Poslovni broj: Usž-821/23-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan - Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. K. iz U., zastupan po opunomoćeniku B. P., odvjetniku u R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-492/2022-9 od 25. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-492/2022-9 od 25. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-114-04/21-02/148, urbroj: 511-01-158-22-5 od 24. veljače 2022. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja R., klasa: UP/I-114-04/21-02/73, urbroj: 511-01-158-21-78 od 22. listopada 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika od 24. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 22. listopada 2022. kojim je tužitelj proglašen odgovornim za teže povrede službene dužnosti, na način kako je to navedeno u izreci tog rješenja te mu je izrečena jedinstvena disciplinska kazna, uvjetna kazna prestanka državne službe na vrijeme od šest mjeseci i novčana kazna u mjesečnom iznosu od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca.
3. Navedenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U žalbi u bitnome navodi da u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te se nisu otklonili nedostaci disciplinskog postupka. Ističe da je tijekom samog disciplinskog postupka ukazivao na to da mu nije omogućeno da ispita svjedoke čiji iskazi, glede odlučnih činjenica, prileže zapisnicima o inspekcijskom nadzoru. Navodi da je sud, iako je uvažio načela kontradiktornosti, usmenosti i neposrednosti rasprave, odstupio od tog stajališta tvrdeći da tužitelj priznaje da je majci, vlasnici obrta, pomagao obavljajući pomoćne poslove. Stava je da radnje koje je tužitelj obavljao, poput dostave dokumenata knjigovodstvenom servisu, objavljivanje oglasa na društvenim mrežama i slično, nisu izjednačene s radnjama za koje je, sukladno propisima, potrebno ishoditi prethodno odobrenje. Upire na to da je svjedok B. D. u zavadi s tužiteljem, svjedok B. S. gaji animozitet prema tužitelju, dok je vjerodostojnost ostalih svjedoka upitna. Ističe da je počinjena povreda načela pravičnog suđenja iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske jer mu tijekom disciplinskog postupka i upravnog spora nije omogućena ravnopravnost u postupku. Ističe da je prvostupanjski sud bio upoznat s narušenosti odnosa pojedinih svjedoka s tužiteljem, čime je počinjena stranačka neravnopravnost. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu i osporena upravna rješenja, a podredno da sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, uz obvezu naknadu troška tužitelju kao i trošak žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana, da je prvostupanjski sud odgovorio na sve navode tužitelja i u obrazloženju presude naveo koje dokaze je izveo te detaljno obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva. Stava je da je upravni sud odgovorio na sva sporna pitanja na koja je ukazivao tužitelj te pravilno i u cijelosti proveo dokazni postupak, potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio pravila sudskog postupka i materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio iz kojih razloga smatra osporeno rješenje tuženika zakonitim te ovaj Sud ne nalazi bitnih povreda pravila sudskog postupka.
8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje proizlazi iz spisa tuženika razvidno je da je protiv tužitelja podnesen zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka radi težih povreda službene dužnosti opisane kao „obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. tog Zakona“, „odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi“ i „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“.
9. Iz predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo provelo dokazni postupak te izvelo dokaze i pregledalo dokumentaciju. Prvostupanjski disciplinski sud je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu u prisutnosti opunomoćenika, pribavljeni su i provedeni na zakonit način svi relevantni dokazi te su pravilno utvrđene odlučne činjenice. Utvrđeno je da je tužitelj ne spori da je obavljao pomoćne poslove za N. K., bez da je ishodovao potrebno odobrenje iz članka 37. Zakona o policiji ("Narodne novine" 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.; dalje: ZP).
10. Odredbom članka 93. stavka 1. ZP-a propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe. Policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje (stavak 2.).
11. Prema odredbi članka 96. stavka 1. točke 4., točke 6. i točke 7. ZP-a teža povreda službene dužnosti su odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi, obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. toga Zakona i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije. Člankom 110. stavkom 2. ZP-a propisane su kazne za teže povrede službene dužnosti, a točkom 1. toga stavka Zakona je predviđena novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci i točkom 5. tog stavka Zakona je predviđena uvjetna kazna prestanka državne službe.
12. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio svoje stajalište da nije bilo potrebno neposredno usmeno saslušati svjedoke koje navodi tužitelj u tužbi i to iz razloga što iz same obrane tužitelja slijedi da on priznaje da je u više navrata pomagao svojoj majci N. K. u vezi obavljanja poslova njezinog obrta, a da pritom nije odlučno je li tužitelj obavljao pomoćne poslove za svoju majku ili je obavljao dodatnu djelatnost. Ovaj Sud je stava da tužiteljevi žalbeni navodi u tom pogledu nisu doveli u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda.
13. U odnosu na žalbene navode tužitelja da su uzeti u obzir samo iskazi svjedoka koji su s tužiteljem u zavadi, odnosno koji gaje animozitet prema tužitelju, ovaj Sud se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da je iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno da su tužitelju prilikom odmjeravanja disciplinske kazne uzete u obzir radne karakteristike koje tužitelju idu u prilog. Stoga, nema mjesta tvrdnjama tužitelja da je narušeno načelo ravnopravnosti stranaka. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio da iz stanja spisa predmeta tuženika i svih isprava priloženih spisu proizlazi da su javnopravna tijela na zakonit način provela dokazni postupak te je, na temelju potpuno i nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon pravilno i zakonito provedenog postupka, donesena pravilna i zakonita odluka da je tužitelj počinio teške povrede službene dužnosti stavljene mu na teret. 14. Imajući na umu navedeno prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
15. Ovaj Sud prihvaća osnovanim zaključke prvostupanjskog suda u pogledu donošenja rješenja upravnih tijela, iz kojeg razloga je prvostupanjski sud osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela pravilno ocijenio zakonitim, a tužbeni zahtjev tužitelja odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.
16. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
17. S obzirom na to da tužitelj sa žalbom nije uspio, to je u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.
U Zagrebu 14. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
