Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-379/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĐ zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2033/2019-39. od 14. prosinca 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĆĐ odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 2033/2019-39. od 14. prosinca 2021., optuženi ĆĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, pa je na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi ĆĐ je obvezan da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećene ĆĐM, isplatiti ĆĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 447.073,54 kuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok je oštećenica upućena u preostalom dijelu imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. ZKP/08., optuženi ĆĐ je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna koji iznos mu se nalaže uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe te troškove vezane uz nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

3. Žalbu protiv presude podnio je i optuženi ĆĐ osobno i po branitelju Danku Banda, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. S obzirom na sadržaj ovih dviju žalbi, one će biti razmatrane kao jedinstvena žalba.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi ĆĐ po branitelju Danku Banda, odvjetniku iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

6. U odgovoru na žalbu je optuženi ĆĐ zatražio od suda obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog suda, čemu je udovoljeno, a s obzirom da se optuženik nalazi u Kaznionici u Glini njegova je nazočnost bila osigurana putem audio-video uređaja. Sjednici vijeća je pristupio optuženikov branitelj Danko Banda, a nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, nakon čega je vijeće odlučilo da se sjednica održi u njegovoj odsutnosti.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Žaleći se zbog bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i da se ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na „…objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11. u vidu znatne protupravne imovinske koristi…“ koju je „navodno“ pribavilo društvo „Global Auto Network“ d.o.o., dok je iz žalbenih razloga razvidno da optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, u pobijanoj presudi dani su valjani razlozi o svim odlučnim činjenicama u vezi terećenog kaznenog djela, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi ili njenim razlozima. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je argumentirano naveo razloge u vezi ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza i na temelju takve ocjene izveo ispravan zaključak u pogledu objektivnih i subjektivnih obilježja predmetnog kaznenog djela. Pri tome je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo, a valjano je obrazložio način i visinu dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj ĆĐM, uslijed čega je obrazloženje u svemu pravilno sastavljeno sukladno članku 459. ZKP/08., stoga nedostaci na koje ukazuje žalba optuženika nisu osnovani.

8.2. Nadalje, optuženik tvrdi da je došlo do bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., pozivajući se na odredbe članka 3., 14., 19., 26. 27. 29. i članka 48. Ustava Republike Hrvatske, koje posebno apostrofira, ali ih podrobnije ne obrazlaže niti se iz sadržaja same žalbe može iščitati u čemu bi se one sastojale.

8.3. Međutim, ispitujući žalbene navode optuženika u tom dijelu i razmatrajući je li optuženiku povrijeđeno konfrontacijsko pravo i načelo pravičnosti, nužno je dati ocjenu poštivanja prava i davanja mogućnosti obrani u cjelokupnom kaznenom postupku što uključuje mogućnost da se brani, mogućnost da osporava vjerodostojnost izvedenih dokaza optužbe, protiviti se njihovom izvođenju te jesu li dokazi na kojima se temelji pobijana presuda „kvalitetni“. Ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi u provedenom postupku bila teško povrijeđena prava optuženika na pravično suđenje zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ili Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u tom dijelu žalba nije osnovana. Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na kontradiktornom iskazu svjedokinje oštećene ĆĐM koji nije pravilno cijenio, pri čemu se naglašava da je imao mogućnosti tijekom postupka ispitati sve svjedoke optužbe, očitovati se na te dokaze, mogućnost predlagati dokaze koji bi mu išli u prilog, a što je prvostupanjski sud svestrano raspravio. Optuženiku je bila pružena mogućnost da ospori sve dokaze optužbe, s time da je sud razmotrio i obrazložio potrebu odbijanja izvođenja svih dokaza za što je dao valjane razloge.

8.4. Osim toga, vezano za odbijanje dokaza prijedloga obrane, suprotno navodima žalbe, nije ostvarena ni povreda optuženika prava na obranu jer prvostupanjski sud nije dužan izvesti svaki predloženi dokaz, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje odlučnih činjenica u pojedinoj konkretnoj situaciji, a uz to je ovlašten odbiti provođenje dokaza za koje ocijeni da su nedopušteni, nevažni, neprikladni ili ako je dokazni prijedlog nejasan, nepotpun ili očigledno usmjeren na odugovlačenje postupka. Stoga, odlukom prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog za izvođenje određenih dokaza ne dovodi se u pitanje pravo obrane, već se ta odluka može odraziti samo na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, dok time nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (povreda članka 468. stavka 2. ZKP/08.).

8.5. Zbog iznesenih razloga, nisu ostvarene istaknute povrede kaznenog postupka ili neke druge koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

9. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog povreda kaznenog zakona.

9.1. Optuženik ističe povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1., 2. i 5. ZKP/08. koje se povrede odnose na to je li djelo za koje se progoni kazneno djelo, postoje li okolnosti koje isključuju krivnju te je li prekoračena ovlast koju je prvostupanjski sud imao u odnosu na „…odluku o kazni, sudskoj opomeni… oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanje predmeta…“, koje povrede ničim ne obrazlaže, već ovu žalbenu osnovu isključivo veže s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, naglašavajući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Kod tako navedenih razloga, optuženik u biti osporava zaključke prvostupanjskog suda, dok uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene spomenute povrede kaznenog zakona.

9.2. Samo postojanje povrede kaznenog zakona ocjenjuje se u okviru onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i kao takvo opisano u izreci pobijane presude. S obzirom da utvrđeno činjenično stanje odgovara navodima u opisu kaznenog djela iz izreke presude i sadrži sve bitne elemente kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11. za koje je optuženik proglašen krivim, tada nije ostvarena bilo koja povreda kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08.

10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da ne postoje dokazi da je ostvario obilježja djela koje mu se stavlja na teret. Ukazuje da ne postoji ni jedan dokaz da je oštećenica kao kupac automobila marke BMW X5 M50d F-15 dala „kaparu“ u iznosu od 20.000,00 eura, da ne postoji ni jedan dokaz da je „isplatila dio kupoprodajne cijene automobilom marke BMW 1, vrijedan 208.000,00 kuna i da je bila njegova vlasnica, a niti je uplatila ugovoreni dodatni avans u iznosu od 18.669,90 eura za kupnju drugog automobila marke BMW X6 3 Od xDrive. Smatra da na taj način nije ispunila svoju obvezu iz članaka 5. i 6. kupoprodajnog ugovora, zbog čega društvo „Global Auto Network“ d.o.o. nije imalo obvezu isporučiti ugovoreni automobil marke BMW X5 M50d F-15, odnosno BMW X6 3.0d xDrive niti je pribavilo znatnu protupravnu imovinsku korist. Činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud trebao ispitati u svojstvu svjedoka RĐ, s obzirom da je on potpisao predmetni ugovor o kupoprodaji automobila kao „zamjenik direktora“ društva. U vezi s tim, trebalo se provesti grafološko vještačenje tog spornog potpisa i da se od leasing kuće Erste & Steiermarkische S-Leasing d.o.o. pribavi podatak tko je, kada i u kojem iznosu otkupio automobil marke BMW 1.

10.1. Suprotno navedenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo upravo na način kako je to opisano u izreci pobijane presude. Ovakvo činjenično stanje utvrdio je na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza tijekom postupka. Prvostupanjski sud je ispravno na temelju iskaza svjedokinje oštećene ĆĐM i svjedoka IĐ, kao i svih pročitanih isprava (čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti ničime nisu dovedeni u sumnju), utvrdio da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom kao odgovorna osoba i direktor društva „Global Auto Network“ d.o.o. s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za pravnu osobu, lažno prikazujući da će uistinu ispuniti svoje obveze prema oštećenoj ĆĐM, ali nakon izvršene avansne uplate u iznosu od 20.000,00 eura (u kunskoj protuvrijednosti 149.874,58 kn) i predaje njenog osobnog automobila marke BMW 116 D vrijednog 208.000,00 kuna, nije isporučio automobil marke BMW X5 M50 d F 15, neistinito navodeći da će joj biti isporučen do 15. kolovoza 2016. Pored toga, po usmenom dogovoru i promjeni predmetne kupoprodaje za skuplji automobili marke BMX X6 3.x Drive i dodatne uplate avansa od strane oštećenice u iznosu od 18.669,90 eura (u kunskoj protuvrijednosti 140.045,31 kn), nije isporučio automobil premda se obvezao da će to učiniti u roku od tri dana, na koji način je društvu pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 497.919,89 kuna, ali je oštećenica predala zadužnicu na naplatu te je temeljem zadužnice uspjela naplatiti samo 50.846,35 kuna, a za preostali iznos od 447.073,54 kune je oštećena.

