REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1368/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. A. C. iz SAD, D., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice-protutužiteljice N.-M. A. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi trpljenja i poništaja ugovora o zajmu, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-825/18-2 od 14. siječnja 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj P-2342/16-23 od 7. veljače 2018., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja-protutuženika, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-825/18-2 od 14. siječnja 2019. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P- 2342/16-23 od 7. veljače 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja-protutuženika u ovoj pravnoj stvari.

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja-protutuženika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj-protutuženik je podnio reviziju („prijedlog za dopuštenje revizije“), s prijedlogom da se „dopusti revizija“.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prije svega valja istaknuti da je rješenje drugostupanjskog suda kojim je odbačena tužba tužitelja rješenje kojim se postupak pravomoćno završava u smislu odredbe čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji zakon se, shodno prijelaznim i završnim odredbama čl. 117. st. 1. i 6. Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) primjenjuje u konkretnom slučaju. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

7. Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st.1. ZPP-a u vezi čl. 400. st. 3. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet ovog spora je zahtjev za trpljenje namirenja tražbine tužitelja- protutuženika u iznosu od 701.533,52 kuna sa zateznim kamatama sudskom prodajom založene nekretnine tuženice-protutužiteljice zkčbr. 483/7 upisane u zk. ul. 1800 k.o. S. te namirenja tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

Tužitelj-protutuženik tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama:

- da su tužitelj-protutuženik kao zajmodavac, a tuženica-protutuženica kao korisnik zajma i založni dužnik zaključili Ugovor o zajmu 6. listopada 2009.,

- da je navedeni Ugovor potvrđen od strane Javnog bilježnika L. D. iz Z. pod poslovnim brojem Ov-7334/09.,

- da je temeljem tog ugovora u zemljišnim knjigama upisano založno pravo na nekretnini tuženice-protutužiteljice,

- da je tražbina tužitelja-protutuženika dospjela.

9. Nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu zaključivši da predmetni Ugovor o zajmu (kojim je u čl. 9. zajmoprimac dao suglasnost da temeljem tog ugovora zajmodavac može pokrenuti ovrhu na nekretnini i cjelokupnoj imovini radi prisilne naplate dospjele tražbine zajmodavca po ugovoru) predstavlja ovršnu ispravu koja tužitelju- protutuženiku omogućuje ostvariti pravnu zaštitu bez vođenja parnice. Pritom su ocijenili kako nije od značaja okolnost da tužitelj ne raspolaže izvornikom ovršne isprave.

10. Tužitelj-protutuženik sadržajem revizije u bitnom ističe da ne može ishoditi potvrdu ovršnosti od javnog bilježnika jer ne raspolaže izvornikom navedenog ugovora o zajmu s obzirom na to da nije bio stranka u postupku solemnizacije, već je to bila samo tuženica-protutužiteljica koja je podnijela predmetni ugovor kao privatnu ispravu javnom bilježniku na potvrdu.

11. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09 - dalje: ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu. U st. 6. navedene odredbe navedeno je da isti učinak kao i isprava iz st. 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).

Nadalje, odredbom čl. 59. st. 1. ZJB-a propisano je da, ako nisu u pitanju pravni poslovi iz članka 53. ovoga Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima članka 54. ovoga Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta. Za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik.

12. Točno je da predmetni Ugovor o zajmu sklopljen između stranaka kao javnobilježnički akt sukladno citiranim odredbama predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može tražiti ovrha. Ova pravna priroda takve isprave ima izravan učinak i na dopustivost pokretanja parnice. Jedno od temeljnih načela parničnog postupka je načelo pravnog interesa prema kojem se pravo na traženje sudske pravne zaštite može priznati samo ako se pravna korist, koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način ostvariti. Pravni interes je procesna pretpostavka od čijem postojanju zavisi dopustivost pokretanja i raspravljanja u parnici te donošenja meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Međutim, da bi javnobilježnički akt, kao ovršna isprava, postao i ovršan, potrebno je da dospije tražbina koja je u njemu utvrđena (čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona, „Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 u vezi s čl. 54. st. 1. ZJB-a). U tom slučaju će javni bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti (čl. 54. st. 7. ZJB). Tužitelj- protutuženik ne može s uspjehom pokretati ovršni postupak ako ne raspolaže s ovršnom ispravom na kojoj je iskazana potvrda ovršnosti u smislu navedene odredbe.

14. Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije raspravljeno raspolaže li tužitelj-protutuženik takvom ovršnom ispravom, a temeljem koje bi tužitelj- protutuženik svoju pravnu zaštitu mogao zatražiti izravno u ovršnom postupku, to se ne može, barem za sada, prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova o ispunjenju pretpostavki za odbačaj tužbe zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja- protutuženika za vođenje konkretne parnice.

15. Zbog navedenog je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP- a.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.