REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 923/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Želimira Ećimovića, OIB 01459415208, vlasnika S.I.C. ECHO, obrta za zastupanja u osiguranju, Osijek, Šetalište K. F. Šepera 1, kojeg zastupa punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d., OIB 18742666873, Zagreb, Trnjanska cesta 108 (pravni sljednik društva Sunce osiguranje d.d., Zagreb), kojeg zastupa punomoćnica Iva Kaselj Šabić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4742/2022-2 od 23. studenog 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-1149/12-28 od 22. listopada 2013. te potvrđena dopunska presuda poslovni broj Povrv-1149/12-34 od 7. siječnja 2014., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4742/2022-2 od 23. studenog 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-1149/12-28 od 22. listopada 2013. te potvrđena dopunska presuda poslovni broj Povrv-1149/12-34 od 7. siječnja 2014.postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Dolazi li kod kompenzacije do ispunjenja obveze odnosno do naplate ili se radi o prestanku obveza ukidanjem međusobnih obveza obračunavanjem između stranaka te ima li kompenzacija obilježja naplaćene obveze u smislu odredbe 336. i 337. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje ZOO)?
2. Je li prestanak obveze ispunjenjem odnosno plaćanjem jednak prestanku obveze izvršenom kompenzacijom?
3. Ima li sud ovlasti utvrđivati širinu pojma „naplaćene premije“ kao osnovice za obračun i isplatu provizije sukladno odredbama ZOO-a ukoliko su stranke u Ugovoru o zastupanju kod ugovaranja osiguranja i to u čl. 7. t. 3. suglasno utvrdile što znači pojam „naplaćena premija“, te je li takav ugovor izvor materijalnog prava za stranke i sud, a osobito kada odredba izrijekom glasi: „ Ugovorne stranke suglasno ugovaraju da se pod pojmom „Naplaćene premije“ kao osnovice za obračun i isplatu provizije podrazumijeva sva naplaćena premija koja je položena na žiro-račun ili blagajni SUNCE-a, za koju je u cijelosti zaprimljena dokumentacija“.
4. Poznaje li ZOO i ugovor o zastupanju kod ugovaranja osiguranja kao izvor materijalnog prava pojam „naplaćene premije putem kompenzacije“ i je li tuženik primio novčana sredstva na ime premije koja je kompenzirana s naknadom štete kada se kod kompenzacije ne isplaćuje cjelokupna šteta nego se ista samo umanjuje za iznos nenaplaćene premije?
5. Ima li nalogodavac kod ugovora o trgovinskom zastupanju i to u konkretnom slučaju tuženik kod ugovora o zastupanju kod ugovaranja osiguranja obvezu isplate provizije zastupniku i za premije koje su kompenzirane s nastalom štetom ukoliko takva odredba u ugovoru nije ugovorena a odredbe ugovora zastupnik nije osporavao?
6. Je li u konkretnom slučaju do kompenzacije premije sa štetom došlo dogovorom između tuženika i osiguranika kao treće osobe u odnosu na zastupnika ili se radi o jednostranoj izjavi volje tuženika temeljem čl. 337. ZOO-a sukladno kojoj tuženiku nije potrebna ničija suglasnost za navedeno?
7. Je li odredba iz čl. 7. t. 3. Ugovora o zastupanju kod ugovaranja osiguranja nejasna jer uz izričitu odredbu o pojmu „naplaćena premija“ kao osnovici za obračun i isplatu provizije, a koja podrazumijeva svu naplaćenu premiju koja je položena na žiro- račun ili blagajnu nalogodavatelja, stranke nisu i negativno izričito ugovorile što NIJE naplaćena premija a sve u smislu odredbe čl. 99. st.1. ZOO a u vezi s odredbom čl. 10. ZOO?
8. Jesu li stranke ugovora o zastupanju kod ugovaranja osiguranja povrijedile neku od dispozitivnih normi ZOO-a ako nisu izričito ugovorile i u kojim se slučajevima zastupniku neće isplatiti provizija i to u slučajevima kompenzacije nenaplaćene premije?
