REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 457/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.S. IMMO d.o.o. Zadar, Gaženička b.b., OIB 17123761695, kojeg zastupaju punomoćnici Franko Kotlar, Ana Vidov, Ana Smoljan i David Bajlo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & Partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika GRAD ZADAR, Zadar, Narodni trg 1, OIB 09933651854, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i Partneri j.t.d. Zadar, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 5024/2018-2 od 7. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-217/2016-93 od 8. lipnja 2018., na sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 5024/2018-2 od 7. rujna 2020., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku GRADU ZADRU, OIB:09933651854 da isplati tužitelju P.S. IMMO d.o.o., OIB:17123761695 iznos od 2.649.064,17 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 16. studenog 2010. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 17,00% godišnje, a od 01. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 15,00% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14 % godišnje, a od 01. siječnja 2016. pa do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05 % godišnje, a od 01. srpnja 2016. pa do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88 % godišnje, a od 01. siječnja 2017. pa do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje, a od 01. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41 % godišnje, a od 01. siječnja 2018. pa sve do isplate po stopi od 9,09 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 640.130,16 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti teku od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 90.250,00 kuna odbija se kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-217/2016- 93 od 8. lipnja 2018. u točkama I. i II. izreke i sudi:

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.649.064,17 kn (dvamilijunašestočetrdesetdevettisućašezdesetčetiri kune i sedamnaest lipa) i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 640.130,16 kn (šestočetrdesettisućastotrideset kuna i šesnaest lipa) sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 352.393,75 kn (tristopedesetdvijetisućetristodevedesettri kune i sedamdesetpet lipa) u roku od osam dana, a odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 292.137,50 kn (dvjestodevedesetdvijetisućestotridesetsedam kuna i pedeset lipa).“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 37/2021-2 od 12. siječnja 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:

„Je li nekretnina koja je u zemljišnim knjigama označena kao "put", a u katastarskom operatu se vodi kao ulica sa nazivom i određenim kućnim brojevima, u odnosu na koju je izdana pravomoćna uporabna dozvola za izgradnju prometnice za potrebe zone stanovanja, a u prostornom planu – detaljni plan uređenja nekretnina je predviđena kao javna namjena – prometnica, ima pravni status nerazvrstane ceste, neovisno o tome tko je na nekretninama na kojima je ista izgrađena upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži troškove sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za nekretninu za koju tužitelj tvrdi da je na temelju zakona postala stvar u općoj uporabi u vlasništvu tuženika.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu vrijednosti dijela nekretnine koja je identificirana geodetskim vještačenjem, a za koju je prvostupanjski sud utvrdio da predstavlja nerazvrstanu cestu, a tužitelju kao vlasniku dosudio naknadu u visini tržišne vrijednosti tog dijela nekretnine, koju je utvrdio provedenim građevinskim vještačenjem. Odlučujući o zahtjevu prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbe čl. 101., 102., 131. - 133. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 54/13 i 148/13 - dalje: ZC/11), čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - dalje: ZVDSP) i čl. 8. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12). Prvostupanjski sud zaključuje da je sporna površina ranije bila u vlasništvu tužitelja i upotrijebljena za proširenje ceste te na temelju samog zakona više ne može biti u vlasništvu tužitelja pa da su nastupili učinci kao da se radi o potpunom izvlaštenju zbog čega tužitelju pripada pravo na naknadu.

10. Međutim, drugostupanjski sud je, preinačujući prvostupanjsku presudu, istaknuo da iz zemljišnih knjiga proizlazi da je tužitelj vlasnik kat. čest. 1129/3 k.o. Petrčane u površini 5952 m2, a da uporabna dozvola sama za sebe ne znači da je prometnica postala nerazvrstana ili javna cesta, te da prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi prema odredbi čl. 131. ZC/11 nije načinjen, a da se oznaka kulture put ne može identificirati s pojmom nerazvrstane ili javne ceste kako to propisuje Zakon o cestama. Stoga drugostupanjski sud smatra da se nekretnina još uvijek nalazi u tužiteljevom vlasništvu i može biti predmet prava vlasništva, jer da se prema odredbi čl. 133. ZC/11 na upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta iz čl. 131. st. 1. i čl. 132. st. 1. ZC/11 na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 128. ZC/11, a da to znači da o izvršenom upisu nadležni zemljišnoknjižni sud donosi rješenje sukladno postupku propisanom zakonom kojim se uređuju zemljišne knjige, pa da je bespredmetno govoriti da su nastupili učinci potpunog izvlaštenja, jer da postupak izvlaštenja nije niti proveden. Drugostupanjski sud stoga zaključuje da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe Zakona o cestama kad je ocijenio da sporna prometnica unutar apartmanskog naselja Punta Skala predstavlja nerazvrstanu cestu.

