Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1179/2023-3

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S., OIB: ... iz Slovenije, koju zastupa punomoćnik odvjetnik D. V. iz R., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Frana Supila 16/II, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku P- 1150/2019.-23. od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća 14. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku P-1150/2019.-23. od 17. ožujka 2023.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I O d b i j a s e tužiteljica J. S., OIB: ... iz Slovenije, s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Proglašava se da ovrha po rješenju Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr-532/2011 od 17. studenog 2011., koja se zasniva na rješenju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda R., Klasa UP/I-475-02/10-01/326, Ur.br.:513-07-08/10-1 od 13.listopada 2010. godine, nije dopuštena.

II Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, da u z.k.ul. 6737, k.o. V. podulošku br.2. Etaža:1469/10000, Teretovnica C Rbr.2.1., izvrši brisanje prava zaloga radi osiguranja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 491,320.02 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškova ovršnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu, za korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezna uprava,Područni ured R.

III Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, da u z.k.ul. 6737, k.o. V. podulošku br.2. Etaža:1469/10000, Teretovnica C Rbr.2.2., izvrši brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine."

II. N a l a ž e s e tužiteljici J. S., OIB: ... iz Slovenije, da tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: ... naknadi troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.156,75 EUR/16.250,00 HRK1 u roku od 15 (petnaest) dana.".

2.Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužiteljice je neosnovana.

4.Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tužiteljica. Suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koje sadržajem žalbe upire tužiteljica.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe po rješenju Općinskog suda u Krku posl.br.Ovr-532/2011 od 17.11.2011., a koja se zasniva na rješenju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda R., Klasa UP/I-475-02/10-01/326, Ur.br.:513-07-08/10-1 od 13. listopada 2010., uz nalaganje zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, da u z.k.ul.6737, k.o. V. podulošku br.2. Etaža:1469/10000, Teretovnica C Rbr.2.1., izvrši brisanje prava zaloga radi osiguranja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 491,320.02 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškova ovršnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu, za korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured R. i nalaganje istom zk odjelu da u z.k.ul.6737, k.o. V. podulošku br.2. Etaža:1469/10000, Teretovnica C Rbr.2.2., izvrši brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine.

6.Provedenim je dokazima sud prvog stupnja utvrdio:

-kako je dana 30. rujna 2011. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 7-9 spisa), između trgovačkog društva E. N. I. G. d.o.o. sa sjedištem u Rijeci, kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, predmetom kojeg je bio stan broj 1 u prizemlju zgrade sagrađene na z.č. 462/2 u z.k.ul. 6737 k.o. V. površine 49,12 m[2] koji se sastoji od hodnika dnevnog boravka, kuhinje i blagovaone, sobe, kupaone, loggie, kojemu pripada i parkirno mjesto P1 površine 11 m[2] te okućnica površine 127 m kao sporedni dio nekretnine, a sve u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom i upisano u poduložak 2., kojim se ovdje tužiteljica a tamo kupac obvezala cjelokupni iznos kupoprodajne cijene od 80.000,00 EURa isplatiti prodavatelju najkasnije do 15. listopada 2011.,

-kako je prodavatelj tužiteljici 5. svibnja 2014. izdao tužiteljici tabularnu izjavu ovjerenu u potpisu pred javnim bilježnikom M. G. D. tog dana pod br. Ov-4577/14,

-kako je rješenjem Ministarstva financija Porezna uprava R., Ispostava K. K.:410-20/2011-01/2317 od 28.ožujka 2012. tužiteljici utvrđena porezna osnovica poreza na promet nekretnina po spomenutom ugovoru u visini od 597.568,00 kn i porez na promet nekretnina iznosu od 29.878,40 kn protiv kojega je izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-410-20-01/2275 od 20. lipnja 2013. te je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog tijela od 19. rujna 2013. određena pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke radi naplate spomenute glavnice uvećano za kamate od 442,04 kn ili ukupno 30.320,44 kn, koji postupak je obustavljen rješenjem istog tijela Klasa: UP/I-415-02/2013-001/00564 jer je tužiteljica platila porezni dug,

