od 01.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 65,83 €/496,02 kn od 02.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,79 €/503,26 kn od 01.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,88 €/503,91 kn od 01.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,04 €/505,08 kn od 02.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,80 €/510,86 kn od 02.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 68,92 €/519,30 kn od 01.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,71 €/510,19 kn od 02.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,82 €/510,98 kn od 01.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,70 €/502,54 kn od 01.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 64,63 €/486,96 kn od 01.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,15 €/505,97 kn od 02.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 68,07 €/512,86 kn od 01.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,70 €/510,09 kn od 02.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 64,02 €/482,37 kn od 01.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 66,57 €/501,59 kn od 01.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 67,16 €/505,99 kn od 02.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 66,01 €/497,34 kn od 02.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 62,62 €/471,79 kn od 01.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 60,51 €/455,92 kn od 01.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 62,38 €/469,99 kn od 01.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 63,66 €/479,68 kn od 02.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 66,95 €/504,46 kn od 01.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,14 €/490,82 kn od 02.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,95 €/496,90 kn od 02.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 32,83 €/247,32 kn od 02.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 34,22 €/257,83 kn od 01.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 35,33 €/266,21 kn od 01.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 7.268,75 €/54.766,39 kn od 31.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 774,73 €/5.837,18 kn od 31.03.2014.g. do isplate,

- sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku N.h. b. d.d. Z., V. 9, OIB: ., da tužitelju Z. L.iz V., I.G.K. 69,

OIB: . nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od

1.833,25 eura/13.812,62 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja tj od 15.6. 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da je dana 15. 9. 2004. godine, s pravnim prednikom tuženika V. d.d. Zagreb, sklopio Ugovor o kreditu broj 310316, po kojem mu je odobren kredit u iznosu od 39.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate kredita od 25 godina, odnosno 300 mjesečnih anuiteta, te da je kredit otplato prijevremeno 3. 3. 14. , a tužena mu tom prilikom naplatila naknadu u iznosu od 5.849,96 kuna. Nadalje navodi da je čl. 4. 1. Ugovora, ugovorena je redovna kamata u visini od 4,80% godišnje, da je čl. 7.3. je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF-ima, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća, dok je čl. 7.1. Ugovora j ugovoreno da otplaćujem glavnicu i kamatu u 300 mjesečnih anuiteta u iznosu od 223,47 CHF, plativo u kunama po prodajnom tečaju banke važećim na dan dospijeća. Tužitelj u tužbi navodi da ga pravni prednik tuženika nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama nas ugovornih stranaka. Nadalje navodi da je čl, 5. Ugovora ugovorena njegova obveza da tuženiku plati sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, a naročito administrativnu naknadu i naknadu za izvršenu konverziju. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03). da je čl. 81. i 82. istoga Zakona propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stoga tužitelj smatra da je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima on kao stranka nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Nadalje navodi da je Trgovački sud u Zagrebu presudom br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/201 od 14.06.2018.g. naložio svim tuženim bankama, pa tako i ovdje tuženom, da prekinu s ovakvim postupanjem i “ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora…”. Također tužitelj navodi, da je čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj u tom postupku ovlašten štititi, te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati

Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnost odredbi Ugovora o kreditu broj 310316 od 15.09.2004.g. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka na dan dospijeća, i naplate naknade i troškova sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, te posljedično tome povrat preplaćenih iznosa po osnovi razlike svakomjesečnog iznosa kamata na kredit koja odgovara razlici od naplaćene kamate i ugovorene kamate, kao i razlici po osnovu ugovorene i isplaćene valute u kunskoj protuvrijednosti na dan sklapanja ugovora i naplaćene valute u kunskoj protuvrijednosti, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani. Prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti , te prigovor zastare potraživanja, Nadalje navodi da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet Tužbe, a da sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a. Također navod da kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tuženik navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96.

ZZP . Tuženik također ističe da iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva i iako nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava. Stoga tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br 763694, u izračun prijevremene otplate kredita, prometnu karticu po kreditu, otplatnu tablicu, te je izveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku A. Š., vl

E.iz Os..

Sud je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br . Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

Pored navedenog, valja navesti da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni dokaz koji se provodi u situaciji kada nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim dokazima sud utvrdi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica.

U konkretnom slučaju, važne činjenice su utvrđene pisanim dokazima i nisu se mogle utvrđivati saslušanjem tužitelja jer je važno utvrditi jesu li osporene ugovorne odredbe bile razumljive prosječnom potrošaču, a ne svakom pojedinom potrošaču, a upravo to je utvrđeno kolektivnom presudom čiji učinak je obvezujući.

