REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: IR-46/2023

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. S., kojeg brani P. C., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 21. Pp-10232/2023 od 12. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, ukida se rješenje Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 21. Pp-10232/2023 od 12. lipnja 2023. kojom je okr. S. S. određena mjera opreza, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtvi nasilja u obitelji prema sestri J. S..

II. Uslijed odluke pod t. I., žalba okr. S. S. je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je okr. S. S. na temelju čl. 130. st. 1. i 2. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), određena „mjera opreza, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtvi nasilja u obitelji prema sestri J. S. u trajanju dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke u ovom prekršajnom postupku.“.

2. Protiv tog rješenja okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, uvodno naznačujući žalbene osnove iz čl. 211. PZ-a, a sadržajno se žaleći zbog pogrešno utvrđenih činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da postoji dovoljan stupanj osnovane sumnje za određivanje privremene mjere, nastavno iznoseći činjenice koje se tiču počinjenja prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret optužnim prijedlogom, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i vratiti sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Rješavajući o žalbi okrivljenika sukladno odredbi čl. 211. st. 3. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti utvrdio da nisu postojale zakonske osnove za donošenje pobijanog rješenja.

5. Naime, okrivljeniku je pobijanim rješenjem na temelju čl. 130. st. 1. i 2. t. 3. PZ-a, određena mjera opreza koja PZ-om nije propisana. Odredbom čl. 130. st. 1. PZ-a su propisani opći uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se mogla odrediti mjera opreza, a u st. 2. su propisane vrste mjere opreza, time da je u istom stavku u t. 3. propisana mjera opreza „zabrane približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom“. Prvostupanjski je sud, određujući mjeru opreza u izreci i pozivajući se na odredbu čl. 130. st. 1. i 2. t. 3. PZ-a, naveo da određuje „mjeru opreza, zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve“, koja mjera opreza uopće kao takva nije propisana navedenom odredbom.

5.1. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud odredio okrivljeniku mjeru opreza koja sadržajno odgovara zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, a koja je propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i koja se izriče na temelju čl. 16. tog Zakona, koji propisuje uvjete i način izricanja te zaštitne mjere kao prekršajnopravne sankcije. Dakle, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao mjeru opreza koja nije propisana odredbom PZ-a na koju se prvostupanjski sud poziva.

5.2. Potrebno je istaknuti da su svrha i načela primjene mjera opreza u prekršajnom postupku (čl. 130. i čl. 131. PZ-a), a koja se određuju tijekom trajanja prvostupanjskog postupka i traju najdulje do pravomoćnosti, različita od svrhe i načela primjene zaštitnih mjera koja se izriču nakon provedenog postupka kao prekršajnopravne sankcije (čl. 50. do čl. 58.a PZ-a).

5.3. Nadalje, kada bi i mjera opreza bila pravilno određena (a nije), prvostupanjski sud nije, sukladno odredbi čl. 131. st. 3. PZ-a, odredio razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije približiti svojoj sestri J. S., što mjeru opreza čini nepotpunom i onemogućava provedbu iste. Odlukom kojom se određuje pojedina mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, treba jasno odrediti njezin sadržaj tako da je izvršiva i ne ostavlja o tome nikakve dvojbe, jasno se držeći njenog propisanog sadržaja PZ-om, odnosno, konkretno, čl. 131. st. 3. PZ-a.

6. Iz navedenih razloga je ovaj drugostupanjski sud, povodom žalbe okrivljenika, postupajući po službenoj dužnosti i ispitujući zakonske osnove za donošenje pobijanog rješenja, ukinuo mjeru opreza određenu po prvostupanjskom sudu, uslijed čega je žalba okrivljenika bespredmetna.

7. Stoga je na temelju čl. 211. st. 2. t. 3. PZ-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. lipnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.