-kako je protiv tužiteljice vođen prekršajni postupak (po prijavi ovlaštenog djelatnika Porezne uprave-Područni ured R., Ispostava K. od 30. svibnja 2012.) zbog prekršaja po čl. 24. st. 1. toč. 3. Zakona o porezu na promet nekretnina jer u zakonskom roku nije prijavila nastanak porezne obveze po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 30. rujna 2011. a niti naknadno te je rješenjem Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni ured R., Služba za prekršajni postupak Klasa: UP/I-740- 04/2012-02/411 od 18. prosinca 2014. proglašena krivom te joj je izrečena novčana kazna od 2.600,00 kn,

-kako iz z.k. izvatka za predmetnu nekretninu (list 10-11 spisa), proizlazi kako je na opisanom stanu broj 1 u zgradi izgrađenoj na k.č. br. 462/2 u k.o. V. kao vlasnik još uvijek upisan prodavatelj E. N. I. G. d.o.o.,

-kako je za korist ovdje tužene upisano pravo zaloga, pored ostalih i na nekretnini kao predmetu kupoprodaje ovdje tužiteljici, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 491.320,02 HRK sa zakonskim zateznim kamatama iz osnova dužnih poreza s kamatama utvrđene konačnim i pravomoćnim rješenjem Ministarstva financija-Porezne uprave, područni ured R. Klasa UP/I-471-02/10-01/326 od 13. Listopada 2010 i to na temelju prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protiv E. N. I. G. d.o.o., kao protivnika osiguranja zaprimljenog kod tog suda 7. studenog 2011. (list 12-14 spisa), povodom kojeg je nadležni sud donio rješenje o osiguranju poslovni broj Ovr-532/2011-2 od 11. studenog 2011. (list 15-17 spisa), na temelju kojeg je izvršen upis u zemljišnim knjigama (11.11. 2011. broj Z-6492/11 spojen sa Z-540/12) uz zabilježbu ovršivosti tražbine,

-kako je tužiteljica kao treća osoba podnijela prigovor protiv citiranog rješenja poslovni broj Ovr-532/2011 od 17. studenog 2011., koji je odbačen rješenjem poslovni broj Ovr-532/2011-9 od 8. prosinca 2017. kao nedopušten jer je sud smatrao na temelju odredbe čl. 253. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje:OZ) kako nije moguće analogno primijeniti odredbe OZ-a o prigovoru treće osobe zbog same naravi postupka osiguranja, čija je svrha samo da predlagatelj osiguranja osigura buduće namirenje te da treća osoba svoja prava može ostvarivati u parničnom postupku,

-kako se tužiteljica u dva navrata i to 14. svibnja 2014. i 9. lipnja 2015. obraćala Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci-Građanskopravnom odjelu zahtijevajući da odustanu od namirenja duga poreznog dužnika E. N. d.o.o. putem ovrhe na njezinoj nekretnini za koju je u cijelosti isplatila cijenu i stupila u posjed te da joj se izda brisovno očitovanje za izbris založnog prava i zabilježbe ovršivosti

-kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured R., očitujući se na podnesak ovdje tužiteljice na traženje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci građanskopravni odjel, istog obavijestilo i izrazilo mišljenje kako u situaciji kada je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisan porezni obveznik-protivnik osiguranja E. N. I. G. d.o.o., sklapanje ugovora o kupoprodaji nema utjecaja na upis založnog prava u korist Ministarstva financija, radi čega se ne može udovoljiti zahtjevu podnositeljice,

-kako je Ministarstvo financija, Područni ured Istra, Hrvatsko primorje, Gorski Kotar i Lika, Služba za naplatu i ovrhu u dopisu Klasa:415-02/11-01/697 od 13. srpnja 2015., po utvrđenju da je tužiteljica platila dospjeli porez na promet nekretnina na Ugovor o kupoprodaji smatralo kako su se stekli uvjeti za traženje suglasnosti u smislu Upute Središnjeg ureda Klasa:415-01/13-01/471 od 23. listopada 2014.,

-kako je vlasniku stana na 3. etaži iste nekretnine izdano brisovno očitovanje te je rješenjem Ovrv-532/2011 od 3. svibnja 2012. ovrha djelomično obustavljena i ukinute sve dozvoljene ovršne radnje u odnosu na tu te naloženo brisanje zabilježbe osiguranja i zabilježbe ovršivosti nekretninu.

