REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6393/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.V., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.), odlučujući o prigovoru okr. A.V., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, I. Policijske postaje Rijeka od 10. lipnja 2022., broj: 211-7/22- 1/7477, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. A.V., a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. A.V., činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.) pa se na temelju tog zakonskog propisa, okr. A.V. izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šesto šezdeset)[1] / 4.972,77 (devet tisuća devetsto sedamdeset dvije kune i sedamdeset sedam lipa) kuna te se na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017, 118/2018. i 114/2022.) određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu prigovor okr. A.V. odbija se kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. A.V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura (petnaest)[1] /113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. A.V. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2. i 7. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 kuna.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.V. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru navodi da ne može negirati počinjenje navedenog prekršaja te budući da nije ponavljač prekršaja moli da mu se izađe u susret, smanjivanjem novčane kazne jer trenutno radi kao dostavljač, ima primanja oko 6.000,00 do 7.000,00 kuna, od tih primanja da plaća podstanarstvo 3.000,00, kredit 1.700,00 kuna i vrtić 1.000,00 kuna, a ima i jedno dijete u osnovnoj školi. Iz tih razloga moli da mu se omogući plaćanje novčane kazne u više rata ili da kaznu odradi radom za opće dobro. Isto tako, moli da u se ne oduzima vozačka dozvola na 2 mjeseca jer mu je ista prijeko potrebna za obavljanje posla kojeg radi (dostavljač) te da mu se da uvjetna osuda, a daje obećanje da se isto više neće ponoviti.
6.1. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesene žalbe.
6.2. Prije svega ističe se, da je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjskim prekršajnim nalogom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u izreci pobijanog naloga, pravno označeno kao prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.).
6.3. Međutim, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne.
6.4. Naime, prema članku 158. tog Zakona o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 7. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 660,00 eura, a što je protuvrijednost 4.972,77 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim propisana novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 5.000,00 kuna.
6.5. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
6.5.1. Budući da je prekršaj za koji je okr. A.V. proglašen krivim, počinjen 10. lipnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.). te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
6.5.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
6.6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna od 660,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.7. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa izrečena novčana kazna od 660,00 eura predstavlja novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za predmetni prekršaj.
6.8. Naime, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na utvrđenu visoku koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 1,21 g/kg i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja u korelaciji s olakotnim okolnostima koje se ističu u žalbi, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
6.9. Međutim, vodeći računa o visini izrečene novčane kazna te imajući u vidu navode prigovora okr. A.V. o imovnom stanju, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, kako je to i navedeno u izreci ove presude, što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje izrečene novčane kazne.
6.9.1. U odnosu na prigovor okrivljenika kojim traži da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, ističe se da je rad za opće dobro institut koji je uz zakonom propisane uvjete moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka. Dakle, u ovom stadiju postupka, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv pobijanog prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.
7. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
7.1. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenik. Duljina trajanja izrečene mjere od 2 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i težinu počinjenog prekršaja i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
7.1.1. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se izrekne „uvjetna zaštitna mjera“, treba navesti da je uvjetna osuda, sukladno članku 44. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod određenim uvjetima. Dakle, nema zakonske mogućnosti primjene ove mjere upozorenja uz zaštitne mjere.
7.2. Potrebno je istaknuti da okrivljenik okolnosti koje navodi u prigovoru u odnosu na izrečenu novčanu kaznu i zaštitnu mjeru na utječu na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog tijela. Osim toga, navedene okolnosti isti nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona i to istovremeno s podnošenjem prigovora na predmetni prekršajni nalog.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 15 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona (točka I. i II. izreke) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke), odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. lipnja 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko-goranska, I Policijska postaja Rijeka u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
