REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1699/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz I., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici N. K. i M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & K. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo ..., OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3092/2022-3 od 29. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-199/2016-46 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja P. P.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3092/2022-3 od 29. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena (točka II.) i djelomično preinačena (točka IV.) presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-199/2016-46 od 10. lipnja 2022.
1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
„1. Ukoliko Republika Hrvatska kao poslodavac vodi dvostruke evidencije o radnom vremenu radnika gdje u jednima upisuje jedno radno vrijeme, a u drugima drugo radno vrijeme za istu vrstu rada – da li se na radnika u sudskom postupku radi isplate razlike plaće primjenjuje povoljnije radno vrijeme?
2. Ukoliko Republika Hrvatska kao poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani, uredan i točan način – na kome je teret dokaza koliko je i kakvih slobodnih dana s osnove prekovremenog rada dodijeljeno djelatnoj vojnoj osobi, ovdje tužitelju i predlagatelju?
3. Koliko se i kakvih slobodnih dana djelatnim vojnim osobama, u konkretnom slučaju i tužitelju, treba uračunati i oduzeti od utvrđenih prekovremeno odrađenih sati rada isključivo na terenu?
4. Da li je preraspodjela radnog vremena oblik dodjeljivanja slobodnog dana djelatnim vojnim osobama zbog eventualno odrađenih prekovremenih sati rada na terenu?
5. Da li Republika Hrvatska kao parnična stranka koju je zastupalo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka kao poslodavac iz radnog spora s radnikom temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u HOK?“.
2. Tužitelj smatra da su navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Tužitelj navodi da u pogledu ovih pravnih pitanja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te se poziva na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-49/2018., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-624/2020 i Gž R-513/2021., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-379/2020, kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3773/2018 u odnosu na prva četiri pitanja, a u odnosu na peto postavljeno pitanje poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i razvoj prava za sudsku praksu, jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.
5. Iz sadržaja postavljenih pitanja proizlazi da je sporno pitanje predmeta dokazivanja (tko dokazuje koju činjenicu u sporu radi isplate prava iz radnog odnosa, odnosno kojem dokaznom sredstvu treba dati prednost u pogledu njihove dokazne snage radi utvrđivanja činjenice koliko je slobodnih dana tužitelj iskoristio) koje je činjenične naravi, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-4171/2020-2 od 15. rujna 2021., Revd-3790/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd-2787/2022-2 od 13. srpnja 2022. i dr.).
6. U odnosu na peto postavljeno pitanje valja reći da tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge važnosti s obzirom na to da odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske nije primjenjiva u ovom predmetu. Naime, u navedenoj presudi utvrđeno je da je podnositeljima povrijeđeno pravo iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, te čl. 6. st. 1. Konvencije s obzirom na to da im je naloženo da tuženici isplate puni iznos troškova zastupanja i da to predstavlja nesrazmjerno ograničenje prava podnositelja. U predmetnom slučaju prvostupanjskom presudom je bilo određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, a drugostupanjskom presudom je po žalbi tužitelja djelomično preinačena prvostupanjska presuda u pogledu odluke o troškovima postupka za iznos 630,43 EUR (4.750,00 kn) na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak izvođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 630,43 EUR (4.750,00 kn).
6.1. Dakle, iz navedene odluke Europskog suda za ljudska prava na koju ukazuje predlagatelj proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom postupku.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
