Republika Hrvatska

općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Povrv-97/2022.-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sutkinji Dragani Lazarević-Kosanović, u pravnoj stvari tužitelja S. v. d.o.o., S., O. R. B., OIB …, zastupani po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva B., B. i partneri j.t.d., iz Z., protiv tuženika M. A., iz G. S. 95, OIB …, zastupan po punomoćnici M. N. T., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda M. N. T. i M. B., iz S., radi isplate, 15. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. M., iz S., poslovni broj: Ovrv-443/2020 od 17. travnja 2020. kojim je naloženo tuženiku Miru Abramoviću da tužitelju S. v. d.o.o. isplati tražbinu u iznosu od 109,18 eura[1] / 822,61 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koja se na navedeni iznos i na obračunati od dana nakon dana dospijeća po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačno bruto iznosu, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku M. A. da naknadi tužitelju S. v. d.o.o. trošak postupka u iznosu od 147,65 eura[1] / 1.112,50 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. M., iz S., poslovni broj: Ovrv-443/2020 od 17. travnja 2020. određena je ovrha općenito na cjelokupnoj imovini tuženika kao ovršenika radi naplate tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od 109,18 eura[1] / 822,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da se ne koristi stanom pa tako ni uslugama ovrovoditelja već se njime koristi njegova bivša supruga Z. A.. Tuženik navodi da se nekoliko puta obraćao ovrhovoditelju da ne živi u predmetnom stanu te da ne koristi usluge što ovrhovoditelj nije uzeo u obzir. Tuženik navodi da nikada nije primio niti jednu opomenu ili račun obzirom da je sve iz poštanskog sandučića uzimala bivša supruga. Slijedom navedenog, tuženik osporava postojanje duga kao i pravni osnov potraživanja jer ne koristi usluge ovrhovoditelja od drugog mjeseca 2019. kada se iselio iz stana.

3. Sud je rješenjem od 27. listopada 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj: 9 Su- 478/2022. od 29. kolovoza 2022. ovaj sud je određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te isti ustupljen ovom sudu (ranije predmet Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-152/2021).

5. Sud je sukladno čl. 461. a. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) obzirom da se radi o sporu male vrijednosti u kome je propisano da se radi o pisanom postupku, u kome niti jedna stranka nije predložila održavanje usmene rasprave, donio presudu bez održavanja ročišta.

5. Tužitelj u svom podnesku osporava da ga je tuženik obavijestio da ne živi na navedenoj adresi i da nije korisnik usluge javne vodoopskrbe i odvodnje te smatra da se pravna osnova njegovog potraživanja temelji na uspostavljenim računima za razdoblje od ožujka 2019. do kolovoza 2019. naglašava da nije od tuženika zaprimio prigovor niti na jedan račun kao niti obavijest da nije korisnik.

6. U tijeku postupka sud je pročitao prijedlog za ovrhu te rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. M., iz S., poslovni broj: Ovrv-443/2020 od 17. travnja 2020. (str. 2-4 spisa), izvadak otvorenih stavki od 14. travnja 2020. (str. 5 spisa), podaci MUP-a o adresi prebivališta ovršenika od 20. travnja 2020. i 16. prosinca 2020. (stranica spisa broj 11- 12), prigovor sa priloženom dokumentacijom (stranica 15-21) - rješenje Općinskog suda u Sisku broj Ps-16/19 i tužba od 4. listopada 2019., podnesak tužitelja s priloženom dokumentacijom od 2. prosinca 2021. - računi i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga od 1. listopada 2015. (str. 29-54).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je prigovor tuženika nije osnovan te da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. U postupku nije sporno da tužitelj upravlja vodama koji u smislu čl. 5. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 66/19) obavlja poslove mjere i radnje kojima se uređuje financiranje vodnog gospodarstva.

9. Odredbom čl. 42. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19) propisano je da sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćnja je korisnik vodnih usluga. Članak 3.st.1.toč.6. zakona propisuje da je korisnih vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno Zakonom.

10. Čitanjem podataka MUP-a o adresi prebivališta i boravišta od 20. travnja 2020. i 16. prosinca 2020. vidljivo je da je prebivalište tuženika u S., U. A. Š. 35.

