REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11665/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okr. A.R., podnesenoj putem braniteljice M.Š., odvjetnice u G., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, broj: 45. Pp-2732/2022- 13 od 28. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. A.R. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 40 (četrdeset) eura/301,38 kuna[1] (tristojednakunaitridesetosamlipa) u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. A.R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena kazna zatvora 75 dana, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme lišenja slobode kao 15 dana zatvora pa mu je ostalo za izdržati 60 dana zatvora te mu je opozvana uvjetna osuda na u trajanju 55 dana tako da mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju 115 dana, a okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom od 900 kuna/119,45 eura, od čega se iznos od 500,00 kuna odnosi na paušalni trošak postupka, a iznos od 400,00 kuna na stvarni trošak prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. A.R. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu, uvodno naznačujući žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji te troškovima postupka, iako sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o izrečenoj kazni, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, okrivljenik ističe nedostatak razloga o odlučnim činjenicama te proturječnost iznesenih razloga jer je sud, obrazlažući odluku o izrečenoj kazni zatvora i opozivu uvjetne kazne, dao razloge za izricanje kazne zatvora 50 dana, iako je izrekao kaznu zatvora 75 dana. Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude (odlomak br. 16.), jasno proizlazi da je sud prilikom izbora vrste i mjere kazne, dao razloge za izricanje i odmjeravanje kazne zatvora 75 dana, a okolnost što je u nastavku iste rečenice (prva rečenica u odlomku br. 16.) očito pogrešno upisao broj "50", umjesto "75", ne dovodi u sumnju da se izneseni razlozi odnose upravo na izrečenu kaznu zatvora 75 dana. Osim toga, i sam okrivljenik u dijelu žalbene osnove prekršajnopravne sankcije (t. 7., odlomak br. 6. na zadnjoj str.) iznosi zašto smatra da je kazna zatvora upravo od 75 dana, prestroga, iz čega proizlazi da je i žalitelju jasno kolika kazna zatvora mu je izrečena pobijanom presudom. Stoga se po stavu ovog suda, ne radi ni o kakvom nedostatku, odnosno, proturječju razloga o odlučnim činjenicama te nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koju ističe okrivljenik.

5.1. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude (odlomak br. 11.) prvostupanjski je sud nakon iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je konkretno opisao radnje izvršenja okrivljenika i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja – psihičko nasilje i primjena fizičke sile, a koji pojavni oblici nasilja predstavljaju zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga je neosnovan navod žalbe kojim se i u ovom dijelu sadržajno ističe nedostatak razloga o odlučnim bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. činjenicama, odnosno,

11. PZ-a.

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Suština žalbenih navoda se odnosi na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, odnosno, vikao i vrijeđao suprugu u nazočnosti djeteta što je kod iste izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, koju uznemirenost niti sama supruga nije obrazložila te ju tjelesno napao. U žalbi navodi da već sama činjenica da njihova mlt. kći M. (u čijoj nazočnosti je prekršaj počinjen) nije htjela svjedočiti, govori u prilog tome da se nitko nije uznemirio tim događajem, da je sve bila svađa, da su se okrivljenik i supruga pomirili, žive zajedno sa svojom djecom od kojih je jedno teško bolesno, zbog čega bi bezuvjetna i opozvana kazna zatvora nanijela nenadoknadive štetne posljedice na cijelu obitelj jer jedini okrivljenik privređuje, a ne bi se imao tko brinuti niti o poljoprivrednom domaćinstvu, stoci te obrađivanju zemlje, time da je žalbi priložio dokumentaciju vezano za mlt. bolesno dijete okrivljenika.

6.2. Međutim, ovakvim žalbenim navodima po stavu ovog suda, okrivljenik bezuspješno pokušava relativizirati i umanjiti svoje postupanje, kao i sam iskaz žrtve nasilja, svoje supruge koja je na neposredno uvjerljiv i vjerodostojan način opisala kako ju je okrivljenik pod utjecajem alkohola i psihički i tjelesno napao pred mlt. zajedničkom kćeri, jasno navodeći između ostaloga i da se zbog njegovog ponašanja osjećala prestrašeno, povrijeđenog dostojanstva i uznemireno. Prvostupanjski sud, neposredno ocjenjujući iskaz žrtve kao životno logičan i okolnosan, nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost njenog iskaza te navodi žalbe ne dovode u pitanje objektivnost njenog iskazivanja, zbog čega niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj. Neosnovano okrivljenik u žalbi stoga ističe da se radilo o svađi, budući da svađa kao žustro raspravljanje između ravnopravnih sudionika, ne proizlazi niti iz jednog dijela iskaza svjedokinje, već naprotiv, okrivljenikovo agresivno i nasilno ponašanje, a koje u znatnoj mjeri prelazi granicu normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome pa se radi o kažnjivom ponašanju unutar obitelji kojim je ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.3. Neosnovan je navod žalbe da sama činjenica da zajednička mlt. kćer okrivljenika i žrtve nasilja, M.R. nije htjela svjedočiti pred sudom govori u prilog tome da nikakvog nasilja odnosno uznemirenosti ili povrede dostojanstva nije niti bilo, budući da je o krivnji okrivljenika odlučeno na temelju pravilno prihvaćenog kao istinitog iskaza žrtve nasilja I.R. koja je decidirano teretila okrivljenika za počinjena nasilja. Ovdje je potrebno napomenuti da je prvostupanjski sud pogrešno upozorio mlt. kćer okrivljenika na pravo korištenja blagodati nesvjedočenja koje bi joj pripadalo po čl. 285. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP), budući da se u konkretnom predmetu radi o predmetu iz kaznenopravne zaštite djece (u koju u užem smislu ulazi i prekršajnopravna zaštita djece) u kojem slučaju srodnici okrivljenika nemaju pravo na uskratu iskaza kako to proizlazi iz izričite odredbe čl. 285. st. 6. ZKP/08.

7. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7.1. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

8. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a te žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

9. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

10. Naime, već sama težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim (okrivljenik je pod utjecajem alkohola počinio psihičko nasilje i primijenio fizičku silu prema supruzi), u korelaciji s činjenicom da se, prema podacima u spisu, radi o pravomoćno osuđenoj osobi za nasilje u obitelji unatrag kraćeg vremena (presuda istog suda br. 45. Pp-3620/2021-24, pravomoćna 26. siječnja 2022.) u svojoj ukupnosti, ukazuju na izrazitu upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju, kao i na činjenicu da prethodna osuda uvjetnom kaznom zatvora (70 dana), nije polučila svrhu specijalne prevencije. Iz navedenih razloga, otklonjena je bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, kao i primjene odredbe o ublažavanju kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to predlaže u žalbi, time da je i činjenica teško oboljelog zajedničkog djeteta okrivljenika i žrtve, pritom dovoljno uzeta u obzir od strane prvostupanjskog suda.

11. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okr. A.R., kao i visinu izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Iako je okrivljenik uvodno u žalbi naveo da se žali na prvostupanjsku presudu i zbog izrečenog troška postupka, taj žalbeni navod ni na koji način nije konkretizirao niti obrazložio, odnosno, naveo zašto smatra da je odluka o obvezi naknade troškova postupka neosnovana, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

13. Nadalje, paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40 eura (301,38 kuna) neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. lipnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.