Poslovni broj: Usž-50/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. L., S, koju zastupa opunomoćenik M. K.1 , odvjetnik u Z., protiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-365/21-11 od 12. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-365/21-11 od 12. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 562-01/20-01/25, URBROJ: 512-2501-20-2 od 18. prosinca 2020. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 562-01/17-01/38, URBROJ: 512M2-50-20- 13 od 16. listopada 2020. te nalaganje Ministarstvu obrane Republike Hrvatske da izda potvrdu o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pokojnog D. L., rođenog 14. prosinca 1956., kao pripadnika Narodne zaštite B. u obrani suvereniteta. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 18. prosinca 2020., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 16. listopada 2020., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje potvrde o okolnostima smrtnog stradavanja njezinog pokojnog supruga D. L., rođenog 14. prosinca 1956., kao pripadnika Narodne zaštite naselja B., u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da su javnopravna tijela u postupku donošenja osporenih rješenja povrijedila članak 8., članak 58. i članak 60. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), kao i prvostupanjski sud u postupku donošenja pobijane presude članak 33. ZUS-a. Navodi da spisu prileži preslika potvrde Općine N., Sekretarijata obrane N., bez klasifikacijske oznake i urudžbenog broja, od 6. kolovoza 1992. iz koje proizlazi da je njezin suprug D. L. smrtno stradao 20. rujna 1991. u 20 sati vršeći dužnost pripadnika Narodne zaštite. Iako navedena potvrda ne sadrži klasifikacijsku oznaku i urudžbeni broj, ističe da je vlastoručno potpisana od strane službene osobe, sekretara obrane Z. P., te da je potvrđena žigom Republike Hrvatske, Sekretarijata za Narodnu obranu, Općina N., odnosno da je ista izdana po nalogu nadležnog državnog tijela. Imajući na umu navedeno smatra da je potvrda od 6. kolovoza 1992. izdana u skladu s člankom 159. stavkom 1. ZUP-a i člankom 123. stavkom 1. točkom 4. Zakona hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR), te kao takva predstavlja pisani dokaz da je stradavanje njezinog pokojnog supruga nastupilo pod okolnostima iz članka 2. stavka 2. ZOHBDR-a. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da se navedenoj potvrdi ne može pokloniti vjera jer nije izdana u skladu s podacima iz službene evidencije te da nema klasifikacijsku oznaku i urudžbeni broj, poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1373/2009 od 7. srpnja 2009., u kojoj je izraženo shvaćanje da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, a za koje stajalište smatra da je primjenjivo i u području prava koja proizlaze iz sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka, ističe da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije provelo ispitni postupak u skladu s člankom 52. i člankom 53. ZUP-a te na pravilan način utvrdilo sve činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a imajući na umu da ni obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži valjanu ocjenu svih dokaza, pozivanje na mjerodavno pravo, kao niti da sadržaj izvedenih dokaza ne daje pouzdanu osnovu za donesenu odluku, čime je povrijeđen i članak 98. stavak 5. ZUP-a. Ponavlja da je prvostupanjsko javnopravno tijelo provelo ispitni postupak i saslušalo svjedoke D. K., A. J. i M. K.2 , no da suprotno utvrđenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3655/17-9 od 24. listopada 2019. nije osiguralo njezino pravo na sudjelovanje u postupku. Stoga opetovano ističe da je takvim postupanjem povrijeđeno načelo zakonitosti (članak 5. ZUP-a), načelo razmjernosti u zaštiti prava stranka i javnog interesa (članak 6. ZUP-a), načelo utvrđivanja materijalne istine (članak 8. ZUP-a), načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a) i načelo stečenih prava stranaka (članak 13. ZUP- a). U odnosu na povredu članka 13. ZUP-a ponovno se poziva na stajalište iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1373/2009 od 7. srpnja 2009., koje je potvrđeno i u predmetu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. S obzirom na navedeno, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda iz upravnog spora. Smatra da je pobijana presuda na zakonu osnovana i da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Presuda je obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a.

8. Imajući na umu članak 3. stavak 2. ZOHBDR-a, na koji se poziva i prvostupanjski sud, i članak 180. stavak 1. točku a) ZOHBDR-a, te sve podatke spisa predmeta pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.

9. Člankom 180. stavkom 1. točkom a) ZOHBDR-a propisano je da je potvrda o okolnostima smrtnog stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti smrtnog stradavanja.

10. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica podnijela zahtjev radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja njezinog pokojnog supruga D. L., poginulog 20. rujna 1991., kao pripadnika odreda Narodne zaštite naselja B. (bivša općina N.).

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da su presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3655/17-9 od 24. listopada 2019. poništena ranija rješenja i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak, jer u upravnom postupku nisu bile utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Pri tome je prvostupanjsko javnopravno tijelo bilo upućeno da u cilju utvrđivanja pravog stanja stvari, imajući na umu kontradiktornost utvrđenih podataka, sasluša svjedoke koji su u rujnu 1991. godine bili pripadnici NZ B. i koji mogu imati saznanja o razlozima odlaska pokojnog supruga tužiteljice u R., odnosno V. 20. rujna 1991., i to koordinatora NZ B. M. K.2 i zapovjednika štaba NZ N. Ž.K.(koji su potpisali ispravu od 5. siječnja 1996. prema kojoj je D. L. za svoje potrebe putovao u V. kada je smrtno stradao u prometnoj nesreći), a po potrebi i druge svjedoke.

12. Iz zapisnika o izjavi svjedoka D. K. od 15. siječnja 2020., zapisnika o izjavi svjedoka M. K.2 od 13. ožujka 2020. i zapisnika o izjavi svjedoka A. J. od 15. listopada 2020., koje izjave u presudi detaljno navodi prvostupanjski sud, proizlazi da im nisu poznate okolnosti stradavanja pokojnog D. L., međutim da isti nije smrtno stradao u svojstvu pripadnika Narodne zaštite B., odnosno da nije bio upućen na izvršavanje dužnosti u naselje V. (svjedok D. K.). Pravilna je ocjena javnopravnih tijela da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje tražene potvrde o okolnostima stradavanja, jer pokojni suprug tužiteljice nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u smislu članka 3. stavka 1. ZOHBDR-a niti je u vrijeme pogibije sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, kako to zaključuje i prvostupanjski sud.

13. Na osnovi rezultata provedenog postupka, pravilno je utvrđeno da tužiteljica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti da joj se izda potvrda o stradavanju njezinog pokojnog supruga kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite. Pri tome pravilno prvostupanjski sud zaključuje da potvrda Općine N. od 6. kolovoza 1992. ne predstavlja vjerodostojan dokaz jer nije izdana u skladu s podacima iz službene evidencije i njezin je sadržaj u suprotnosti s izjavama saslušanih svjedoka. Naime, navedena potvrda se ne poziva na sadržaj službenih evidencija jer nema ni klasifikacijsku oznaku ni urudžbeni broj, iz iste nije razvidna pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti smrtnog stradavanja pokojnog supruga tužiteljice, a navodi se da je ista izdana na zahtjev tužiteljice radi ostvarivanja novčane naknade. Stoga Potvrda od 6. kolovoza 1992. ne predstavlja javnu ispravu u smislu članka 159. ZUP- a, dok iz provedenog upravnog postupka ne proizlazi dokazanom pripadnost tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite u vremenu stradavanja.

14. Pri tome se tužiteljici napominje da se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske ili naoružanim odredima Narodne zaštite dokazuje podacima iz službene evidencije. S obzirom da iz priloženih podataka iz službene evidencije nadležnih tijela proizlazi da njezin pokojni suprug u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije bio pripadnik NZ MZ B., a tužiteljica svojim navodima ovu činjenicu nije dovela u sumnju, niti raspolaže materijalnim dokazima o suprotnome, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na njezinu štetu.

15. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 33. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Tužiteljica sukladno članku 34. ZUS-a u tužbi nije predložila dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda (nije naveden niti jedan dokazni prijedlog) pa stoga njezini prigovori o povredi članka 33. ZUS-a nisu osnovani. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 3. ZOHBDR-a, smatra da je činjenično stanje dostatno utvrđeno i naveo razloge zbog kojih navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tijekom upravnog postupka povrijeđen članak 54. ZUP-a, međutim da navedena povreda nije bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari u smislu članka 57. stavka 2. ZUP-a. Pri tome ističe da su predloženi svjedoci detaljno saslušani na sporne okolnosti i da su njihove izjave suglasne, te da se tužiteljica tijekom upravnog postupka i upravnog spora imala prilike očitovati o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje upravne stvari, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. U odnosu na ostale žalbene prigovore, ovaj Sud ih ocjenjuje neosnovanima jer ne nalazi povrede postupovnih pravila od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude, povrede načela upravnog postupka, kao niti ustavnih ili konvencijskih prava tužiteljice.

17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

18. Kako je žalba odbijena tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković, v.r.