11. Čitanjem izvatka otvorenih stavaka od 14. travnja 2020. utvrđeno je da tužitelj u odnosu na tuženika ima evidentiranu tražbinu u ukupnom iznosu 109,18 eura[1] / 822,61 kn s osnova neplaćenih računa za potrošnju vodnih usluga i to za razdoblje od ožujka 2019. do kolovoza 2019.

12. Tuženik u postupku nije osporio visinu duga kao niti činjenicu da potraživanje tužitelja nije plaćeno, već je osporio svoju odgovornost za predmetni dug ukazujući da od drugog mjeseca 2019. ne koristi usluge tužitelja jer se iselio iz predmetne nekretnine.

13. Odredbom članka 38. stavak 2. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19) propisano je da na početak i prestanak korištenja vodne usluge pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje primjenjuju se opći uvjeti isporuke vodnih usluga. Odredbom čl. 40. citiranog zakona javni isporučitelj vodnih usluga dužan je donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima.

14. Odredbom članka 12. stavak 1. točka 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 1. listopada 2015. Ur. broj: 2176/05-13-15-4718 (u nastavku: Opći uvjeti) – propisano je da je korisnik vodnih usluga svaka fizička i pravna osoba koja je vlasnik / suvlasnik, odnosno drugi zakoniti posjednik građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s isporučiteljem sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema općim uvjetima smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga.

15. Odredbom čl. 69. st.1.toč.1. Općih uvjeta propisano je da je korisnik dužan u pisanom obliku izvjestiti isporučitelja usluge o svakoj promjeni vlasništva građevine ili druge nekretnine priključene na vodne građevine. Stavak 2. citiranog članka propisano je da u slučaju promjene korisnika (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma i dr.) raniji korisnik ostaje u status korisnika i obveznika plaćanja usluga sve do početka novog obračunskog razdoblja u kojem je preslikom ugovora ili drugim vjerodostojnim dokumentom raniji ili novi korisnik obavijestio javnog isporučitalja o promjeni korisnika. Stavak 3 navodi da obavijest o promjeni korisnika na način opisan u st. 2. raniji ili novi korisnik obvezni su dostaviti javnom isporučitelju u roku od 8 dana od dana promjene, a u protivnom slučaju raniji korisnik ostaje u obvezi podmirenja svih dospjelih računa za vodne usluge sve dok ne dostavi dokumente kojima dokazuje promjenu korisnika.

16. Tuženik nije u postupku dokazao da je i prije pokretanja ovog postupka obavijestio tužitelja kao javnog isporučitelja o činjenici promjene vlasništva, korištenja nekretnine na kojoj je javni isporučitelj vršio vodne usluge, odnosno da je to učinila treća osoba, sadašnji korisnik nekretnine.

17. Uzimajući u obzir da tuženik tijekom postupka nije dokazao iznesene činjenice da je obavijestio javnog isporučitelja o promjeni korisnika u smislu odredbe čl. 219.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), prigovor tuženika sud nije prihvatio te je platni nalog valjalo održati na snazi temeljem gore navedenih odredbi kao i odredbe članka 451. stavak 3. ZPP.

17. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

18. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPPa, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa) i to na ime jednokratne nagrade za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku 50 bodova (Tbr. 7. toč. 8 Tarife), odnosno 99,54 eura[1] / 750,00 kn koji iznos uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 124,43 eura[1] / 937,50 kn. Tužitelju je priznat i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 9,95 eura[1] / 75,00 kn (s PDV-om) te trošak sudske pristojbe na presudu koji iznosi 13,27 eura[1] / 100,00 kn pa to sveukupno iznosi 147,65 eura / 1.112,50 kn koliko je tuženiku i naloženo pod točkom II izreke rješenja naknaditi tužitelju. Tužitelju nije priznat zatraženi ostatak naknade javnom bilježniku obzirom da navedeni trošak tužitelju nije niti nastao.

U Kutini 15. lipnja 2023.

Sutkinja

Dragana Lazarević-Kosanović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. ZPP.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku