REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2107/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz N., OIB:..., koju zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-2276/2018-2 od 7. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P- 169/2018-50 od 5. srpnja 2018., u sjednici održanoj 14. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gž-2276/2018-2 od 7. studenoga 2018., u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-169/2018-50 od 5. srpnja 2018. pod točkom I. izreke, te presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-169/2018-50 od 5. srpnja 2018. pod točkom I. izreke kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalba tužiteljice i žalba tuženika, kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr- 5094/15 od 23. prosinca 2015. god. i to u odnosu na ½ nekretnine označene kao 34/100 dijela k.č. br. 6375/6 kuća K. i dvorište površine 410 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela (3 etaža E-3) četverosobnog stana na II katu površine 87,57 m2, upisane u z.k.ul. br. 3090 k.o. S. S.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva da se utvrdi nedopuštenom ovrha određena rješenjem navedenim u točki I. ove izreke u pogledu preostale ½ nekretnine opisane u točki I. izreke.

III/ Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu dijelu u kojem je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke ili ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija tuženika je osnovana.

5. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) propisano je da se da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

5.1. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

6. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti navoda iznesenih u izvanrednoj reviziji.

7. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj Ovr-5094/15 od 23. prosinca 2015., u odnosu na nekretnine označene kao 34/100 dijela k.č. br. 6375/6 kuća K. i dvorište površine 410 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela (3 etaža E-3) četverosobnog stana na II. katu površine 87,57 m2, upisane u zk.ul.br. 3090 k.o. S. S.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj Ovr-5094/15 od 23. prosinca 2015., određena ovrha u odnosu na ½ nekretnine označene kao 34/100 dijela k.č. br. 6375/6 kuća K. i dvorište površine 410 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela (3 etaža E-3) četverosobnog stana na II katu površine 87,57 m2, upisane u zk.ul. br. 3090 k.o. S. S.

- da je ovrha određena radi naplate novčane tražbine, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru, broj P-765/05 od 16. lipnja 2010. i pravomoćnog i ovršnog rješenja o osiguranju, broj P-765/05 od 20. siječnja 2006. Navedenom presudom naloženo je tuženiku B. B. (bivšem bračnom i izvanbračnom drugu tužiteljice) isplatiti tužitelju (u ovom postupku tuženiku) 237.000,00 kuna sa zateznom kamatom i troškom postupka, dok je navedenim rješenjem određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine koja je tada bila upisana kao vlasništvo B. B. u cijelosti,

- da su tužiteljica i B. B. živjeli u bračnoj zajednici do 26. veljače 1987. kad su se razveli i nakon toga u izvanbračnoj zajednici, koja je trajala barem do 2003.,

- da je predmetna nekretnina, u naravi četverosobni stan, stečena građenjem, za vrijeme trajanja njihove zajednice time što je u zemljišnoj knjizi stan bio upisan kao vlasništvo B. B. u cijelosti sve do 2006.,

- da su 3. siječnja 2006. tužiteljica i B. B. sklopili Ugovor o darovanju kojim je B. B. tužiteljici, kao njen suprug, darovao predmetnu nekretninu u cijelosti,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da je 3. studenog 2005. zabilježena u zemljišnoj knjizi (pod brojem Z-4345/05) zabrana otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pod brojem P-765/05 ili do drugačije odluke suda, te da je 18. siječnja 2006., na temelju Ugovora o darovanju od 3. siječnja 2006., uknjiženo pravo vlasništva u korist ovdje tužiteljice na cijeloj predmetnoj nekretnini.

9. Na temelju navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili da je predmetna ovrha nedopuštena u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine koji je tužiteljica stekla s osnova bračne stečevine, dok su odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi nedopuštenom ovrha u pogledu preostale ½ dijela iste nekretnine koji je stekla na temelju ugovora o darovanju iz 2006.

9.1. Sudovi su ocijenili da je tužiteljica suvlasništvo ½ dijela predmetne nekretnine stekla s osnova bračne odnosno izvanbračne stečevine, dakle na temelju odredbe čl. 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98 – dalje: OBZ) u vezi s čl. 3. OBZ, prije nego što je tuženik podnio prijedlog za ovrhu odnosno prijedlog za određivanje privremene mjere. Stoga su, pozivajući se na čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 – dalje: ZVDSP), u tome dijelu prihvatili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da se vlasništvo na temelju zakona stječe već samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki, neovisno o uknjižbi tog prava.

9.2. U odnosu na drugu polovinu predmetne nekretnine, vlasništvo koje je tužiteljica stekla upisom u zemljišnu knjigu na temelju ugovora o darovanju od 3. siječnja 2006., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, primjenom odredbe čl. 345. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) jer je vlasništvo tog dijela predmetne nekretnine tužiteljica stekla, nakon zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja darovane nekretnine u zemljišnu knjigu.

10. Tuženik u izvanrednoj reviziji postavlja tri pitanja:

"1. Treba li sud dati prednost načelu da imovina stečena radom za vrijeme trajanja braka predstavlja bračnu stečevinu supružnika odnosno imovinu stečenu na temelju zakona i da je ta imovina zaštićena od trećih stjecatelja prava na istoj neovisno o tome što bračna stečevina nije ni na koji način evidentirana u zemljišnim knjigama ili prednost treba, ispred stjecanja na temelju zakona, dati načelu povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na vjerovnika koji na temelju tog povjerenja pokreće postupak radi osiguranja i/ili naplate svoje tražbine na nekretnini koja je upisana samo i isključivo kao vlasništvo njegovog dužnika i u odnosu na koju nekretninu nema nikakve evidentirane naznake u zemljišnim knjigama da se radi o bračnoj stečevini?