Navedeno potvrđuje i Europski sud za ljudska prava ( dalje ELJSP) odlučujući o zahtjevima OTP banka d.d. i drugih banaka protiv RH ( zahtjev broj 38541/21) od 8. 11. 2022. ( objavljene 1. 12. 2022.) a vezano za navodnu nepoštenost postupka u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i povrede načela jednakosti stranaka u postupku iz razloga jer domaći sudovi nisu saslušali iskaze klijenata banka i službenika banke koji su pregovarali o dotičnim ugovorima, sud Europske unije smatra da su domaći sudovi naveli razloge zašto je saslušanje svjedočenja bankovnih službenika bilo nepotrebno i da su Visoki Trgovački sud u Ustavni sud obrazložili u tom kolektivnom potrošačkom sporu da iskazi klijenata podnositelja banka nisu bili odlučujući, niti se pobijana presuda temelji na tim dokazima.

ELJSP je utvrdio da banke podnositeljice nisu bile znatno neravnopravni položaj u odnosu na suprotnu stranku i da ništa ne ukazuje da tužene banke nisu imale kontradiktoran postupak, da nisu mogle iznositi argumente i dokaze koje su smatrale relevantnim za svoj slučaj ili da nisu imale priliku učinkovitu osporavati argumente i dokaze koje je iznijela druga strana, jer sve njihove argumente koji su bili relevantni za rješenje predmeta propisano su saslušali domaći sudovi koji su opširno iznijeli činjenične i pravne razloge za svoje odluke, koje se ne čine proizvoljnim ili očito nerazumnim. Isto tako, utvrđeno je da ne postoji ništa što bi upućivalo na to da domaći sudovi nisu bili nepristrani ili da je postupak na neki način bio nepošten

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8.

Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa od 10.561,66, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, te za trošak plaćene naknade za prijevremenu otplatu iznos od 774,73 eura.

5.Nesporno je:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika 15. 9. 2004. sklopili Ugovor o kreditu br. 310316 na iznos od 39.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama banke te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,80 %,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 223,47 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala

- da je kredit prijevremeno otplaćen 3.3. 2014.

6.Sporno je:

-

da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

-

da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK,

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

12. Sud smatra kako je prigovor zastare tuženika neosnovan, budući da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 255. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastrijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostalog odlučio i u dijelu veznom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluku broj Rev-2245/17, te se smatra kako tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge „Franak“ 4. travnja 2012., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 -10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na S. d.d., pa rok zastare ponovno teče od podnošenja zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina računajući od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Stoga je tužba tužiteljice podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, obzirom kako je ovaj postupak pokrenut

4. 5. 2021.

9.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,

a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

10.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo

11.Nadalje st. 4. čl. 81. ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 4. 1., 7. 1. i 5. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

Slijedom navedenog sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti djela odredbi članaka . 4. 1., 7. 1. i 5. predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-249/15 od 9. 4. 2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog suda RH Rev 18/2018 od 26.

5. 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br. Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

11.1.Odredbom čl. 1024. st. 2. ZOO-a, propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je st. 3. istoga članka, propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknadi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio, a st. 4. toga članak propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti već samo naknadu stvarno pretrpljene štete.

Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih odredbi, proizlazi da su odredbe o tome da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i iz uvjete koje odredi kreditor sadržane u dijelu pod odredbom čl. 5. Ugovora o kreditu ništetne.

Naime, ne radi se o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz Ugovora zbog prijevremene otplate kredita, tj o ugovornoj odgovornosti i postojanju uzročno- posljedične veze između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i nastala štete davatelju kredita, već u svojoj suštini da naplaćena naknade predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koju je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja njegovoga trajanja, a na što banka nema pravo prema citiranoj odredbi čl. 1024 . ZOO-a, jer se radi o kongentnoj zakonskoj odredbi i svaka suprotna ugovorna odredba je ništetna.

12. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku A.Š., stalnom sudskom vještaku.

Iz nalaza i mišljenja proistječe da je Ugovor o kreditu br. 310316 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama sklopljen 15. rujna 2004. godine u iznosu od 39.000,00 CHF. Kredit je ugovoren po kamatnoj stopi 4,80% na rok otplate 25 godina. Kredit se otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta. Anuiteti dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima ovisno od dana iskorištenja kredita u cijelosti. Prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti, a iznosi 223,47 CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju Banke važećem na dan dospijeća. Prvi anuitet je dospio na naplatu

1. studenoga 2004. godine. Kredit je stavljen u otplatu 01. listopada 2004. godine. Banka je tužitelju isplatila protuvrijednost 39.000,00 CHF, odnosno 185.421,60 HRK prema kupovnom tečaju za devize važećem zna dan korištenja kredita, koji je na taj datum iznosio 4,7544 HRK/CHF. Nadalje vještak navodi da su vještačenjem, t emeljem usporedbe obračuna kredita, odnosno anuiteta prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i važećem tečaju za CHF na dan korištenja kredita u Ugovoru o kreditu u periodu od listopada 2004. godine do ožujka 2014. godine i obračuna anuiteta prema kamatama koje je Banka primijenila po stopama koje je usvojila naknadnim Odlukama i prema tečajevima koji su bili važeći na dan plaćanja anuiteta, utvrđene razlike, da je u promatranom razdoblju od 01. listopada 2004. godine do 31.ožujka 2014. godine banka uzimajući u obzir promjene kamatnih stopa i promjene tečaja obračunala i naplatila anuitete u iznosu 338.076,54 HRK . Nadalje vještak navodi da je u izradi vještačkog nalaza i mišljenja, izvršen obračun kredita prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i važećem tečaju za CHF na dan korištenja kredita za period od 01. listopada 2004. godine do 31.ožujka 2014. godine, u ukupnoj vrijednosti anuiteta od 260.325,32HRK, da period od 01. studenoga 2004. godine, kada je počela otplata kredita do 02. prosinca 2007. godine, nema učinak na ukupan iznos razlike između obračuna prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i obračuna prema kamatnim stopama koje su usvojene naknadnim odlukama Banke budući da je Banka u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,80 %. Vještak u pismenom nalazu navodi da je razlika između kamata koje je banka obračunala i naplatila temeljem izmjena kamatnih stopa i tečajeva za CHF i obračunatih kamata prema početno ugovorenoj stopi iznosi 12.191,09 HRK (kolona 15), odnosno 1.618,04 EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK). Razlika između obračuna rata koje je banka obračunavala sukladno važećim tečajevima na dan valute i rata obračunatih prema početno ugovorenom tečaju za CHF na dan korištenja kredita za period od 01.10.2004. godine do 31.03.2014. godine iznosi 67.385,73 HRK (kolona 24), odnosno 8.943,62 EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK). Ukupno više plaćena rata u periodu od 01.10.2004. godine do 31.03.2014. godine zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja iznosi 79.576,82

HRK (kolona 25), odnosno 10.561,66 EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK). U periodu od 01.01.2014. godine pa do 31.03.2014. godine (do konačne otplate kredita) Banka je naplaćivala manju kamatnu stopu (3,23%) od početno ugovorene (4,80%), te je u istom periodu utvrđena negativna razlika između kamata koje je banka obračunala i naplatila temeljem izmjena kamatnih stopa i obračunatih kamata prema početno ugovorenoj stopi. „Negativna razlika“ s osnove niže kamatne stope iskazana je u tablici u koloni 14. Ako se uzmu u obzir negativne razlike s osnove niže kamatne stope, razlika ukupno više plaćene kamate iznosi 10.958,55HRK, odnosno 1.454,45EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), te da ako se uzmu u obzir negativne razlike ukupno više plaćeni anuiteti zbog promjene tečaja iznose 65.560,13HRK, odnosno 8.701,33EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK. Zaključno vještak navodi da razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF od strane Banke iznosi 79.576,82HRK , što iznosi 10.561,66 EUR.

13. Nalaz i mišljenje vještaka A.Š., sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađenim u skladu s pravilima struke.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem.

Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez pravne osnove naplatio od tužitelja na ime razlike više uplaćene kamate te po osnovi tečajne razlike ukupan iznos od 10.561,66 eura.

Tužitelj podneskom od 24. 1. 2023. potražuje na ime više uplaćene kamate i tečajne razlike iznos od ukupno 10.561,66 eura, te iznos od 774,73 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu.

Tako postavljeni tužbeni zahtjev sud je ocijenio osnovanim

14.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 5,10% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 5,10% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate.

Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 4.1.,

7. 1. i 5. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne

obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

15.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

16.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a,

propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.336,39 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) 200,00 eura, za sastav četiri podneska ( Tbr. 8. st.1.OT-a) po 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta od 18. 10. 2022. i 17. 5. 2023. po 200,00 eura, ukupno 1.400,00 eura.

Tužitelju je sud nadalje priznao trošak financijsko-knjigovodstvenih vještačenja u iznosu od ukupno 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 83,90 eura i presudu u iznosu od 83,90 eura.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.833,25 eura, a na koji iznos je tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 15. 6. 2023. pa do isplate, sve sukladno čl. 29

ZOO-a.

U Vinkovcima, 15. lipnja 2023.

sudac; Marija

Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. punomoćnik tužitelja

2. . punomoćnik tuženika