Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2647/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene K. T., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) i iz članka 226. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 130/2011, 74/2013, 69/2017, 46/2018, 66/2019, 53/2020, 133/2020), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj po branitelju T. M., odvjetniku iz M., protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od dana 25. listopada 2019., broj: 11 Pp J-444/2019, na sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe okrivljene K. T., a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 1/ na način da se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljena K. T. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 19. rujna 2019. oko 18,00 sati u Ulici R. u mjestu K. na balkonu obiteljske kuće broj xx nezadovoljna radom R. I. koju je angažirala da pomaže i njeguje Lj. R. i nesuglasica oko iznosa naknade, vikala i galamila na nju, a zatim je udarala rukama po tijelu i poderala majicu zadavši joj tjelesne povrede, zbog čega je ova u strahu pobjegla kod susjeda i zatražila pomoć policije,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

-

2-

II. Uslijed odluke pod točkom I., po službenoj dužnosti se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, na način da se okrivljenoj K. T. za prekršaj činjenično opisan u točki 2/ izreke prvostupanjske presude pravno označen kao djelo iz članka 226. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima novčana kazna 663,61 EUR (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent)/ 5.000,00 HRK (pettisuća kuna) prihvaća utvrđenom od strane prvostupanjskog suda. Izrečenu novčanu kaznu okrivljenica je dužna platiti u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude, a ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene K. T. i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljena K. T. je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura)/301,38 HRK (tristojedna kuna i tridesetosam lipa) u roku 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom zbog počinjenja prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, i to pod točkom 1/ zbog djela prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje djelo joj je utvrđena novčana kazna 600,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 150,00 dem, te pod točkom 2/ zbog prekršaja iz članka 226. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima za koji joj je uz primjenu odredbi o ublažavanju utvrđena novčana kazna 5.000,00 kuna, nakon čega joj je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 5.600,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od 60 dana.

2. Istom presudom okrivljenica je, na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga. Okrivljenica u žalbi ističe u bitnom, da nije kriva i da je odluka nezakonita, te da se temelji na dokazima koji su nekritički cijenjeni. Ističe da se činjenični opis iz presude bitno razlikuje od onog u optužnom aktu, da nije utvrđen sadržaj riječi niti način udaranja, da balkon nije javno mjesto i nije pravilno utvrđen element javnosti. Žaliteljica ponavlja svoju obranu koju je iznijela u postupku, te detaljno analizira predmetni događaj, ukazujući da je trebalo ispitati i svjedoke R. I. i Lj. R., da se ona ne može smatrati poslodavcem – fizičkom osobom jer je susjedu samo pazila i pomagala joj, a s njom nije ni u kakvom ugovornom odnosu. Sve što je dogovorila s R. je bilo uz suglasnost Lj. R. i njezine djece koja žive u Americi i koji su slali novac da Rubini isplati naknadu za rad. Kako nije poslodavac niti je s R. sklopila ugovor o radu, nije koristila njezin rad već ga je koristila Lj. R. i u konačnici njezina djeca, iz tog odnosa nije za sebe ugovorila niti ostvarila nikakvu korist, a sud se nije

-

3-

niti zapitao otkud joj američki dolari i zašto je baš u toj valuti isplatila naknadu za rad. U tom dijelu je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno, te je na temelju takvog činjeničnog stanja povrijeđen i materijalni zakon njezinu štetu, zbog čega predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine.

4. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na dio odluke kojim se žalba prihvaća:

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj Sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, odnosno djelo žaliteljica činjenično opisano u točki 1/ izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

6. Naime, što se tiče samog činjeničnog opisa djela u optužnom prijedlogu i presudi, prema zaključku Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. ako je prekršaj počinjen na fiktivnom javnom mjestu (u ovom slučaju balkonu obiteljske kuće), u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. Navedeni zaključak Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.

7. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa u ovom prekršajnom predmetu, okrivljenici je stavljeno na teret da djelo iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje je javnost mjesta počinjenja konstitutivni element bića djela, na način da je počinjeno na fiktivnom javnom mjestu, ali nije bilo opisano da je njezina radnja (galama i fizički napad) bila čujna odnosno vidljiva na neograničenom javnom mjestu.

Iako je životno gledano logično da se galama i sukob na balkonu kuće mogla čuti i vidjeti na javnom mjestu (npr. cesti u naselju), ipak je navedena okolnost morala biti navedena u činjeničnom opisu djela. Iz navedenih razloga, djelo za koje se vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi po propisu

-

4-

nije prekršaj, pa je ovaj sud preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenica za predmetno djelo prekršaja oslobođena od optužbe.

U odnosu na dio odluke kojim se žalba odbija:

8. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti i nejasnoće u presudi, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žaliteljica. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje u odnosu na točku 2/ sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenice, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenica upoznata s optužnim prijedlogom, da joj je omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu, pa je evidentno da je okrivljenici bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

9. U odnosu na ponašanje okrivljenice, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenice, te iskaza svjedokinje A. K. (susjeda).

Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje okrivljenice došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o tome da je okrivljenica koristila rad strankinje koja nije imala dozvolu za boravak i rad u RH prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

10. U postupku nije bilo sporno da je strankinja – državljanka BiH (dakle državljanka treće zemlje koja nije članica Europskog gospodarskog prostora), neposredno prije događaja i sukoba s okrivljenicom radila na poslovima brige i njegovanja starije osobe, te da nije imala dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada.

Preostalo je utvrditi je li okrivljenica koristila rad navedene strankinje. Iz cijelog postupka proizlazi da je upravo okrivljenica prethodno brinula o Ljubici Ramljak, da je imala drugih obveza jer je čistila apartmane, da je okrivljenica angažirala stranu državljanku R. I. da brine o starijoj osobi dok okrivljena čisti apartmane, kao i da je upravo okrivljenica uvidjevši da strankinja loše radi prekinula daljnji rad rekavši da nema potrebe za daljnjim radom i isplatila joj iznos za koji je strankinja smatrala da je

-

5-

nedovoljan, zbog čega je i došlo do sukoba koji je označen kao prekršaj protiv javnog reda i mira.

Dakle, bez obzira na činjenicu da se radilo o brizi za drugu osobu i na pitanje porijekla novca koji je okrivljenica isplatila, nedvojbeno je da je upravo okrivljenica koristila rad strankinje koji je ona obavljala umjesto okrivljenice (koja je imala obveza u vezi aparatmana), kao i da je upravo na okrivljenici bilo da otkaže daljnji rad i isplati naknadu, čime je evidentno da time ispunjava obilježja prekršaja iz članka 226. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima.

Stoga je okolnosti koje ističe u žalbi ne mogu osloboditi odgovornosti, jer je prilikom angažiranja strane državljanke bila dužna upotrijebiti barem minimalnu pažnju i uvjeriti se da li radi na zakonit način, konkretno da se kao u ovom slučaju radi o strankinji bez radne dozvole.

Slijedom navedenog, žalbeni navodi žaliteljice da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

11. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni za navedeno djelo, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, izrekao novčane kazne u optimalnom iznosu. Za prekršaj iz članka 226. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima je za počinitelja fizičku osobu u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kuna do 15.000,00 kuna za svakog stranca. Evidentno je da je prvostupanjski sud izričući kaznu ublaženu znatno ispod posebnog minimuma, uzeo u obzir sve naročito olakotne okolnosti na strani žaliteljice, te je ista po ocjeni ovog Suda primjerena i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, kao i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se takvom novčanom, kaznom, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

12. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

13. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.

14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14.lipnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

-

6-

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.