REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1798/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, protiv I tuženice EL OIB [osobni identifikacijski broj] i II tuženika IL, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marijanu Miševiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4768/17-2 od 27. ožujka 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3332/15-58 od 7. srpnja 2017., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4768/17-2 od 27. ožujka 2018., u dijelu kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3332/15-58 od 7. srpnja 2017., i odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 31.880,93 kune sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.880,93 kune od 21. prosinca 2005., na iznos od 15.000,00 kuna od 21. veljače 2006., na iznos od 8.000,00 kuna od 9. prosinca 2006.

II. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4768/17-2 od 27. ožujka 2018. u dijelu kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3332/15-58 od 7. srpnja 2017., i odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 20.187,07 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2008. i za navedeno sudi:

„Odbija se djelomično žalba II tuženika HL i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3332/15-58 od 7. srpnja 2017., u dijelu u kojem je naloženo II tuženiku HL isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, iznos od 20.187,07 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2008. pa sve do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.“.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

IV. Drugo tuženik HL je dužan naknaditi tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, trošak sastava revizije u iznosu od 99,60 EUR (750,00 kuna) u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužitelja u odnosu na postavljeno pitanje, koje glasi:

„Primjenjuje li se na regresno potraživanje tužitelja kao osiguratelja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti zastarni rok iz čl. 380. st. 3. ZOO-a tj. trogodišnji rok ili se ima primijeniti opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO-a?“.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3332/15-58 od 7. srpnja 2017., suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku IL isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. Zagreb iznos od: 52.068,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 8.880,93 kn od dana 21.12.2005

- 15.000,00 kn od dana 21.2.2006.

- 8.000,00 kn od dana 9.12.2006. pa sve do 31.12.2007. obračunato po stopi utvrđenoj u čl.1 Uredbe o visini zatezne kamate, a od 1.1.2008. pa do 31.7.2015. obračunato po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano zapet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a,

-20.187,07 kn od dana 16.9.2008. pa do 31.7.2015. obračunato po stopi utvrđenoj u čl.1 Uredbe o visini zatezne kamate, a od 1.1.2008. pa do 31.7.2015. obračunato po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku IL naknaditi tužitelju Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, prouzročen parnični trošak u iznosu od 17.032,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2017.godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“.

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4768/17-2 od 27. ožujka 2018. suđeno je:

„I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3332/15-58 od 7. srpnja 2017. pod točkama I i II izreke te se s u d i :

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tuženiku HL isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d. Zagreb iznos od 52.068,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.880,93 kune od 21. prosinca 2005., na iznos od 15.000,00 kuna od 21. veljače 2006., na iznos od 8.000,00 kuna od 9. prosinca 2006. i na iznos od 20.187,07 kuna od 16. rujna 2008. pa sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja je propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.032,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranju d.d. naknaditi tuženiku HL parnični trošak u iznosu od 8.437,50 kuna u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranju d.d. naknaditi tuženiku HL trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj navodi da podredno podnosi i reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine, uz naknadu troškova sastava revizije.

4. Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

9. U reviziji tužitelj postavlja slijedeća pitanja:

„1. Primjenjuje li se na regresno potraživanje tužitelja kao osiguratelja temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti zastarni rok iz čl. 380. st. 3. ZOO-a tj. trogodišnji rok ili se ima primijeniti opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO-a?

2. Je li pravo zahtijevanja isplate regresnog duga vezano za trenutak isplate štete, odnosno računa li se rok zastare zahtjeva za isplatu zasebno prema svakoj od pojedinačnih isplata naknade štete ili od najstarije isplate, u situaciji kada je istim tužbenim zahtjevom obuhvaćeno više iznosa, koje je tužitelj, kao osiguratelj, na ime naknade štete iz istog štetnog događaja isplatio trećim (oštećenim) osobama u više navrata tijekom određenog vremenskog razdoblja?

3. Prekida li zastaru prava zahtijevanja isplate regresnog duga od odgovorne osobe pravomoćna kaznena presuda donesena protiv osobe koja je odgovorna za štetu?“.

10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da su drugo i treće postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Ovaj sud je pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u okviru pitanja (drugo i treće postavljeno pitanje) u odnosu na koje je revizija dopuštena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

12. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 52.068,00 kuna sa zateznim kamatama, tekućim od dana izvršenih isplata ( iznos od 8.880,93 kune 21. prosinca 2005., iznos od 15.000,00 kuna 21. veljače 2006., iznos od 8.000,00 kuna 9. prosinca 2006. i iznos od 20.187,07 kuna 16. rujna 2008.) do isplate, a koje je iznose tužitelj isplatio oštećenicima iz štetnog događaja od 27. ožujka 2005. nastalog krivnjom pravnog prednika tuženika, TL koji je u trenutku štetnog događaja upravljao vozilom u vlasništvu II tuženika, osiguranika tužitelja, te prometnu nezgodu izazvao pod utjecajem alkohola.

