REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7362/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd od 27. studenog 2021., broj: 511-18-09/05-1-23-1/21, u sjednici Vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okr. M.M., a u povodu tog prigovora po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji mu se, na temelju čl. 199. st. 7. istog Zakona, izriče novčana kazna 660,00 eura (šesto šezdeset eura)/4972,77kuna(četiri tisuće devetsto sedamdeset dvije kune i sedamdeset sedam lipa)[1] te mu se na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okr. M.M. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. M.M. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15 eura (petnaest eura)/113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe), u roku 8 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i troškova prekršajnog postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.
6. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.
6.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. M.M., budući mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.
6.2. Za prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, dok je
Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema odredbi čl. 199. st. 7. „novog“
("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura 4972,77 do 14.993,66 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije (od
7,53450).
6.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.
6.4. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 27. studenog 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
6.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.
7. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora kojim okrivljenik navodi da je novčana kazna previsoko određena.
7.1. Okrivljenik u prigovoru opisuje okolnosti događaja, navodi da je zaposlen kao prometni i komunalni redar u općini P., posao mu je vezan uz vožnju po prometnicama, bez vozačke dozvole ne bi imao posao. U zadnjih 5 godina nije bio kažnjavan niti za parkiranje, nije u mogućnosti platiti 2/3 izrečene novčane kazne jer mu plaća dospijeva izvan tog roka, obitelj mu nije u mogućnosti financijski pomoći, moli da mu se umjesto novčane kazne izrekne opomena ili mjera upozorenja prema odredbi čl. 294. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno umanji novčana kazna ili omogući plaćanja u ratama.
7.2. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
7.3. Treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. M.M. nije učinio, pa su navodi prigovora o izricanju blaže kazne od propisane, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na navode prigovora o neosuđivanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti za ublažavanje novčane kazne i našla je dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni od strane prvostupanjskog tijela u propisanom posebnom minimumu za počinjeni prekršaj. Također, svijest o počinjenom i priznanje djela ni sami za sebe ni u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
7.4. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesenog prigovora izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku izreklo minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. M.M. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.
8. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura“.
S obzirom da je, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, u ovoj situaciji nema zakonskih uvjeta iz čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona za primjenu opomene.
8.1. U odnosu na primjenu čl. mjere upozorenja iz čl. 294. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, navodi se da čl. 294. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje:
„(5) Policijska uprava ili postaja koja tijekom obavljanja poslova nadzora utvrdi da je počinjen prekršaj za koji je propisana samo novčana kazna u utvrđenom iznosu do 1.000,00 kuna, u slučajevima kada prekršajem nije izazvano ometanje ili ugrožavanje drugih sudionika u prometu, odnosno ako je prekršaj osobito lake naravi a počinitelj nije prije činio slične prekršaje može umjesto novčane kazne sudioniku u prometu izreći mjeru usmenog ili pisanog upozorenja.“
Iz citirane zakonske odredbe nedvojbeno je da u ovoj situaciji nema zakonskih pretpostavki za primjenu mjere upozorenja, koja je, osim svega u Policijske uprave ili postaje, a ne u nadležnosti ovog drugostupanjskog nadležnosti
suda.
9. Međutim, cijeneći visinu izrečene novčane kazne i molbu okrivljenika da mu se omogući plaćanje kazne u ratama, ovaj sud je odredio obročnu otplatu novčane kazne u vremenu od 3 mjeseca, što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
10. Stoga, bilo je osnove za djelomično prihvaćanje prigovora okrivljenika.
11. Navodi prigovora o neophodnosti vozačke dozvole bespredmetni su, budući okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.
12. U odnosu na troškove postupka, okrivljenik samo uvodno navodi da prigovor podnosi zbog troškova prekršajnog postupka.
12.1. Okrivljenik, dakle, ne spori svoju obvezu naknade troškova, već očito osporava svoju mogućnost da iste plati. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena bliže donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Okrivljenik je mlađa osoba, u spisu nema podataka da bi bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15 eura/113,02 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. ) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. lipnja 2023.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Biograd u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
