Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-383/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. O.: …, iz O., …, koga zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik iz O., … protiv tuženika A. b. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima- odvjetnicima u O. društvu K. i P. d.o.o., sa sjedištem u Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2587/2019-40 od 25. srpnja 2021., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2587/2019-40 od 25. srpnja 2021. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II O troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250- 62000151667/2006 sklopljen dana 07. lipnja 2006.god. između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. st. 3. Ugovora o kreditu broj 5140030250- 62000151667/2006 sklopljen dana 07.lipnja 2006.god. između tužitelja i tuženika a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica uz švicarski franak.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., …, OIB: … da tužitelju D. G. iz O., …, OIB: …, 5 isplati:

- iznos od 156,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2007.

- iznos od 160,07 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2007.

- iznos od 155,23 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2007.

- iznos od 159,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2008.

- iznos od 160,44 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2008.

- iznos od 151,24 kunu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2008.

- iznos od 162,55 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2008.

- iznos od 151,52 kunu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2008.

- iznos od 153,79 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2008.

- iznos od 149,67 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2008.

- iznos od 150,07 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2008.

- iznos od 149,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2008.

- iznos od 145,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2008.

- iznos od 215,13 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2008.

- iznos od 146,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2008.

- iznos od 293,89 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2009.

- iznos od 318,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2009.

- iznos od 335,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2009.

- iznos od 301,46 kunu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2009.

- iznos od 297,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2009.

- iznos od 363,64 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2009.

- iznos od 343,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2009.

- iznos od 353,42 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2009.

- iznos od 353,79 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2009.

- iznos od 336,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2009.

- iznos od 342,50 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2009.

- iznos od 332,66 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2009.

- iznos od 357,57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2010.

- iznos od 396,84 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2010.

- iznos od 386,53 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2010.

- iznos od 452,67 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2010.

- iznos od 435,64 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2010.

- iznos od 468,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2010.

- iznos od 656,22 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2010.

- iznos od 613,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2010.

- iznos od 773,51 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2010.

- iznos od 689,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2010.

- iznos od 625,71 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2010.

- iznos od 818,66 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2010.

- iznos od 877,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2011.

- iznos od 792,90 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2011.

- iznos od 805,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2011.

- iznos od 744,31 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2011. - iznos od 763,16 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2011.

- iznos od 970,71 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2011.

- iznos od 999,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2011.

- iznos od 1.229,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.201.

- iznos od 1.146,21 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2011.

- iznos od 1.016,26 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2011.

- iznos od 9980,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2011.

- iznos od 966,09 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2011.

- iznos od 1.012,83 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2012.

- iznos od 1.064,29 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2012.

- iznos od 1.065,83 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2012.

- iznos od 1.033,49 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2012.

- iznos od 1.046,62 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2012.

- iznos od 1.065,92 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2012.

- iznos od 1.045,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2012.

- iznos od 1.046,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2012.

- iznos od 1.027,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2012.

- iznos od 992,21 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2012.

- iznos od 1.035,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2012.

- iznos od 1.051,21 kunu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2012.

- iznos od 1.044,93 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2013.

- iznos od 981,72 kunu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2013.

- iznos od 1.025,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2013.

- iznos od 1.035,57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2013.

- iznos od 1.015,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2013.

- iznos od 957,62 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2013.

- iznos od 921,44 kunu sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2013.

- iznos od 953,52 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2013.

- iznos od 975,62 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2013.

- iznos od 1.032,04 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2013.

- iznos od 1.000,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2013.

- iznos od 1.014,86 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2013.

- iznos od 1.026,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2014.

- iznos od 986,82 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2014.

- iznos od 1.009,17 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2014.

- iznos od 997,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2014.

- iznos od 975,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2014.

- iznos od 965,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2014.

- iznos od 969,73 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2014.

- iznos od 997,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2014.

- iznos od 1.026,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.09.2014.

- iznos od 1.023,94 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.10.2014.

- iznos od 1.038,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.11.2014.

- iznos od 1.059,03 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.12.2014.

- iznos od 1.050,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2015.

- iznos od 1.607,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.02.2015.

- iznos od 1.523,60 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2015. - iznos od 1.579,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.04.2015.

- iznos od 1.525,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2015.

- iznos od 1.595,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.06.2015.