2. Je li sud, prilikom donošenja odluke o tome hoće li prednost dati načelu zaštite bračne stečevine odnosno prava vlasništva stečenog na temelju zakona ili načelu zaštite povjerenja u zemljišne knjige, dužan voditi računa i utvrđivati savjesnost i poštenje odnosno ponašanje svih uključenih osoba, pa tako i treće osobe kao stjecatelja, ali i ponašanje i savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji eventualno nije bio sudionik tog odnosa, a poziva se na bračnu stečevinu i stjecanje na temelju zakona te na tim utvrđenjima zasnovati presudu?

3. Mora li sud utvrditi činjenicu savjesnosti ili nesavjesnosti postupanja bračnog druga koji se poziva na bračnu stečevinu i stjecanje vlasništva na temelju zakona na temelju ranijeg postupanja tog bračnog druga odnosno propusta tog bračnog druga da zaštiti svoje pravo na način da zaštiti svoj interes upisom u zemljišne knjige ili poduzme druge radnje u cilju publiciranja javnosti svojih interesa?"

11. Revident u reviziji navodi da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije podudarno s načelnim stajalištima ovog suda izraženog u brojnim odlukama koje su donesene u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima (primjerice u odlukama: broj Rev 447/2015-2 od 16. prosinca 2015., Rev 2555/2011-2 od 20. ožujka 2012., Rev 177/2011-2 od 10. listopada 2013., Rev 1911/2012-2 od 8. siječnja 2014., Rev 2177/2013-2 od 4. studenoga 2014.), niti s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj U- III-103/2008 od 14. lipnja 2011.

12. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanje revident navodi da tužiteljica nije postupala savjesno i pošteno jer je tolerirala upis svog supruga kao vlasnika predmetne nekretnine, ne pokušavajući zaštiti svoje eventualno pravo vlasništva, niti na bilo koji način osporiti tuženikovo pravo na namirenje po upisu prava vlasništva na svoje ime pa do početka ovršnog postupka, dakle gotovo 10 godina. Navodi da je tužiteljica imala mogućnosti zaštiti svoje pravo vlasništva odnosno suvlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njezinoj volji ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje i to prije upisa zabilježbe privremene mjere u korist tuženika, primjerice podnijeti tužbu radi utvrđenja bračne stečevine, sklopiti ugovor o diobi bračne stečevine, zahtijevati zabilježbu spora i sl. ili nakon upisa privremene mjere u korist tuženika podnijeti brisovnu tužbu ili tužbu za utvrđenje. Međutim, ona nije poduzela ništa od navedenog, već je tek po započinjanju ovršnog postupka 2015. podnijela žalbu na rješenje o ovrsi i pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sudovi ništa od navedenog nisu uzeli u obzir kad su prihvatili njezin tužbeni zahtjev u odnosu na dio nekretnine za koji je utvrđeno da je njezina bračna odnosno izvanbračna stečevina.

12.1. Nadalje, navodi da sud nije cijenio okolnost da je tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige te da svoje pravo na namirenje stekao i štitio u vrijeme dok je u zemljišne knjige bilo upisano vlasništvo B. B., pa da kao savjesna treća osoba, ne bi smio trpjeti posljedice toga što tužiteljica nije poduzela apsolutno ništa da svoje pravo vlasništva upiše u zemljišnu knjigu.

13. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnih pitanja postavljenih u izvanrednoj reviziji.

14. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da su prvo i drugo pravno pitanje koje je tuženik postavio u izvanrednoj reviziji, pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, time što je treće pitanje u bitnome sadržano u prva dva pitanja.

15. Naime, sudovi su odluku utemeljili na odredbi čl. 129. ZVDSP obrazlažući da se pravo vlasništva na temelju zakona stječe već samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki, neovisno o uknjižbi tog prava. Međutim, u postupku donošenja odluke je li ovrha nedopuštena, u odnosu na dio nekretnine koji je stekla na temelju zakona, sudovi su propustili utvrditi savjesnost i poštenje tužiteljice koja je pravne radnje radi zaštite svog vlasništva počela poduzimati nakon što je tuženik podnio tužbu protiv B. B. radi vraćanja duga 2005. i nakon što je 3. studenog 2005. u zemljišnoj knjizi zabilježena zabrana otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine. Jednako tako, sudovi nisu cijenili savjesnost i poštenje tuženika kao osobe koja je imala određenu novčanu tražbinu spram B. B. i koji je svoja prava štitio pokretanjem odgovarajućih sudskih postupaka i upisom zabilježbe u zemljišnu knjigu, međutim ostalo je nejasno je li on znao ili mogao znati da određena prava na predmetnoj nekretnini s osnova bračne ili izvanbračne stečevine, ima i tužiteljica.

16. Stoga se tuženik s pravom poziva na odluke ovog suda, broj Rev 447/2015-2 od 16. prosinca 2015., broj Rev 2555/2011-2 od 20. ožujka 2012. i Rev 2177/2013-2 od 4. studenoga 2014., u kojima je revizijski sud u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima se radilo o raspolaganju imovinom koja je bračna stečevina zauzeo pravno shvaćanje, jednako kao i Ustavni sud u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., da sud u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

17. Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, revizija tuženika je osnovana, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta drugostupanjska i prvostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi savjesnost i poštenje tužiteljice i tuženika imajući u vidu sve okolnosti navedene u ovom rješenju, kao i B. B. koji je s tužiteljicom sklopio ugovor o darovanju cijele predmetne nekretnine, na temelju kojeg ugovora je ona upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu, te donijeti novu i zakonitu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 14. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.