Poslovni broj: 6 Us I-1958/2022-19
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja M. I. iz B., protiv tužene Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i
proračun, Zadar, Božidara Petranovića 8, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 7. lipnja 2023. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 14. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Klasa: UP/II-410-15/19-01/03, Urbroj: 2198- 12-03/1-22-10 od 29. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-15/19-01/03, Urbroj: 2198- 12-03/1-22-10 od 29. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Općine B., Jedinstvenog upravnog odjela Općine B., Klasa: UP/I-410-15/18-01/388, Urbroj: 2198/02-1/3-18-01 od 30. studenoga 2018., kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor za 2018. za kuću na adresi …, B., površine 200 m2 u iznosu od 3.000,00 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako nije proveden ispitni postupak, nije mu omogućeno kao stranci sudjelovanje u postupku, te nije obrazloženo zbog čega žalba nema odgodni učinak u smislu članka 112. točke 1. ZUP-a. Navodi kako je za konkretnu kuću izdano rješenje o uvjetima građenja 15. svibnja 2014., a potvrda o završnom izvješću, koja zamjenjuje uporabnu dozvolu, 6. kolovoza 2019., da korištenje kuće povremeno ili sezonski nije ujedno i automatski dokaz da je riječ o kući za odmor. Tvrdi kako je riječ o jedinoj nekretnini koju ima u vlasništvu u Republici Hrvatskoj, a ne o kući za odmor, i da je predmetna kuća u B., na adresi … , namijenjena za
stanovanje tijekom cijele godine i u njoj boravi i suvlasnica M. R.. Navodi
da kuća ima dva zasebna brojila za vodu i električnu energiju te da je privremeno prijavio odlazak i boravište u inozemstvu. Ističe da je riječ o njegovom domu gdje ima prijavljeno prebivalište. Smatra kako nije riječ o kući za odmor i kako nije utemeljeno da ga se oporezuje s porezom za kuću za odmor. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u bitnom ponavlja. Dodaje kako nije sporno da je kuća u suvlasništvu, da je porez utvrđen za dio kuće koju koristi suvlasnik, tužitelj M. I. i da on taj dio kuće koristi povremeno kada dođe s obitelji iz inozemstva. Smatra kako za utvrđenje poreza nije bitna adresa prebivališta, već način njezina korištenja te je li se ona koristi stalno ili povremeno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 7. lipnja 2023. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donesene u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi u B., na adresi …, korisne površine 200 m2, za 2018. u iznosu od 3.000,00
kuna, koja mu je utvrđena na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17., u daljnjem tekstu: Zakona) i Odluke o lokalnim porezima Općine B. („Službeni glasnik“, broj: 2/18.).
8. Među strankama nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetne kuće. Nije sporna visina poreza. Nije sporna niti činjenica kako tužitelj konkretnu kuću koristi povremeno.
9. Sporno je je li tužitelj u obvezi plaćati porez na kuću za odmor obzirom da na toj adresi ima prijavljeno prebivalište, da kuća nije etažirana i da dio kuće koristi M. R. tijekom cijele godine, bez obzira što on s obitelji privremeno boravi u inozemstvu na privremenom radu.
10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
11. Odredbom članka 25. Zakona propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
13. Prema ocjeni ovog Suda, obveza plaćanja poreza na kuću za odmor temelji se na korištenju objekta, koje pravno shvaćanje je izraženo i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4999/01 od 13. svibnja 2004. godine i Us-4009/95-4 od 22. veljače 1996.
14. Obzirom na izvedene dokaze i stanje spisa predmeta upravnog tijela, a uzimajući u obzir tužbene navode, ovaj Sud ocjenjuje nesporno utvrđenim kako je tužitelj predmetnu kuću koristio povremeno i sezonski tijekom 2018., a što on i ne osporava. Stoga, pravilno je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor, za 2018. za kuću na adresi …, B., površine 200 m2 u iznosu od 3.000,00
kuna.
15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
16. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao izreci presude.
U Splitu, 14. lipnja 2023.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju M. I. iz B., po opunomoćeniku za
primanje pismena (str. spisa 52)
2. Tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za financije i proračun, Zadar, Božidara Petranovića 8,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a
3. Kalendar 30 dana
