REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 675/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. O., Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. K., Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi razvrgnuća suvlasništva i uknjižbe i po protutužbi tužiteljice A. K., Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. O., Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice A. O. protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-996/2020-2 od 14. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-512/18-47 od 30. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-512/18-47 od 23. siječnja 2020., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužiteljica A. O. (dalje: tužiteljica) podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-996/2020-2 od 14. listopada 2021. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tuženica A. K. (dalje: tuženica) nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pitanja:

"1. Ukoliko Vrhovni sud RH u svojoj odluci utvrdi da je zbog nedostatka formalne pretpostavke valjanosti ugovora, isti ništav, te da ne može konvalidirati, postavlja se pitanje, može li se navedeno smatrati presuđenom stvari?

2. Može li sudska praksa odstupati u tolikoj mjeri na način da sudovi u izvanparničnom postupku prvotno zauzmu stav da je ugovor nevaljan te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, a potom u parničnom stav da se radi o valjanom pravnom poslu iz kojeg proizlazi samostalan i zakonit posjed?

3. Je li sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku, kada je u izreci utvrdio da je pravo vlasništva stečeno na temelju određenog pravnog posla, unatoč činjenici da je u obrazloženju iste presude utvrdio da takva vrsta pravnog posla u vrijeme sklapanja nije bila propisana zakonom, odnosno kao takva nije postojala?"

5. Kroz prvo postavljeno pitanje tužiteljica pogrešno implicira da se u predmetnom slučaju radilo o ugovoru o doživotnom uzdržavanju s obzirom na to da su utvrđenja nižestupanjskih sudova bila takva kako je predmetni ugovor po svom sadržaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pravomoćnost stječe izreka sudske odluke, a ne i njezino obrazloženje. Niti treće pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je u obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud zaključio kako ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja „pravni posao sklopljen po općim odredbama imovinskog prava i stoga može predstavljati valjani pravni temelj posjedovanja u smislu članka 18. stavak 1. ZVDSP“ te slijedom navedenog tužiteljica pogrešno implicira da je drugostupanjski sud zaključio kako takva vrsta ugovora uopće nije postojala.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.