Poslovni broj: 6 Us I-1028/2022-17
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja Ž. T. iz S.,
protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 7. lipnja 2023. u nazočnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-15/20-01/65, Urbroj: 513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. i utvrđenje da tužitelj nije obveznik poreza na kuću za odmor za objekt na adresi T., površine 100,24 m2, položen na nekretnini
označenoj kao kat. čest. …, Z.U. …, K.O. T., kao i podredni tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-15/20-01/65, Urbroj: 513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. i utvrđenje da tužitelj nije obveznik poreza na kuću za odmor za objekt na adresi T., površine 100,24 m2, položen na
nekretnini označenoj kao kat. čest. …, Z.U. …, K.O. T..
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-15/20-01/65, Urbroj: 513-04- 22-2 od 10. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Knin, Klasa: UP/I-410-15/2019-01/25, Urbroj: 513-07-15-02-2019-1 od 13. lipnja 2019., kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor za 2019. za kuću na adresi na adresi T., površine 100,24 m2, u iznosu od 1.002,40 kuna za 2019.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodi kako su porezna rješenja utemeljena na članku 25. Zakona o lokalnim porezima te da je prvostupanjsko porezno tijelo podatak o vlasništvu objekta utemeljilo samo na informaciji Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave D. da je ishodio rješenje o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-361- 03/14-01/43187, URBROJ: 403-02-4-1/0261-15-15 od 21. prosinca 2015., odnosno legalizaciju nadogradnje (1. kat) konkretnog objekta u površini od 23,46 m2, a iz kojeg da je razvidno da on ima stan (kuću za odmor) na adresi …, površine 100,24 m2. Smatra da se postupak izdavanja rješenja o izvedenom
stanju izdaje na zahtjev stranke koji može biti vlasnik ili ne biti vlasnik, te da rješenje o izvedenom stanju nije ikakav dokaz prava vlasništva na nekretnini. Navodi kako plaća komunalnu naknadu kao korisnik, a ne vlasnik predmetne nekretnine. Ističe kako se vlasništvo nekretnine stječe upisom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, da porez na kuću za odmor plaćaju isključivo vlasnici, a ne i korisnici takvih kuća, da se kuća za čije je korištenje utvrđen porez nalazi na nekretnini označenoj kat. čest. zem. …, Z. U. …, K. O. T., a on nije jedan od upisanih 15 suvlasnika predmetne nekretnine. Nadalje, navodi kako proizlazi da čitav niz vlasnika kuća na području Grada D., koji nisu podnosili zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju (legalizaciju) objekta i koji prebivaju na drugim adresama izvan Grada D., nisu obveznici plaćanja spornog poreza na kuće za odmor. Nastavno, poziva se na povredu članka 14. stavka 2. Ustava RH. Tužbenim zahtjevom traži oglašavanje ništavim rješenja tuženika i da se utvrdi da nije obveznik poreza na kuću za odmor, te podredno traži poništenje rješenja tuženika i da se utvrdi da nije obveznik poreza na kuću za odmor.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u bitnom ponavlja. Dodaje kako za utvrđenje poreza nije bitna činjenica upisa prava vlasništva, jer može postojati i vanknjižno vlasništvo, obzirom da se vlasnik ne mora upisati svoje vlasništvo u zemljišne knjige. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 7. lipnja 2023. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donesene u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi T., …, površine 100,24 m2, za 2019., na temelju članka
2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17.) i Odluke o gradskim porezima Grada D. („Narodne novine, broj: 100/17. i 28/17., u daljnjem tekstu: Odluka).
8. Među strankama nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetne kuće. Nije sporna visina poreza. Nije sporna niti činjenica kako tužitelj konkretnu kuću koristi povremeno.
9. Sporno je je li tužitelj u obvezi plaćati porez na kuću za odmor obzirom da u zemljišnoj knjizi nije upisani vlasnik predmete kuće. Također, sporno je može li se stare kuće smatrati kućama za odmor.
10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
11. Odredbom članka 25. Zakona lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
13. Prema ocjeni ovog Suda, obveznici plaćanja poreza na kuću za odmor su vlasnici nekretnina, ali i izvanknjižini vlasnici koji nekretninu koriste povremeno. Naime, Zakon o lokalnim porezima ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka i opstanka porezne obveze, međutim, može se zaključiti da zakonodavac za nastanak obveze poreza na kuću za odmor nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. Stoga, tumačenje i ocjene tužitelja vezano za primjenu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne mogu se prihvatiti osnovanim u konkretnom predmetu, jer nemaju utemeljenje za primjenu u mjerodavnom Zakonu o lokanim porezima. Jednako pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki upravi sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž- 1811/2018-2 od 9. svibnja 2018.
14. Prigovor tužitelja kako se stara kuća ne može smatrati kućom za odmor, ovaj Sud ne može uvažiti osnovanim, obzirom da citirani Zakon ne radi razliku između stare i nove kuće, a iz sadržaja spisa predmeta i navoda tužitelja nedvojbeno proizlazi kako tužitelj predmetnu nekretninu koristi, a upravo se obveza plaćanja poreza na kuću za odmor temelji na korištenju objekta. Dakle, u konkretnom slučaju ne možemo govoriti o situaciji propisanoj u članku 27. stavku 1. Zakona o lokanim porezima, zbog čega se navedeni prigovor ne može uvažiti osnovanim.
15. U skladu sa navedenim, obzirom na izvedene dokaze i stanje spisa predmeta upravnog tijela, a uzimajući u obzir tužbene navode, ovaj Sud ocjenjuje nesporno utvrđenim kako je tužitelj predmetnu kuću koristio povremeno tijekom 2019., a što on i ne osporava. Stoga, pravilno je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor, za 2019. za kuću na adresi T., …, površine 100,24 m2, u iznosu od 1.002,40 kuna.
16. Dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka, ovlaštenih osoba prvostupanjskog poreznog D. V. i A. T. na okolnost načina i izvora informacija na temelju kojih tuženik od 2018. utvrđuje vlasnike koji su obveznici plaćanja poreza na kuće za odmor na području Grada D. i način donošenja poreznih rješenja te na okolnost diskriminirajućeg postupanja poreznih tijela prema građanima koji su Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava D. podnijeli zahtjeve za donošenje rješenja o izvedenom stanju (legalizaciji) objekta, a koji imaju prebivalište izvan područja Grada D., te da se zatraže obavijesti od gradova S., I., K., B., O., G., O., od Općine G.,
M. i susjednih općina U., P.-O. i drugih gradova i općina u ruralnim područjima na iste okolnosti, Sud je raspravnim rješenjem od 7. lipnja 2023. odbio kao nepotrebnim, obzirom da činjenica je li se vlasnicima ili vanknjižnim vlasnicima drugih gradova i općina utvrđuje predmetna obveza ne utječe na obvezu tužitelja, za kojeg je utvrđeno da kao vanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, istu povremeno koristi.
17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao izreci presude.
U Splitu, 14. lipnja 2023.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju Ž. T. iz S.
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a
3. Kalendar 30 dana