7.Slijedom gornjih utvrđenja te pozivom na članak 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje: ZV) sud prvog stupnja ocijenio je kako je tužena u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini postupala s povjerenjem u zemljišne knjige te obzirom na okolnosti nije imala dovoljno razloga posumnjati u istinitost i potpunost upisa u zemljišne knjige, budući nije znala za postojanje ugovora između tužiteljice i E. N. I. G. d.o.o. niti joj je predmetni ugovor bio dostavljen radi razreza poreza na promet nekretnina koji je sama tužiteljica propustila dostaviti nadležnoj Poreznoj upravi u svezi čega se vodio i prekršajni postupak, radi čega je kao neosnovan odbio njezin tužbeni zahtjev.

8.Prema stanju spisa, što je i nesporno među strankama, proizlazi kako nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. rujna 2011. između E. N. I. G. d.o.o., kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, tužiteljica nije podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva jer joj je prodavatelj izdao tabularnu ispravu podobnu za upis tog prava tek 5. svibnja 2014., a nije izvršila ni predbilježbu ugovora, kako je prema njezinom iskazu isplatu izvršila zaključenjem ugovora a ključ stana dobila u travnju 2012., kako je i sada na njezinoj nekretnini kao vlasnik upisan prodavatelj, kako je upis založnog pravo u korist tužene radi osiguranja tražbine iz osnova poreznog duga s kamatama prema E. N. I. G. d.o.o. zatražen 11. studenog 2011. pod Z-6492/11 spojen sa Z-540/12 i istog dana zabilježena ovršivost tražbine (čl. 259. st. 2. Ovršnog zakona), kako je vlasniku treće etaže V. Ž. ispuštena brisovnica za izbris zabilježbe, kako je tužiteljičin prigovor protiv rješenja o određivanju osiguranja Ovr-532/2011 od 17. studenog 2011. odbačen kao nedopušten nakon čega je tužiteljica ustala tužbom radi nedopustivosti ovrhe određene tim rješenjem (točka I.), s nalogom z.k. odjelu izvršiti brisanje prava zaloga kakvo je rješenjem određeno (točka II.) kao i brisanje zabilježbe ovršivosti tražbine (točka III.), kako je to konačno precizno određeno u podnesku od 16. rujna 2022.

9.U bitnome tužiteljica tijekom postupka i sada u žalbi navodi i svoj zahtjev temelji na tvrdnji kako zemljišnoknjižno stanje u trenutku upisa zabilježbe ovršivosti nije odražavalo stvarno stanje u pogledu vlasništva nekretnine jer da je ona tada već zaključila ugovor o kupoprodaji i u cijelosti isplatila ugovorenu cijenu, kako ju je tuženica u dva postupka (naplate poreza i prekršajnom) tretirala kao stjecatelja sporne nekretnine čime je izgubila legitimitet tražiti ovrhu, kako joj nije pružena zaštita u odnosu na M. M. kao odgovornu osobu prodavatelja budući je kaznena prijava koju je protiv njega podnijela zbog prijevare odbačena, kako je živeći u Švicarskoj stekla iskustvo da odvjetnici i javni bilježnici obavljaju povjerene poslove korektno pa tako i M. M. koji je sam trebao platiti porez na promet kako je obećao, a postojeći dug je prešutio, kako je sud propustio obrazložiti primjenu odredbe iz čl. 122. ZV-a.

10.Potrebno je reći kako se tužiteljica u konkretnom slučaju pojavljuje kao pretpostavljena ili predmnijevana vlasnica budući je ista sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnina (posebnog dijela nekretnine) stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

10.1.Kod toga treba imati u vidu kako je na sjednici Građanskog djela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 22. veljače 2018. pod br. Su-IV- 4/18-4 zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: “Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.“

10.2.Iz navedenog proizlazi kako tužiteljica kao predmnijevana vlasnica ima pravo glede predmeta ovrhe.

