REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 370/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LOLA RIBAR d.d., Zagreb, Radnička cesta 54, OIB 96809077214, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IPEK IDROFIL PAMUK SANAYI VE TICARET ANIONIM SIRKETI, Bayar Cad-Gulbahar Sok. Perdemsac Plaza No:17 Kat:7, 34742 Kozyatagi Istanbul, Turkey, OIB 72563548448, kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Jašaragić Özügergin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut & Stojan u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 377.747,68 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3872/2018-5 od 30. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1077/2016 od 23. svibnja 2018., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3872/2018-5 od 30. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1077/2016 od 23. svibnja 2018.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti ga.
3. Tužbeni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 377.747,68 kn pravomoćno je odbijen jer je sva šteta koju tužitelj potražuje u ovom postupku, prema tvrdnji tužitelja, nastala zbog toga što mu je tuženik pogrešno otisnuo podatke na deklaraciji na proizvodu, a tužitelj u tijeku postupka nije niti osporavao da je dizajn predmetne deklaracije upravo on izradio i poslao tuženiku uz nalog da upravo takvu deklaraciju i s takvim podacima, tiska i stavi na proizvod. Predmetnu deklaraciju, iako se radi o vidljivom nedostatku, tužitelj nije reklamirao tuženiku, nego je kupljeni proizvod primio i jedan dio distribuirao krajnjim kupcima.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
''- Smatra li se ugovor kojim se jedna strana obvezuje izraditi određenu pokretnu stvar od svog materijala kupoprodajom u slučaju kad je izvođač potvrdio da je postojao nedostatak u nalogu naručitelja, odnosno da nije dobio jasnu uputu za izradu stvari?
- Postoji li obveza izvođača da upozori naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu ako je za iste morao, odnosno mogao znati obzirom na duljinu poslovne suradnje s naručiteljem?
- Može li sud učiniti nespornom činjenicu koju stranke nisu učinile nespornom, a da to ne proizlazi niti iz provedenog postupka niti sud daje razloge na temelju kojih je zaključio da je određena činjenica nesporna?''
5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Naime, prvo pitanje polazi od pogrešne postavke da je tuženik, kao izvođač, potvrdio da je postojao nedostatak u nalogu tuženika, kao naručitelja, odnosno da nije dobio jasnu uputu za izradu stvari. To iz razloga jer u konkretnom slučaju stvar nije deklaracija na proizvodu nego sam proizvod odnosno štapići za uši, blazinice i dr. Osim toga, za to pitanje tužitelj nije određeno iznio razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, a što je, prema čl. 387. st. 3. ZPP, morao učiniti.
7. I prvo i drugo pitanje polaze od pogrešne postavke da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o djelu budući da je drugostupanjski sud, primjenom čl. 591. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o kupoprodajnom ugovoru. Osim toga, ni za drugo pitanje tužitelj nije određeno iznio razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Treće pitanje polazi od pogrešne postavke da je drugostupanjski sud bilo koju činjenicu učinio (ili ostavio) nespornom jer to ne proizlazi iz obrazloženja pobijane presude (što uostalom i sam tužitelj navodi u prijedlogu). Osim toga, za to pitanje tužitelj nije iznio adekvatni razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP jer u rješenjima ovoga suda koje citira u prijedlogu, nije zauzeto shvaćanje o tom pitanju.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
