REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2003/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja mldb. D. F., OIB ... i II. tužiteljice S. F., OIB ..., oboje iz L., koje zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., protiv tuženika B. M., OIB ... iz Republike Bosne i Hercegovine, G., s boravištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, kojeg zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Z., radi utvrđivanja očinstva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-192/2021-5 od 6. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P Ob-12/2019-91 od 13. studenoga 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-192/2021-5 od 6. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P Ob- 12/2019-91 od 13. studenoga 2020.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. Je li tuženik onemogućen u sudjelovanju u postupku ukoliko je sud odbio uvažiti medicinsku dokumentaciju kao razlog nedolaska na ročište za saslušanje i uslijed toga odustao od saslušanja i provođenja DNK analize?
2. Je li sud trebao u presudi obrazložiti zašto nije uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju nakon koje je odustao od saslušanja tuženika i je li uslijed toga počinio bitnu povredu pravila parničnog postupka?
3. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila parničnog postupka iz članka 354.st.1.t.11. ZPP zbog toga što je u obrazloženju presude ignorirao navode tuženika iz podneska kojim predlaže ponavljanje postupka i navoda tuženika putem punomoćnika na ročištu pred sudom?
Uz pitanja koja postavlja u prijedlogu tuženik se poziva i na odredbu čl. 385.a st.2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu prava na pristup sudu i prava na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Nižestupanjski sudovi u odnosu na pristup tuženika sudu jasno utvrđuju da je on sam uvijek odgađao termin određenog vještačenja pa i one termine koje je sam zatražio opravdavajući ih naknadnom medicinskom dokumentacijom. Uz to utvrđuju i da ničim nije potkrijepio tvrdnju o spriječenosti dolaska na medicinsko vještačenje 19. lipnja 2018. obzirom da su prve doznake o bolovanju datirane s 19. listopada 2018. Isto tako utvrđuju i da je na ročište na kojem je trebao biti saslušan uredno pozvan te da je isprava kojom traži odgodu izdana puno ranije pa je i odgodu mogao tražiti ranije. Konačno, sudovi i utvrđuju da tuženik nije sporio niti pokušao osporiti tvrdnju tužiteljice o njihovoj međusobnoj i jedinoj intimnoj vezi u vrijeme začeća djeteta. Postavljenim pitanjima tuženik ponovno pokušava opravdavati svoje nedolaske i polazi od pogrešnog shvaćanja da su mu, unatoč svemu gore navedenom, onemogućeno saslušanje i pristup vještačenju. Stoga takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti je sudska praksa na koju se poziva od utjecaja u konkretnom slučaju.
4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
5. Tuženik se poziva na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravično suđenje. Međutim, s obzirom na gore izneseno nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka zbog kojih bi mu bila povrijeđena ova prava.
6. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 14. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
