Poslovni broj: Usž-1415/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Lidije Rostaš, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. R. iz Z., kojeg zastupa I. O., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Z., radi obustave postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI- 2182/2021-7 od 16. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-2182/2021-7 od 16. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika od 4. lipnja 2021. i rješenja prvostupanjskog tijela od 21. travnja 2021. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojim je obustavljen postupak vođen povodom zahtjeva tužitelja za prestanak službe u Ministarstvu unutarnjih poslova s pravom na mirovinu utemeljen na odredbi članka 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenika ("Narodne novine", 128/99., 129/00., 16/01., 22/02., 41/08., 97/12., 118/12. – dalje u tekstu: Zakon).
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tužitelj mirovinu stekao ipso iure te da je rješenje Ministarstva tehničke naravi. Ističe da je člankom 6. stavkom 1. Zakona određeno da policijski službenik na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno obavještajnog sustava o prestanku službe može ostvariti pravo na starosnu mirovinu bez obzira na godine života, kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina, od toga najmanje 15 godine mirovinskog staža na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se staž računa s povećanim trajanjem prema odredbama ovog Zakona i drugim propisima kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa. Ističe da je u trenutku kada je podnesen zahtjev te dana suglasnost načelnika D. K., tužitelj ostvarivao sve uvjete za odlazak u mirovinu, a činjenica koja se spominje o pravomoćnosti kaznene presude tada niti tužitelju niti tuženiku u ovom sporu nije bila poznata i u krajnjoj liniji posljedice iste mogu nastupiti tek danom saznanja, odnosno dostavom iste strankama. Stoga smatra da sud pogrešno tumači odredbu članka 1. stavka 4. citiranog Zakona. Predlaže da Visoki upravni sud pobijanu presudu poništi i presudom riješi stvar.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je rješenjem od 21. travnja 2021. obustavljen postupak povodom zahtjeva tužitelja za prestanak službe u Ministarstvu unutarnjih poslova, a koje rješenje je potvrđeno i rješenjem tuženika od 4. lipnja 2021. Naime, s obzirom da je tužitelju prestala služba po sili zakona s danom 8. lipnja 2018., to tužitelj u vrijeme odlučivanja o zahtjevu nije bio djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, zbog čega je postupak pravilno i zakonito obustavljen. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja, vezano uz primjenu članka 6. Zakona, tuženik ponovno ukazuje da navedena odredba predviđa mogućnost da ministar donese rješenje o prestanku službe zbog potrebe službe. Institut iz navedenog propisa ne ovisi o volji policijskog službenika i nije njegovo pravo te za primjenu ovog propisa nije odlučna samo njegova zamolba i ispunjenje uvjeta mirovinskog staža, već odluka ministra. Sukladno članku 1. stavku 4. Zakona ne može se ostvariti pravo na mirovinu ako je osobi služba prestala zbog počinjenja kaznenog djela stegovnog postupka uz nečastan otpust ili radi samovoljnog napuštanja službe. Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja i presude prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužitelj pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: K Us-28/12 od 23. prosinca 2014., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Kž Us-62/2015-6 od 11. travnja 2018. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela počinjenog protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 21. svibnja 2018. podnio zamolbu za prestanak službe s pravom na mirovinu, pozivom na odredbu članka 6. Zakona. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, PU Z. od 8. lipnja 2018. odlučeno je da je tužitelju prestala državna služba po sili zakona s danom 8. lipnja 2018. jer je tužitelj pravomoćnom kaznenom presudom Županijskog suda u Zagrebu, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela počinjenog protiv službene dužnosti.
7. Protiv navedenog rješenja o prestanku službe žalba je odbijena rješenjem tuženika od 16. srpnja 2018. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu prvostupanjskim rješenjem od 21. travnja 2021. obustavljen je postupak vođen povodom zahtjeva tužitelja za prestanak službe s pravom na mirovinu, uz obrazloženje da su prestale postojati pravne pretpostavke za vođenje postupka (članak 46. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku) jer je tužitelju rješenjem od 8. lipnja 2018. prestala državna služba po sili zakona s istim danom radi činjenice da je pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti. Tuženik je osporenim rješenjem ocijenio osnovanim utvrđenja prvostupanjskog tijela te dodatno obrazložio da mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu na temelju odredbe članka 6. Zakona postoji nakon što ministar utvrdi da potrebe službe zahtijevaju da policijskom službeniku prestane služba. Taj institut ne ovisi o volji službenika i nije njegovo pravo samo po sebi u slučaju ispunjenja uvjeta, već je za navedeno potrebna odluka ministra. Navedeno obrazloženje prihvatio je i prvostupanjski sud, ističući da je u istovjetnoj pravnoj situaciji takav stav zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj: Usž-584/16 od 23. ožujka 2016. i Usž-671/15 od 24. rujna 2015., u kojima je u bitnom navedeno da je tom odredbom propisana mogućnost ostvarivanja prava na starosnu mirovinu pod posebnim uvjetima, ako ministar utvrdi da potrebe službe zahtijevaju da policijskom službeniku prestane služba. Dakle, i ovaj Sud, sukladno dosadašnjoj praksi, prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda jer se radi o institutu prestanka službe po posebnom propisu koji je po svojoj prirodi izvanredan i ne ovisi isključivo o volji tužitelja, podnesenom zahtjevu i ispunjavanju uvjeta mirovinskog staža, već o diskrecijskoj ocjeni ministra. S obzirom na sve navedeno, nisu osnovani ni prigovori tužitelja da je u vrijeme podnošenja zahtjeva ispunjavao sve propisane uvjete za primjenu odredbe članka 6., budući da je presuda kaznenog suda postala pravomoćna 11. travnja 2018. te su već tada, dakle u vrijeme podnošenja zahtjeva, za tužitelja nastupile posljedice pravomoćne presude. Odredbom članka 1. stavka 4. Zakona propisano je da se ne može ostvariti pravo na mirovinu prema odredbama Zakona ako je osobi služba prestala zbog počinjenja kaznenog djela, što samo po sebi isključuje primjenu odredbu članka 6.
8. Slijedom navedenog, prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja predmetne stvari, a osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključcima je suglasan i ovaj Sud.
9. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 15. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.