10.3.Nadalje, glede dobre vjere navesti je kako se nedostatak dobre vjere ne može nekome predbacivati samo stoga što nije istraživao izvanknjižno, pa stoga ni tužena kao predlagatelj osiguranja u ovom slučaju to nije bila dužna činiti (čl. 122. st. 3. ZV-a)

10.4.Pri tome se, protivno neosnovanim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu iz čl. 122. ZV-a prema kojoj se smatra kako zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

10.5.To stoga što je nesporno u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, u vrijeme određivanja osiguranja i njegovog upisa, kao i sada upisani vlasnik prodavatelj E. N. I. G. d.o.o., pri čemu Ugovor o kupoprodaji od 30. rujna 2011., ako je i bila isplaćena kupovnina, kako tužiteljica tvrdi, ali nije bila izvršena predaja do travnja 2012., nije bio obznanjen u zemljišnim knjigama, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužena prije podnošenja prijedloga, donošenja rješenja o osiguranju ili njegovog upisa u zemljišne knjige bila upoznata sa činjenicom zaključenja ugovora o kupoprodaji s tužiteljicom i plaćanja kupovnine.

10.6.Istina je kako je u kasnijim postupcima pred Ministarstvom financija, radi razreza poreza na promet nekretnina ili u prekršajnom postupku protiv tužiteljice koja nije podnijela prijavu radi razreza poreza na promet nekretnina, tužiteljica tretirana kao stjecatelj nekretnine, što nije od utjecaja na zaključak o dobroj vjeri tužene jer su ti postupci vođeni nakon upisa zabilježbe ovršnosti u zemljišnim knjigama i tuženoj ne oduzimaju legitimitet na namirenje tražbine, kako neosnovano smatra tužiteljica,

11.Dosljedno, u provedenom postupku tužiteljica, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, nije dokazala kako je tužena bila nesavjesna, odnosno nepoštena, niti da je zloupotrijebila svoje pravo, niti takvo što s osnovom tvrdi ili dokazuje, pri čemu za odluku nije bitno što je tužiteljica u ugovornom odnosu prema prodavatelju bila savjesna a on eventualno nesavjestan, što živeći u Švicarskoj nije bila upoznata s pravima i obvezama koje zaključenjem pravnog posla kupoprodaje nekretnina za stjecatelja nastaju, kao ni ishod postupka po kaznenoj prijavi protiv ovlaštene osobe prodavatelja.

11.1.Naime, tek u situaciji da je tužiteljica dokazala da je tužena imala saznanja o njezinom izvanknjižnom vlasništvu prije određivanja osiguranja ili u vrijeme upisa zabilježbe ovršivosti, neovisno o upisanom pravu vlasništva prodavatelja, ta činjenica bi bila odlučna.

11.2.Pri tome je navesti kako su u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2536/2014, kao i u odlukama VSRH iznesena pravna shvaćanja prema kojima je sud dužan cijeniti ponašanje, savjesnost i dobru vjeru obiju strana, kao i osobe koja tvrdi da ima pravo koje sprječava ovrhu na stvari koja je predmet ovrhe, te da je prema utvrđenom, u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke pravilno primijenio materijalno pravo i nije odstupio od navedenih shvaćanja, već upravo sukladno istima.

12.Glede žalbenog prigovora kako je prodavatelj E. N. I. G. d.o.o. brisan iz sudskog registra Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci Tt-15/816-117 od 6. studenog 2015., odgovoriti je kako je taj prigovor istaknut na raspravi od 24. siječnja 2023., pa kako se ne radi o činjenici koju tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla ranije iznijeti (prethodni postupak zaključen 8. rujna 2019.) jer se radi o podatku iz javno dostupnog registra, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP-a kada tu činjenicu nije uzeo u obzir.

13.Kako je sud prvog stupnja u zakonito provedenom postupku pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje i na isto valjano primijenio materijalno pravo, to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu uz potvrdu prvostupanjske presude (čl. 368. ZPP-a), što uključuje i odluku o troškovima koji su tuženoj pravilno i zakonito odmjereni sukladno čl. 154. st. 1., 155. i 163. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22 i 126/22.).

14.Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. ZPP).

U Splitu 14. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.