- iznos od 1.565,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.07.2015. na iznos svakomjesečnog obroka pa do konačne isplate koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.212,77kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Ističe da je odbijanjem personalnih dokaznih prijedloga tuženika onemogućeno tuženiku da udovolji teretu dokaza iz čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. odnosno nije mu dana mogućnost da raspravlja pred sudom čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. Automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te 354. st. 1. u vezi čl. 502.c istog Zakona, dok je jednako tako na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Dopuštenom preinakom tužbe kako ju je tužitelj učinio podneskom od 23. srpnja 2021. sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 190. i čl. 186. b. tog Zakona. Prvostupanjski sud da je sudio izvan tužbenog zahtjeva, a dodatno nije niti odlučio u cijelosti o postavljenom tužbenom zahtjevu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku. T

užitelju

je dosuđen iznos od 9.980,16 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. studenoga 2011., iako je tužitelj tužbeni zahtjev u tom dijelu postavio na iznos od 980,16 kn. Dakle, sud je tužitelju, dosudio iznos od 9.000,00 kn više od postavljenog tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je bez posebnog obrazloženja utvrdio toč. II. izreke ništetnost članka 3.3. Ugovora o kreditu, dok o ništetnosti članka 3.2. Ugovora uopće nije niti odlučivao, odnosno nije ga odbio, a što je imao učiniti obzirom predmetnim člankom 3.3. Ugovora čije utvrđenje ništetnosti tužitelj traži uopće nije uređena valutna klauzula u švicarskom franku, već je predmetnim člankom uređena visina početne kamatne stope. Nadalje, ocjenom da restitucijski zahtjev tužitelja nije zastario pozivom na pravno stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/2017, kao i sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., počinjena je povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe sadržane u čl. 216., 225. i 241. Zakona o obveznim odnosima. Ocjenom da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja počinjena je povreda pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe sadržane u čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje posebno ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer u prvostupanjskoj presudi nije obrazloženo iz kojeg razloga je odbijen prijedlog tuženika na dopunu vještačenja primjenom kunske kamatne stope. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima kada nije prihvaćen prigovor tuženika kojim je isti istaknuo da mu je tijekom otplate nastao manjak zbog iznosa manje plaćenih anuiteta u odnosu na početni anuitet. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom određivanja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ukazuje se na to da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužitelju svakako bila razumljiva odredba o valutnoj klauzuli u CHF odnosno da je mogao predvidjeti sve ekonomske posljedice koje je ista odredba mogla uzrokovati tužitelju te da su te posljedice bile prihvatljive, a sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj tijekom cijelog razdoblja otplate kredita imao mogućnost zatražiti konverziju u drugu valutu, a koju mogućnost nikada nije iskoristio te nije nikada podnio zahtjev za konverziju u drugu valutu. Pobija i odluku o troškovima postupka jer pravilnom primjenom odredaba parničnog postupka da bi bilo potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te bi odluka o troškovima bila drugačija. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu odnosno podredno uvažiti žalbu i ukinuti presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Odredbom čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) određeno je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 186.b st. 3. ZPP te je ukazati da je tuženik odbio dostaviti od tužitelja traženu dokumentaciju (l.s.22), a zahtjevu je udovoljio podneskom od 12. listopada 2020. te je temeljem tako dostavljene dokumentacije izveden dokaz po vještaku financijske struke.

5.2. Nastavno navedenom prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 190. st. 1. i 191. st. 1. ZPP na koju ukazuje žalitelj budući da je u ovom postupku tužitelj postavio tzv. stupnjevitu tužbu, pa je tek nakon provedenog financijskog vještačenja kada je tužitelj saznao točnu visinu preplate mogao postaviti određeni zahtjev, utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi, tako da se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a s obzirom na svrhu tužbe utemeljene na odredbi čl. 186. b ZPP, ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP.

6. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koja bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

6.1. Naime, tuženik u žalbi navodi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer sud prvog stupnja nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka, radnika tuženika koji je tuženik predložio na okolnosti pregovaranja i pojašnjavanja sporne odredbe Ugovora o kreditu tj. J. D. djelatnice banke od kojeg dokaza tuženik nije odustao, a sud prvog stupnja odluku obrazlaže time da je odustao od izvođenja personalnih dokaza saslušanjem svjedokinje s obzirom na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Rev-3142/2018/-2 od 19. ožujka 2019.

7. Navesti je da iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. u bitnom proizlazi da je u tom kontekstu Ustavni sud, kada je razmatrao prigovore banaka o nesaslušanju zaposlenika banaka u kolektivnom sporu na okolnost obaviještenosti potrošača o spornim ugovornim odredbama u postupku sklapanja ugovora, prihvatio, imajući u vidu narav i predmet kolektivnog spora (i u skladu s tamo citiranim stajalištima Suda Europske unije o potrebi uvažavanja razlike između kolektivnih sporova i pojedinačnih potrošačkih sporova), da ti dokazi nisu morali biti izvedeni jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmetom kolektivnog spora, odnosno nisu predstavljali odlučne dokaze koji bi utjecali na njegov ishod ili pravičnost. Stoga je utvrđeno da načelo procesne ravnopravnosti nije dovedeno u pitanje jer iskazi potrošača na kojima su se temeljile presude u kolektivnom sporu, izvedeni radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredaba s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), nisu upotrijebljeni radi utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, a na koju okolnost su banke predložile saslušanje svojih zaposlenika (točke 91. - 91.1. i 94. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.).

8. Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora. Tako stoga što nije zadaća Ustavnog suda utvrđivati činjenice i ocjenjivati dokaze umjesto sudova (odluka i rješenje Ustavnog suda broj: U-III-4820/2010 od 1. listopada 2015., www.usud.hr).

9. Ako banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

9.1. Drugim riječima, temeljile bi se na odlučnoj okolnosti o kojoj bankama ni u jednom sudskom postupku koji je bio proveden na razini redovnih sudova nije omogućeno dokazivanje, što bi bilo u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu (usporedi, u odnosu na uskratu prava na dokazivanje ili osporavanje jedine i odlučne okolnosti na kojoj se temelje osporene presude, s povredom prava na jednakost oružja utvrđenom odlukom Ustavnog suda broj: U-III- 1285/2021 od 15. srpnja 2021., www.usud.hr, točkama 18. - 18.1.; te u odnosu na uskratu prava stranke da dokazuje kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke čija primjena vodi do lišenja imovine, prvo u postupku sanacije banke, a poslije u svim naknadnim postupcima koje je po okončanju postupka sanacije vodila pred hrvatskim sudovima, vidi razloge za utvrđenu povredu prava na pristup sudu u predmetu Project-Trade d.o.o. protiv Hrvatske, br. 1920/14, §§ 62. - 65., 72. - 73., presuda od 19. studenoga 2020.).

10. Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da se obveza obavještavanja korisnika kredita u kolektivnom sporu (prema presudama Vrhovnog suda broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. i broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.) temeljila na primjeni mjerodavnih ZoZP-a/03 i ZoZP-a/07 u vezi s utvrđenom povredom općih načela obveznog prava kao što su "načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidaba, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava, načelo savjesnosti i poštenja", odnosno načela odredivosti novčanih činidaba u smislu članaka 46. stavka. 2. i 50. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93. - članak 646. Zakona o trgovačkim društvima, 3/94., 107/95. - članak 113. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, 7/96., 91/96. - članak 394. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, 112/99. i 88/01. - članak 50. Zakona o arbitraži; u daljnjem tekstu: ZOO/91) i članaka 269. stavka 2. i 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.; u daljnjem tekstu: ZOO/05), te da ni u kolektivnom sporu nije utvrđeno postojanje zakonske odredbe koja je u vrijeme zaključenja ugovora koji su bili predmet kolektivnog spora obvezivala banke na davanje obavijesti u pisanom obliku ili na drugom trajnom mediju, proizlazi da se na banke u pojedinačnim potrošačkim sporovima ne može primijeniti standard dokazivanja obaviještenosti potrošača "u pisanom obliku ili drugom trajnom mediju" kako je uveden u sekundarnom pravu EU-a i naknadno proveden u hrvatskom zakonodavstvu.

11. Stoga da banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu Ustavni sud primjećuje da je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o parametrima promjene kamatne stope ni o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik banke tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao. U tim okolnostima ništa ne sprječava sudove da razmotre, s obzirom na poslovne prakse i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaj te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane, od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predočila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Kada na temelju međusobno proturječnih iskaza potrošača i zaposlenika banke nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane, i jesu li, ako su doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim", sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama. Tako stoga što ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od 27. travnja 2009.; Lady S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).

12. Iz citirane odluke Ustavnog suda slijedi dakle, da „u pojedinačnom potrošačkom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (vidi naprijed točku 22.2. obrazloženja ove odluke)“.

13. Uvažavajući, dakle, stav iz citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti tužitelja, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je, pri donošenju pobijane presude počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je ništetnom utvrdio odredbu čl. 3.3. Ugovora o kreditu, a iz spisa predmeta sijedi da je podneskom od 23. srpnja 2021. tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3.2. Ugovora o kreditu (l.s.255), također da je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 980,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenoga 2011., a ne iznosa od 9.980,16 kn na što osnovano ukazuje žalitelj, pa kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka presude proturječi razlozima presude odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava tj. nalaza i mišljenja vještaka to se osnovanim ukazuje izneseni žalbeni razlog.

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke, a posljedično i u dijelu odluke o trošku pod toč. IV. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

16. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud te ovisno o istom primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava, a imajući u vidu i ostale žalbene navode tuženika, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

17. Odluka o troškovima u povodu izjavljene žalbe sadržana u toč. II izreke ove drugostupanjske odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 14. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.