REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1982/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja Stipana Radoša, OIB: 35511399964 iz Porata, Porat 40 A, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice-protivnice osiguranja Gordane Škegro, OIB: 80575841362 iz Bjelovara, Matice Hrvatske 18, koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca 2022., kojima su preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 114/2018-51 od 6. srpnja 2021., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

IV. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca 2022., kojima su preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-114/2018-51 od 6. srpnja 2021. u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen i kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. „da li okolnost što je u vrijeme sklapanja pravnih poslova račun društva s ograničenom odgovornošću u blokadi, može za posljedicu imati proboj pravne osobnosti zbog koje bi postojala odgovornost člana društva za obveze tog društva“?

2. „u situaciji kada je otvoren stečajni postupak nad društvom s ograničenom odgovornošću, da li je vjerovnik ovlašten voditi parnični postupak protiv člana društva zbog zloporabe okolnosti da kao član društva ne odgovara za obveze društva“?

3. „da li je pravilnim tumačenjem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, utvrđujući omjer uspjeha u parnici, sudu dopušteno zanemariti uspjeh dokazivanja u pogledu pravne osnove zahtjeva i omjer uspjeha u parnici ocijeniti isključivo matematički u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev“?

Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6395/17 od 3. siječnja 2020. godine, presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-499/20 od 29. ožujka 2022. godine, presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1469/2021 od 9. prosinca 2021. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-4905/21 od 23. studenoga 2021. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 842/2010 od 29. rujna 2010. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1687/2009 od 8. travnja 2010. godine i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-868/2004 od 10. studenoga 2004. godine.

Uz pitanja koja postavlja i u povezanosti s njime poziva se i na zaštitu temeljnih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i to jamstva vladavine prava, prava na sud, jednakost pred zakonom i pravično suđenje.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na prijedlog tužitelja ocijenio slijedeće. Prva dva pitanja su pitanja isključivo činjeničnopravne naravi koja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga niti sudska praksa priložena kao razlog važnosti nije od utjecaja. U odnosu na treće pitanje koje se odnosi na trošak valja naglasiti da odgovor na to pitanje jasno proizlazi iz ZPP-a pa niti razlozi važnosti nisu od utjecaja.

4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

5. Tužitelj se u odnosu na postavljeno pitanje poziva i na zaštitu temeljnih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i to jamstva vladavine prava, prava na sud, jednakost pred zakonom i pravično suđenje. Međutim, svojim navodima, a s obzirom i na postavljena pitanje, nije učinio vjerojatnim postojanje takve povrede.

6. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

7. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4730/2021-2 od 28. prosinca 2022. kojima su preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-114/2018-51 od 6. srpnja 2021. u dijelu u kojem nije uspjela.

7.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. „je li parnični sud ovlašten utvrditi visinu koristi u smislu odredbe cl. 165. ZV-a („Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“) samoinicijativno tj. bez postojanja tužiteljevog (strankinog) prijedloga za dokazivanje visine navedene koristi, i to osobito na način da visinu te vrste koristi glede nekretnine drugostupanjski parnični sud utvrdi svojom (drugostupanjskom) presudom iz visine zakupnine ugovorene u nesporno raskinutom ugovoru o zakupu nekretnine?

2. „je li parnični sud ovlašten samoinicijativno promijeniti pravni temelj tužbenog zahtjeva te donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju određeni novčani iznos temeljem pravne osnove koju tužitelj nikada tijekom prvostupanjskog postupka nije bio spomenuo (npr. donijeti presudu kojom nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos temeljem instituta naknade koristi nepoštenog posjednika prema vlasniku iz čl. 165. st. 1. ZV-a umjesto presude kojom nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos temeljem instituta naknade štete zbog proboja pravne osobnosti)?

Kao razlog važnosti ističe ranije ukidno rješenje suda drugoga stupnja kojim da je u ovoj odluci odstupio od njega.

Pored postavljenih pitanja tuženica ističe i da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska pravo zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prepisujući u tom dijelu zakonski tekst odnosne odredbe ZPP-a.

8. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a ZPP-a, revizijski sud je u odnosu na prijedlog tuženice ocijenio da se postavljena pitanja odnose dijelom na činjenice, a dijelom na nezadovoljstvo primjenom materijalnog prava što ne predstavlja pravna pitanja. Stoga niti razlog važnosti u vidu navodno drugačijeg pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u istom postupku nije od utjecaja.

9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

10. Tuženica se prepisujući zakonski tekst poziva i na razlog iz čl. 385. a st. 2. ZPP- a. Međutim, ne ukazuje niti navodi koji bi joj pravo i zbog čega bilo povrijeđeno, pa time nije učinila vjerojatnim postojanje takve povrede.

11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije tuženice valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. IV. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085d-1754e

Kontrolni broj: 04b89-a97e7-0ef2e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.