13. U ovom je postupku sporno prvenstveno je li nastupila zastare tražbine tužitelja.

13.1. Prvostupanjski je sud shvaćanja da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, određenom čl. 371 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,112/99 - dalje: ZOO) za koji zastara počinje teći od izvršenog plaćanja. Kako od prvog najstarijeg plaćanja tj. od 21.12.2005. do 1.2.2010. kao dana podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok, istaknuti prigovor zastare nalazi neosnovanim.

13.2. Suprotno navedenome, drugostupanjski je sud shvaćanja da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za vraćanje iznosa (kojeg je tužitelj isplatio oštećenicima) koji neposredno proizlazi iz ugovora o osiguranju, a to potraživanje temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZOO zastarijeva za tri godine od prvog dana iza dana kada je osiguravatelj naknadu isplatio oštećeniku. Kako je najstarija isplata u konkretnom slučaju izvršena 21. prosinca 2005., a tužba je podnesena 1. veljače 2010., dakle, nakon isteka roka od tri godine, drugostupanjski sud nalazi osnovanim istaknuti prigovor zastare.

14. Odredbom čl. 371. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 380. st. 3. ZOO upravo je propisan takav poseban rok zastare kod ugovora o osiguranju, te je propisano da potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

15. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da je o tom pravnom pitanju revizijski sud u više odluka izrazio shvaćanje (primjerice Rev-56/00 od 8. srpnja 2004., Rev-1371/09 od 20. travnja 2010., Rev-1432/10 od 4. travnja 2012., Revx-420/14 od 9. rujna 2014., Revx 345/15 od 1. rujna 2015.) da takvo potraživanje zastarijeva u roku od tri godine, a zastarijevanje počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu štete oštećeniku.

15.1. Budući da je pobijana drugostupanjska presuda utemeljena na shvaćanju koje je podudarno sa tim shvaćanjem, prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. S obzirom na navedeno, da zastarijevanje počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu štete oštećeniku, to je pravno shvaćanje ovoga suda da zastarijevanje za svaku pojedinačnu isplatu naknade štete, počinje teći prvog dana iza dana izvršene isplate, a ne kako to pogrešno navodi drugostupanjski sud od dana najstarije izvršene isplate.

16.1. Budući je drugostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pošao od pogrešne primjene materijalnoga prava, jer nije primijenio na valjani način odredbu čl. 380. st. 3. ZOO, te je početak zastare računao za sve pojedinačne isplate naknade štete od dana najstarije izvršene isplate, valjalo je u tom dijelu prihvatiti reviziju tužitelja i pobijanu presudu preinačiti u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 20.187,07 kuna, jer je ta isplata izvršena 16. rujna 2008. pa do podnošenja tužbe 1. veljače 2010. nije protekao trogodišnji zastarni rok. 17. U odnosu na treće postavljeno pitanje, navodi se da je pravno shvaćanje ovoga suda, a kako se u konkretnom slučaju radi o ugovornom osiguranju, da se ne primjenjuje privilegirani zastarni rok iz čl. 377. st. 1. ZOO, bez obzira što je šteta koju je tužitelj isplatio oštećenicima prouzročena kaznenim djelom prednika tuženika u prometu, jer se taj rok primjenjuje samo kod izvanugovorne odgovornosti za štetu (za tražbinu oštećenika prema tuženiku kao štetniku i tužitelju kao tuženikovu osiguratelju).

17.1. Kako pobijana odluka ne odstupa od takvom pravnog shvaćanja ovoga suda, to je reviziju tužitelja u preostalom dijelu (koji se odnosi na drugostupanjsku presudu kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda za iznos od 31.880,93 kune) valjalo odbiti.

18. Slijedom svega navedenoga, reviziju tužitelja u odnosu na prvo postavljeno pitanje je valjalo odbaciti, temeljem odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP, dok je sukladno odgovorima na drugo i treće postavljeno pitanje, reviziju djelomično valjalo odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP, a djelomično reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

19. Kako je djelomičnim preinačenjem pobijane odluke promijenjen uspjeh stranaka u postupku, odluku o parničnom trošku ovaj je sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP.

20. Prema Tbr. 10./6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju je priznat troška sastav revizije u iznosu od 99,60 EUR (750,00 kuna).

21. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je primijenio fiksni tečaj konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 14. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina