Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-182/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog AĐ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-309/2021 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća, održanoj 13. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog AĐ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, na način da na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) se oslobađa optuženi AĐ plaćanja troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 te padaju na teret proračunskih sredstava.

p r e s u d i o  j e

II. U ostalom dijelu žalba optuženog AĐ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-309/2021 od 20. prosinca 2022., na temelju članka 455. stavka 1. ZKP/08. optuženi AĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude, pa mu je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom AĐ je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana uhićenja 13. studenog 2020. do 11. veljače 2021.

3. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom AĐ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

4. Na temelju članka 69. stavka 2. KZ/11. ova sigurnosna mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

5. Na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11. ova sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

6. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeni RĐ upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u visini 30.000,00 kuna u parnicu.

7. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08., optuženom AĐ je naloženo platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 783,06 eura/5.900,00 kuna u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

8. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi AĐ po branitelju Borisu Radmanu, odvjetniku iz Zadra, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o sigurnosnoj mjeri i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom suda na ponovno suđenje i to pred potpuno drugim sucem pojedincem ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne uvjetna osuda ili izrečenu kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavak 1. ZKP/08.)

11. Žalba optuženika je djelomično osnovana u odnosu na trošak kaznenog postupka, dok je u preostalom djelu neosnovana.

12. Optuženik se žali zbog bitnih povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08, navodeći da prvostupanjski sud nije u potpunosti riješio predmet optužbe s obzirom da nije naveo koji su svjedoci „iskazivali identično“, a koji „različito“. Uz to se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer je pobijana presuda nerazumljiva i nejasna, da je izreka presude u međusobnom proturječju i s njenim razlozima, koji razlozi su u međusobnom proturječju te da se u tom djelu presuda ne može ispitati. Smatra da je od strane prvostupanjskog suda izostala analiza i ocjena iskaza svjedoka JĐ, ZĐ, DĐ i UĐ, pri čemu ne iznosi razloge za svoje zaključke, dok oni koji su izneseni su očito manjkavi, nejasni i proturječni, a sve radi toga nije u cijelosti postupio ni po uputama ukidnog rješenje drugostupanjskog suda broj : Kž-363/2021 od 26. travnja 2021.

12.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08, da u odnosu za predmetno kazneno djelo nije riješio predmet optužbe. Naime, prvostupanjski sud je optuženika proglasio krivim za cjelokupni činjenični opis kaznenog djela 139. stavka 2. KZ/11, sadržan u optužnici državnog odvjetnika i sadržanog u pobijanoj presudi, uslijed čega je predmet optužbe u cijelosti riješen. A to što optuženik smatra da prvostupanjski sud nije naveo koji su svjedoci „…glede odlučnih činjenica iskazivali identično…“, a koji „različito“, nikako se ne može raditi o povredi odredaba kaznenog postupka, već na taj način ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Upravo iz tih razloga nije utemeljena žalbena tvrdnja optuženika da je prvostupanjski sud propustio riješiti predmet optužbe, a time ni povreda kaznenog postupka na koju se poziva u žalbi.

12.2. Neosnovano optuženik ističe da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer je izreka razumljiva, suglasna s iznijetim razlozima, koji razlozi su iznijeti o svim odlučnim činjenicama i potpuno su jasni, a ne postoji niti znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navelo o sadržaju isprava i zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud je u skladu sa člankom 450. stavka 2. ZKP/08, savjesno analizirao svaki od izvedenih dokaza, koje je kritički ocijenio, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, nakon čega je pravilno zaključio i utvrdio, da je optuženik u teško pijanom stanju prijetio oštećeniku „da će ga ubiti i da je gotov, da će ga ubiti kad izađe iz zgrade“. Ovakve žalbene tvrdnje optuženika, da su razlozi pobijane presude nerazumljivi i da su nejasni za izvođenje zaključka da je počinio kazneno djelo (na način pobliže opisan u izreci pobijane presude), predstavlja prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne prigovor povrede kaznenog postupka.

12.3. Stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti bilo koje druge koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ne iznosi ništa novog što nije naveo u svojoj obrni i što prvostupanjski sud nije cijenio, nego ponavlja svoju obranu i na temelju subjektivne ocjene izvedenih dokaza, pobija (bez valjanih argumenata) ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, zaključujući da u presudi nisu navedeni dokazi na temelji kojih je utvrdio njegovu krivnju. Pri tome ponavlja one dijelove iskaza svjedoka JĐ, ZĐ, DĐ i UĐ, koji se ne uklapaju u kontekst njegove obrane, ponavljajući da nije počinio kazneno djelo i da nije kazneno odgovoran za djelo za koje je proglašen krivim. Prvenstveno osporava vjerodostojnost određene dijelove iskaza navedenih svjedoka, nalazeći ih proturječnima ali za tu ocjenu ne daje valjanu argumentaciju. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što je prvostupanjski sud odbio pribaviti medicinsku dokumentacija o (navodnom) liječenju optuženika kao nevažne.