11. Tužitelj u reviziji ističe da iz odredbi Zakona o cestama, sudske prakse i stava Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci U-I-6326/2011 i dr. od 7. veljače 2017. proizlazi upravo suprotno, dakle da je ova nekretnina svoj pravni status nerazvrstane ceste stekla pravomoćnošću uporabne dozvole, a da se u katastarskom operatu vodi kao ulica sa nazivom i određenim kućnim brojevima, dok je u prostornom planu - detaljni plan uređenja nekretnina predviđena javna namjena - prometnica, pa da još uvijek postojeći upis prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama nije istinit i posljedica je propusta Grada Zadra da provede zakonom propisane postupke radi evidencije i uknjižbe nekretnine u statusu javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva Grada Zadra. Zaključno ističe da za pravni status nerazvrstane ceste nije bitno da li se nekretnine na kojima se iste nalaze i dalje vode upisane kao vlasništvo neke fizičke ili pravne osobe jer je status javnog dobra u općoj uporabi stečen ex lege stupanjem na snagu Zakona o cestama, a zemljišnoknjižni upis tog statusa deklaratorne je prirode.

12. Odredbom čl. 102. st. 1. ZC/11 nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, dok je čl. 102. st. 2. ZC/11 propisano da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Dakle nerazvrstana cesta stječe svoj pravni status ispunjenjem zakonskih pretpostavki (ex lege), pa sam upis u zemljišnu knjigu nema konstitutivno značenje. Također je prijelaznim i završnim odredbama, i to čl. 131. ZC/11, propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Nadalje, odredbom čl. 133. st. 1. ZC propisano je da se nerazvrstane ceste evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

13. Prema shvaćanju ovog suda, a odgovarajući na postavljeno revizijsko pitanje, ističe se da primjenom navedene odredbe ZC/11, nekretnina koja je u zemljišnim knjigama označena kao „put“, a u katastarskom operatu se vodi kao ulica sa nazivom i određenim kućnim brojevima, u odnosu na koju je izdana pravomoćna uporabna dozvola za izgradnju prometnice za potrebe zone stanovanja, a u prostornom planu - detaljni plan uređenja nekretnina je predviđena kao javna namjena - prometnica, ima pravni status nerazvrstane ceste, neovisno o tome tko je na nekretninama na kojima je ista izgrađena upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

14. Napominje se i da je Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci U-I-6326/2011 i dr. od 7. veljače 2017. istaknuo da se ne može zanemariti činjenica da nekretnine na koje se odnose odredbe Zakona o cestama u većem broju slučajeva nikada nisu upisane u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste, ali „vlasništvo“ privatnopravnih subjekata nad nekretninama koje su u naravi ceste nema onu kvalitetu koju podrazumijeva pravni standard „mirnog uživanja prava vlasništva“. Zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva odnosi se na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svog vlasništva koju je moguće označiti kao „mirno uživanje“. Evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari, isključuje mogućnost istodobnog „mirnog uživanja“ vlasništva nekretnine. Stoga nije prihvatljivo stajalište drugostupanjskog suda kako zbog upisa u zemljišnoj knjizi vlasništvo tužitelja na nerazvrstanoj cesti još uvijek postoji pa da zbog toga nema pravo na naknadu, a koje temelji samo na činjenici da su u vrijeme gradnje ceste na toj nekretnini izostali odgovarajući upisi nastalih promjena u zemljišnoj knjizi, koji se provode po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista katastra (čl. 131. st. 3. ZC/11), dakle ne ovise o dispoziciji tužitelja.

15. S obzirom na to da zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode koji su od odlučnog značaja to je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet tome sudu na ponovni postupak i odlučivanje po žalbi (čl. 395. st. 2. ZPP).

16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 14. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085c-44e2f

Kontrolni broj: 0543a-6fba6-804b1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.