9. Ima li zastupnik pravo na proviziju po Ugovoru o zastupanju kod ugovaranja osiguranja ukoliko isti nije naplatio premiju a kada je izričito ugovoreno i to čl. 7. t. 3. i 4. tog ugovora da mu se provizija isplaćuje samo za naplaćenu premiju koja je položena na žiro račun ili na blagajnu?
10. Može li se nalogodavca i to ovdje tužitelja osiguravatelja obvezati na isplatu provizije zastupniku i za kompenziranu premiju ukoliko odredba o navedenome u ugovoru o zastupanju kod ugovaranja osiguranja nije ugovorena i to sve primjenom članka 99. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase?
11. Ukoliko ugovor o zastupanju kod ugovaranja osiguranja sadrži izričitu odredbu o uvjetima isplate provizije zastupniku, a koja odredba među strankama nije sporna, ima li mjesta primjeni čl. 77. st. 2. ZOO-a da komisionar ima pravo na naknadu i kad ona nije ugovorena ili se navedena odredba odnosi samo na ugovore u kojima stranke nisu ugovorile isplatu provizije za zastupnika?
12. Ima li vještak financijsko-knjigovodstvene struke ovlaštenje za utvrditi da neisplaćena provizija predstavlja obvezu iz ugovora odnosno ima li vještak financijsko- knjigovodstvene struke ovlaštenje tumačiti odredbe ugovora?
13. Ima li zastupnik pravo na isplatu provizije ukoliko nije izvršio sve radnje u punom opsegu ovlasti odnosno ispunio obvezu brige o interesu nalogodavca da se pridržava uputa koje mu je dao u čl. 2. t. 2. i čl. 4. ugovora o zastupanju kod ugovaranja osiguranja a koja obveza podrazumijeva izdavanje potpisivanje ponude, vršenje obračuna ali i naplatu premije a sve temeljem odredbe čl. 906. st. 1. i čl. 797. st. 2. ZOO-a?“.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Kao razloge važnosti u odnosu na postavljena pitanja a u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) navodi da je pobijana odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev x 15/2009-2 od 28. travnja 2010., Revt 135/2002-2 od 15. listopada 2003., Rev 11/91 od 28. ožujka 1991.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz razloga što tuženik postavljenim pitanjima polazi od pravnog shvaćanja koje nema uporišta u odlukama na koje se poziva, niti u pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
4.1. Naime, odluke na koje se tuženika u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (citirane u toč.3. obrazloženja) se odnose na:
- Revt 135/2002-2 od 15. listopada 2003. - pravno shvaćanje prestanka tražbine prijebojem (kompenzacijom) ali u situaciji kada je prijeboj izvršen između parničnih stranka što ne odgovara okolnostima konkretnog slučaja (gdje je do prestanka tražbine tuženika došlo prijebojem njegovog potraživanja sa potraživanjem treće osobe koja nije parnična stranka u ovom postupku)
- Rev 11/1991 od 28. ožujka 1991. (citirana sentenca) se odnosi na odgovornost zastupnika za naknadu štete nemogućnošću naplate cijene od kupca ali u situaciji kada je protivno odredbama ugovora izvršio isporuku robe bez da je prethodno osigurao naplatu, koje okolnosti u konkretnom slučaju ne egzistiraju
- Revx 15/2009-2 od 28. travnja 2010. se odnosi na ugovor o trgovinskom zastupanju, a u kojoj odluci je iznijeto pravno shvaćanje da tužitelju pripada naknada za ugovore koji su sklopljeni njegovim posredovanjem kako je ugovoreno. Međutim ovom odlukom nije iznijeto pravno shvaćanje da tužitelju ne bi pripadala naknada za zastupanje ako prethodno na račun tužitelja nije uplaćen iznos premije.
4.2. Nadalje, u odnosu na postavljena pravna pitanja ovaj sud je već iznio pravna shvaćanja u prethodnoj odluci donijetoj u ovom predmetu povodom izvanredne revizije
- Rev 1703/2019-2 od 29. ožujka 2022., a postavljenim pitanjima tuženik osporava ova pravna shvaćanja revizijskog suda.
5. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-3085a-47ce9
Kontrolni broj: 02703-88d13-18e32
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