10.2. Žalbene tvrdnje optuženika koje se odnose na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u cjelini) nisu osnovane niti one dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda o počinjenju kaznenog djela prijevarom u gospodarskom poslovanju, a niti upućuju na potrebu upotpunjavanja činjeničnog stanja izvođenjem tih predloženih dokaza, za što je prvostupanjski sud u sklopu analize izvedenih dokaza iznio valjane razloge za odbijanje dokaznih prijedloga obrane.

10.3. U žalbi optuženik samo ponavlja navode iz svoje obrane (da nema dokaza da su uplaćeni predmetni avansi, da oštećenica nije vlasnica automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], da nije potpisao predmetni kupoprodajni ugovor) koju je iznosio tijekom postupka i na raspravi, koju obranu je prvostupanjski sud osnovano ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom, odnosno usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti jer je u suprotnosti s iskazom oštećene ĆĐM i svjedoka IĐ, elektronskom poštom, prepiskom i ostalim pročitanim ispravama, što sve čini iskaze ovih svjedoka vjerodostojnim i istinitim, a o svim okolnostima su iskazivali na način kako su se i odvijali. Iskazi ovih svjedoka su u dostatnoj mjeri određeni i okolnosni. Ni iz žalbenih navoda niti iz sadržaja isprava i zapisnika o izvedenim dokazima ne proizlazi da su oštećena ĆĐM ili svjedok IĐ imali bilo kakav razlog da neistinito terete optuženika za počinjenje radnji opisanih u izreci pobijane presude.

10.4. Zbog toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u radnjama optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju koje mu se optužbom stavlja na teret, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana za što je prvostupanjski sud dao valjano i argumentirano obrazloženje na koje obrazloženje upućuje optuženika.

11. Neosnovano se državni odvjetnik i optuženik žale zbog odluke o kazni.

11.1. Državni odvjetnik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženik u 13 navrata pravomoćno osuđivan, od čega u 6 navrata za ista ili slična kaznena djela (zbog prijevara, prijevara u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprave, nesavjesno gospodarsko poslovanje, utaje i utaje poreza ili carine) i da nije dovoljno cijenio visinu štete počinjenu ovim kaznenim predmetom koju oštećenica i dalje trpi, stoga da izrečena kazna zatvora nije primjerena, već je nužno izricanje strože kazne zatvora.

11.2. S druge strane optuženik ističe da je izrečena kazna zatvora prestroga s obzirom na težinu djela, njegovu ličnost i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, na koji način bi se i blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja.

11.3. Cijeneći osnovanost i zakonitost odluke o kazni, prvostupanjski sud je utvrđene olakotne okolnosti (protek vremena i da je otac jednog maloljetnog djeteta) i otegotne okolnosti (dosadašnju osuđivanost u trinaest navrata za ista ili slična djela) na strani optuženika pravilno cijenio i vrednovao, uzimajući u obzir pobude iz kojih je djelo počinjeno, težinu i njegove posljedice, kao i društvenu opasnost ovakve vrste kaznenog djela te mu je opravdano izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja kazna je kao takva primjerena stupnju okrivljenikove krivnje i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim te nema potrebe za blažim ili težim kažnjavanjem kako predlažu žalitelji, već će se izrečenom kaznom zatvora (i po ocjeni ovoga suda) ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

12. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je svojim postupanjem optuženik oštetio ĆĐM u ukupnom iznosu od 447.073,54 kune, koja je korist pribavljena društvu „Global Auto Network“ d.o.o. koje je prestalo postojati, opravdano je prvostupanjski sud obvezao optuženika da kao (jedina) odgovorna osoba isplati navedeni iznos oštećenici, uslijed čega se optuženik neosnovano žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, što je valjano i obrazloženo u pobijanoj presudi.

13. Budući da nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane na temelju članka 482. ZKP/08. i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 13. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić