Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-385/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz R., OIB:..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1320/2021-8 od 7. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1320/2021-8 od 7. veljače 2022., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.
III. Točka III. izreke presude kojom je tuženik odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ista zahtijevala da se ovrha koja se vodi pred Financijskom agencijom na računima tužiteljice na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. poslovni broj: Ovrv-40539/2010 od 1. listopada 2010. proglasi nedopuštanom, da se ukinu provedene ovršne radnje te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici neosnovano zaplijenjene iznose, a točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna. Točkom III. izreke odbijen je tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Navedenu presudu i to u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe (pravilno: pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate) pred Financijskom agencijom na računima tužiteljice, a na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. poslovni broj: Ovrv- 40539/2010 od 1. listopada 2010.
6. Nije u pravu žaliteljica kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa se pobijana odluka može ispitati.
8. S obzirom na to da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu koju ističe tužiteljica niti uz druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
9. Neosnovano tužiteljica tvrdi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njezin tužbeni zahtjev.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Tako je na temelju nespornih činjenica i onih utvrđenih po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je tužiteljica zaključkom ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ),
- da je tuženik kao ovrhovoditelj 29. lipnja 2021. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. poslovni broj: Ovrv-40539/2010 od 1. listopada 2010. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužiteljice,
- da je ista ovršna isprava ranije već jednom podnesena na izravnu naplatu i to 21. travnja 2011. te da je na temelju članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., novčanim sredstvima
133/20., dalje: ZPONS) utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje s datumom prestanka izvršenja 4. kolovoza 2018.,
- da je pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. poslovni broj: Ovrv-40539/2010 od 1. listopada 2010. ovršna isprava na koju se kao na pravomoćnu odluku „drugog nadležnog tijela“ u smislu članka 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., 114/2022. i 156/2022. dalje ZOO) primjenjuje desetogodišnji zastarni rok,
- da je isto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo ovršno 20. studenog 2010.,
- da zastarni rok nije bio protekao 21. travnja 2011., kada je predmetna ovršna isprava prvi puta predana na naplatu Financijskoj agenciji, već da je toga dana, a na temelju članka 241. ZOO-a, zastara prekinuta,
- da je 4. kolovoza 2018. utvrđen prestanak izvršenja po navedenoj ovršnoj ispravi pa da je zbog toga prekinuta zastara u smislu odredbe članka 245. stavaka 3. i 5. ZOO- a ponovno počela teći prvog idućeg dana nakon toga,
- da se u skladu s člankom 245. stavak 6. ZOO-a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta,
- da se s obzirom na to da se u smislu članka 245. stavka 6. u vezi s člankom 233. ZOO-a od 5. kolovoza 2018. kad je ponovno počeo teći zastarni rok do 29. lipnja 2021. kada je ponovnim podnošenjem ovršne isplate na naplatu (ponovno) prekinut (članak 214. ZOO), nije navršio desetogodišnji zastarni rok, nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a jer potraživanje na temelju navedene ovršne isprave nije zastarjelo.
12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka ističući da nije dozvoljeno podnijeti novi prijedlog Financijskoj agenciji na temelju iste ovršne isprave nakon što je FINA na temelju članka 12. stavka 1. ZPONS-a prestala postupati po istome i izbrisala ga iz Očevidnika, pozivajući se pri tome na sudsku praksu.
13. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, u ovom je predmetu riječ o izvansudskoj ovrsi, a niti iz odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a niti iz drugih primjenjivih odredbi tog Zakona ne proizlazi da se predmetna ovršna isprava ne može ponovno predati Financijskog agenciji. Naprotiv, predmetna se ovršna isprava može ponovno predati Financijskog agenciji na naplatu, ali ista neće u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije zadržati onaj red prvenstva koji je imala u ranijem postupku u kojem je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje.
14. Isto tako, žaliteljici je za odgovoriti da, suprotno njezinim žalbenim navodima o postojanju suprotnog stajališta „koje je čvrsto zauzeto u sudskoj praksi“, a koja praksa nije u žalbi citirana, iz odluke ovog suda poslovni broj Gž Ovr-236/2021-1 od 11. svibnja 2021. na koju se tužiteljica pozivala tijekom prvostupanjskog postupka, a koja se odnosi na ponovno dostavljanje iste osnove za plaćanje u istom postupku izravne naplate, što nije predmet ovog postupka, ne bi proizlazilo, da se ovršna isprava ne može predati FINI ponovno na naplatu, nego da ista ovršna isprava u očevidniku FINE neće zadržati redoslijed naplate (red prvenstva) u kojem je bila zavedena do trenutka prestanaka izvršavanja osnove za plaćanje.
15. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je, uz zaključak da na temelju odredbe članka 233. ZOO-a nije nastupila zastara naplate tražbine iz predmetne ovršne isprave, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je to pobliže opisano u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.
16. Prema tome, žalba tužiteljice, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovana.
17. Zakonita je i odluka o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude), jer je ista pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a pa je žalba tužiteljice i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka neosnovana to tim više što žalba ne sadrži razloge zbog kojih se odluka o troškovima postupka pobija.
18. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.
19. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da tužiteljica sa žalbom nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.
20. S obzirom na to da je člankom 365. stavkom 1. ZPP-a propisano da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, točka III. izreke pobijane presude nije ispitivan u žalbenom postupku.
U Varaždinu 14. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj v.r.