13.1. Međutim, prvostupanjski sud je nakon reprodukcije obrane optuženika, kao i iskaze navedenih svjedoka dao ocjenu njihove vjerodostojnosti, analizirajući iskaze navedenih svjedoka u kontekstu terećenja optuženika, dajući razloge zbog čega im vjeruje, tako da nije u pravu da su u pobijanoj presudi izostali razlozi u vezi ocjene njihove proturječnosti, a zbog čega iskaz optuženika opravdano nije prihvatio, ocijenivši ga neistinitim. Iz žalbenih razloga, a niti iz zapisnika o izvedenim dokazima, ne proizlazi da bi navedeni svjedoci neosnovano i neistinito teretili optuženika, da je oštećeniku rekao „da će ga ubiti i da je gotov, da će ga ubiti kad izađe iz zgrade“. Prvostupanjski sud je glede utvrđenja odlučnih činjenica i ocjene svih izvedenih dokaza dao uvjerljive i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, ništa nije ukazivalo na potrebi provesti dokaz na koji upire žalba.

13.2. Osim toga, ovakva prijetnja je očito bila jasna, konkretna i ozbiljno izrečena, zbog čega je bez ikakve dvojbe bila pogodna da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti kod oštećenika, kako je i sam iskazao, da nije htio izići van iz zgrade, dok ne dođe policija, koja prijetnja je kod njega izazvala ozbiljan osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti tjelesni integritet. Ona je bila upravljena na usmrćivanje sa sadržajem ozbiljnosti i kao takva bila je djelotvorna u objektivnom i u subjektivnom smislu, uslijed čega je optuženik skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog djela koje mu se stavlja na teret. 13.3. Zbog svega iznesenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni, optuženik navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti, pogotovo teško i trajno narušeno njegovo zdravstveno stanje, loše imovinske prilike, stariju životnu dob i „da uopće nije cijenio priznanje djela“, zbog čega smatra da je kazna zatvora prestrogo odmjerena, ukazujući da sve olakotne okolnosti predstavljaju osnovu za izricanje uvjetne osude.

14.1. Razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri izricanju kazne zatvora u trajanju šest mjeseci, prihvaća i ovaj sud, jer je izrečena kaznenopravna sankcija primjerena stupnju njegove krivnje, pogibeljnosti djela i svrsi kažnjavanja, tako da izricanje blaže kazne, na koju se pledira u žalbi, ne bi bilo opravdano.

14.2. Prvostupanjski sud je na strani optuženika pravilno utvrdio olakotne okolnosti i to da je u kritično vrijeme bio smanjeno ubrojiv, teško narušeno zdravstveno stanje, loše imovinske prilike i životnu dob, a kao otegotno dosadašnju osuđivanost u jednom navratu za isto kazneno djelo na štetu istog oštećenika, koje okolnosti je pravilno cijenio i vrednovao, dok u pogledu žalbenog prigovora da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne „nije cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela“, valja napomenuti da je optuženik negirao počinjenje kaznenog djela, uslijed čega nema razloga da se kod takvog stanja stvari cijeni nešto kao olakotno, što nije utvrđeno tijekom postupka.

14.3. Prvostupanjski sud je kod ovako utvrđenih, vrednovanih i ocjenjenih okolnosti, očito uzeo u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, njegova težina i posljedica, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je optuženik živio prije počinjenja djela, tada sve to u svojoj ukupnosti, opravdava da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, koja je i izrečena od strane prvostupanjskog suda.

14.4. Ovako izrečena kazna zatvora i po ocjeni ovoga suda primjerena je stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim, a s kojom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

15. Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o izricanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11, jer je ona u potpunosti utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Darka Labure, što je opširno i detaljno obrazloženo u razlozima pobijane presude, na koje razloge se upućuje žalitelj.

16. Međutim, u pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

16.1. Razmatrajući žalbu optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, kada mu je prvostupanjski sud naložio da podmiri troškove kaznenog postupka koji se odnosi na trošak vještačenja i paušalni, u sveukupnom iznosu 783,06 eura /5.900,00 kuna. Naime, ovaj sud je utvrdio kako su ti žalbeni razlozi osnovani, a u kojem dijelu je došlo do povrede kaznenog iz članka 469. stavka 1. točke 5. u vezi članka 471. stavka 2. ZKP/08. Jer iz stanja spisa jasno proizlazi da je da je optuženik bez bilo kakve imovine i da nije zaposlen, a uz to mu je odlukom Centra za socijalni rad Zadar, od 22. studenog 2022., priznato pravo na jednokratnu naknadu u iznosu 1.000,00 kuna/132,80 eura.

16.2. Upravo iz tih razloga, plaćanje troškova kaznenog postupka bilo bi dovedeno u pitanje uzdržavanja optuženika pa kod takvog stanja stvari, pobijanu presudu valjalo je preinačiti u odluci o troškovima kaznenog postupka i optuženika na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., osloboditi plaćanja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08., trošak vještačenja i paušalnog iznosa.

16.3. U slučaju da se nakon deset godina od pravomoćnosti odluke o troškovima kaznenog postupka, sazna da je imovno stanje optuženika takvo da je u mogućnosti u cijelosti ili djelomično nadoknaditi troškove kaznenog postupka, predsjednik vijeća će na prijedlog državnog odvjetnika, a po očitovanju osuđenika o prijedlogu, posebnim rješenjem obvezati ga na plaćanje istih troškova u cijelosti ili djelomično (sve u skladu članka 148 a ZKP/08.).

17. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, valjalo je na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić