REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: 15 Povrv-458/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Ive Rimac, u pravnoj stvari tužitelja H.T. d.o.o., Z. OIB: ..., zastupani po punomoćniku Z. T., odvjetniku iz Odvjetničkog društva T. & Partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika T. B. iz Z., OIB:..., zastupan po punomoćniciM.N.T. , odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M.N.T i M . B . iz S., radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2023, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. lipnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B.J. iz Z. , poslovni broj . . . od 17. lipnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 140, 57 EUR / 1.059,13 kn od zajedno sa zakonskim zateznim kamtama koja teče na slijedeće iznose:

- na iznos od 28, 86 EUR / 217,42 kn počevši od 29.1.2016. do isplate

- na iznos od 69,13 EUR / 520,83 kn počevši od 1.3.2016. do isplate

- na iznos od 42,58 EUR / 320,88 kn počevši od 30.3.2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B.J. iz Z., poslovni broj ... od 17. lipnja 2016 u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 267,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2016. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku splatiti tužitelju iznos od 134,33 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2018. pa do isplate po stopi određeno ja svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stop na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

IV/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 399,83 kn / 3.012,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B.J. iz Z.,poslovni broj ...od 17. lipnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 841,73 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik B . J . sa sjedištem u Z., donio je rješenje o ovrsi, poslovni broj: ... od dana 17. lipnja 2016. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 31. svibnja 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.900,86 kn s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik je pravodobno podnio prigovor pa je Općinski građanski sud rješenjem od dana 22. prosinca 2016., pod poslovnim brojem: Povrv-10025/16, stavio rješenje o ovrsi izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

3. Tuženik u svom prigovoru od 7. rujna 2016. osporava predmetno ovršno rješenje u cijelosti navodeći da je tuženik i prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka prigovarao tužitelju na visinu izdanih računa za obračunate troškove toplinske energije. Ističe da je tužitelj sve prigovore pokušao otkloniti pozivajući se na primjenu odredbi Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj: 80/13, 14/14, 95/15) i Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine, broj: 27/15 i 124/15).

Tuženik navodi da je tužitelj prilikom izrade spornih računa, primijenio navedeni Pravilnik, te je površinu stana pomnožio sa koeficijentom 2, te je na taj način uveo svojevrsnu kaznu za tuženika koji nije ugradio tzv. razdjelnik.

Ističe da primjena korekcijskog faktora 2 znači da se za navedene krajnje kupce koji nisu ugradili tzv. razdjelnik, pa tako i za tuženika, od ukupne količine toplinske energije očitane na zajedničkom mjerilu toplinske energije, putem matematičke formule raspodjeli 100 % više isporučene toplinske energije u odnosu na količinu toplinske energije koja bi im pripala prema udjelu površine njihovih stambenih/poslovnih prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije. Navodi da je posljedica takvog obračuna da su računi za prosinac 2015. veći u odnosu na prosinac 2014. za 42,1%, za siječanj 2016. u odnosu na siječanj 2015. za 66 %, te zaključno za svibanj 2016. u odnosu na svibanj za 79%, pored činjenice da je prosječna vanjska temperatura zraka prema službenim podacima DHMZ-a bila ista ili čak nešto viša.

Tuženik dalje navodi da tužitelj nije izdao tuženiku račun za stvarno isporučenu energiju, već prema formuli iz Pravilnika, što konkretno znači da je tuženiku zaračunao dvostruko viši iznos, te da je prilikom takvog obračuna došlo do kršenja osnovnih načela obveznih odnosa, posebno načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela savjesnosti i poštenja i načela jednake vrijednosti činidaba.

4. Tužitelj se podneskom od dana 20. ožujka 2017. očitovao na navode iz prigovora tuženika navodeći kako se na sve dostavljene tuženikove prigovore na račune očitovao sukladno čl. 14. st.2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije. Ističe kako se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrši u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Ističe da je navedeni Pravilnik donijelo Ministarstvo gospodarstva te da su njemu sadržane formule koje koristi i tužitelj prilikom raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju.

Tužitelj također navodi kako je čl. 33. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije propisano kako su vlasnici samostalnih uporabnih cjelina dužni radi racionalnije korištenja energije ugraditi uređaje za regulaciju odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili mjerila za mjerenje potrošnje toplinske energije.

Ističe da u predmetnom postupku nije sporno da tuženik u svom stanu nema ugrađene razdjelnike.

Tužitelj dalje navodi da se za zgradu na adresi . . . isporučena toplinska energija za grijanje prostora i zagrijavanje potrošnje tople vode evidentira na zajedničkom mjerilu toplinske energije oznake . . . što je vidljivo i iz ispostavljenih računa.

Ističe da su Pravilnikom definirani osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije pa se tako raspodjela isporučene toplinske energije za predmetnu stambenu zgradu po kriteriju snage obavlja prema modelu 2S, odnosno snaga samostane uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

Tužitelj također navodi da se za krajnje kupce koji nisu ugradili razdjelnike toplina raspodjele obavlja prema modelu 2EG, odnosno prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

Pojašnjava da se za krajnje kupce za koje se raspodjela i obračun troškova toplinske energije obavlja prema modelu 2EG, a njihov stambeni/poslovni prostor je spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije na kojem se za većinu suvlasnika raspodjela i obračun obavlja prema modeli 3EG, primjenjuje se korekcijski faktor isporučene toplinske energije koji iznosi 2.

U odnosu na navode tuženika kako prilikom prethodno opisanog obračuna dolazi do kršenja osnovnih načela obveznih odnosa ističe da je cilj ugradnje razdjelnika da krajnji kupci plaćaju onu količinu toplinske energije koji su uistinu potrošili. Navodi da se korekcijski faktor primjenjuje samo na one krajnje kupce toplinske energije koji nisu postupili sukladno svojoj zakonskoj obvezi i nisu ugradili razdjelnike, a njihov stambeni/poslovni prostor je spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije na kojem je većina ostalih suvlasnika ugradila razdjelnike.

Tužitelj ističe da se primjenom korekcijskog faktora ne povećava cjelokupni iznos računa za toplinsku energiju, već samo dio troška koji se odnosi na količinu isporučene toplinske energije (varijabilni trošak), dok fiksni troškovi (troškovi snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije) ostaju nepromijenjeni.

5. Tuženik u podnesku od dana 18. travnja 2018. prije svega ističe da je tužitelj u podnesku od 20. ožujka 2017. dostavio nepotpunu dokumentaciju i /ili dokumentaciju koja nije presudna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Ističe da je tužitelj dostavio djelomičnu Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije, te da se iz navedene Odluke ne vidi niti kad je donesena, a ne može se utvrditi niti na koji način su prikupljeni potpisi, a tuženik u svakom slučaju primjećuje da je pod rednim brojem evidentiran on osobno, te se tamo i nalazi njegov navodni potpis, te da on na istu Odluku nikada nije stavio potpis, iz čega proizlazi da je taj potpis krivotvoren.

Nadalje, navodi da i bez obzira da li su krajnji kupci kod donošenja Odluke o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s H . T . istu donijeli većinom glasova suvlasnika spojenih na zajedničko mjerilo toplinske energije i to prema suvlasničkim udjelima, a ne po broju suvlasnika, da se ta Odluka odnosila isključivo u svezi ovlaštenja za zaključenje Ugovora o potrošnji toplinske energije. Ističe da je Ugovor o potrošnji toplinske energije zaključen s tužiteljem 28. kolovoza 2014., dakle prije ugradnje samih razdjelnika, tako da tuženik smatra da priložena Odluka u konačnici i nije važna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj također navodi da tužitelj nije spomenuo da li su suvlasnici donijeli odluku o ugradnji razdjelnika, odnosno temeljem čega je tužitelj donio odluku da račune ispostavlja primjenjujući odredbe Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, odnosno da na tu okolnost tužitelj nije dostavio nikakav dokaz.

Tuženik tvrdi da kod uvođenja razdjelnika u konkretnom slučaju nije bila zadovoljena zakonska forma i da su razdjelnici u većini u posebnim dijelovima nekretnine ugrađeni protiv ili mimo volje suvlasnika.

Tuženik dalje navodi da je prilikom donošenja odluke o ugradnji razdjelnika, ukoliko je takva odluka i donesena od strane suvlasnika, o ugradnji razdjelnika trebao biti zaključen ugovor, a ne na temelju prihvaćene ponude nekog od ponuđača.

Ističe da Zakon o tržištu toplinske energije obvezuje korisnike na ugradnju mjernog instrumenta, a dopuštena je ugradnja razdjelnika koji ipak ne mjeri potrošnju nego emisiju topline, te da tužitelj nije u spis dostavio Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije kojom vrši obračun na način kako je to pojasnio u svom podnesku, Navodi da je tuženik račun za prosinac 2015. uplatio u iznosu od 516,42 kn, a prema obračunu koji je sam napravio, dok je tužitelj u svojem izvodu iz poslovnih knjiga tu uplatu prikazao u iznosu od 515,98 kn, dok je račun za siječanj 2016. uplatio u iznosu od 520,84 kn, a račun za veljaču 2016. uplatio je u iznosu od 320,89 kn, sve prema obračunima koje je sam napravio.

6. Tužitelj u podnesku od dana 21. lipnja 2018. navodi da dostavlja cjelovitu Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije. Ističe da su suvlasnici na adresi . . . i . . . 18. studenog 2015. po ovlaštenom predstavniku M . G . donijeli Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije.

Nadalje navodi da je iz navedene Odluke vidljivo kako je točkom 2.3. određeno da se isporučena toplinska energija za grijanje prostora ili izračunata u skladu sa čl. 6. st.9 Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju raspodjeljuje primjenom kombinacije modela 2EG i 3EG koja se primjenjuje u slučaju kada na zajedničkom mjerilu toplinske energije svi vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije ("razdjelnike"), a kod kojih se korekcija raspodjele toplinske energije temelji na površini. Navodi da se u tom slučaju toplinska energija za grijanje prostora evidentirana na zajedničkom mjerilu toplinske energije raspodjeljuje na sve samostalne uporabne cjeline na način definiran u čl. 11.st.2 i 3. Pravilnika, te kako tuženik nije ugradio razdjelnike da je za njega korišten model 2EG uz primjenu korekcijskog faktora 2.

Navodi da su predmetnom odlukom definirane i veličine UR i UOPV, a koje iznose 70 % odnosno 30 %, kao i korekcijski faktor koji iznosi 2.

Tužitelj dalje navodi da iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi kako su neosnovani navodi tuženika da ispostavljeni računi nisu ispravni budući je obračun napravljen sukladno važećim odredbama Pravilnika i sukladno donesenoj odluci suvlasnika.

Ističe da u spis dostavlja i cjenik za centralni toplinski sustav (CTS) za Zagreb iz kojeg je vidljiv izračun naknade za djelatnost opskrbe i djelatnost kupca toplinskom energijom.

Pojašnjava da su tarifne stavke za snagu, a od 1. rujna 2014. stupanjem na snagu Općih uvjeta za isporuu toplinske energije („Narodne novine“ brojevi 35/2014 i 129/2015) i nakada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije.

U odnosu na dostavljene potvrde o plaćanju tužitelj ističe kako je tuženik dana 13. travnja 2018. izvršio uplate u iznosu od 520,84 kn i 320,89 kn kojima su djelomično podmireni računi za 01/2016 i 2/2016., a da je uplata od 2. ožujka 2016. u iznosu od 516,42 kn već uzeta u obzir prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu te je navedenom uplatom djelomično zatvoren dug za račun 12/2015 ( u iznosu od 515,98 kn) te dug s osnove obračunatih zateznih kamata u iznosu od 0,44 kn na računu za 12/2015, a koji se iznos odnosio na zakašnjelo plaćanje računa za 9/2015 te stoga povlači dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 841,73 kn i specificira tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 1.059,13 kn te iznos od 134,33 kn na ime obračunatih zateznih kamata s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od od dana kada je sudu predan njihov zahtjev za isplatu.

Pojašnjava kako je tuženik predmetni dug za 01/2016 i 2/2016 djelomično podmirio nakon utuženja, a svakako nakon dospijeća te stoga potražuje iznos od 134,33 kn na ime obračunatih zateznih kamata s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od od dana kada je sudu predan njihov zahtjev za isplatu.

7. Sud je stoga ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naložen platež iznosa od 841,73 kn i u skladu sa čl. 456. st 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,23/13, 43/13 i 89/14, u daljnjem tekstu ZPP) i utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena. Budući da se tuženik nije očitovao o tome pristaje li na djelomično povlačenje tužbe, to se smatra da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa je odlučeno na temelju odredaba čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja.

8. Tuženik u podnesku od dana 11. listopada 2019. navodi da tužitelj nije dostavio u spis svu dokumentaciju sukladno čl. 4. st. 1. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu energiju odnosno da tužitelj nije dostavio Odluku /Popis suvlasnika o uvođenju uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije ili zasebnih mjerila toplinske energije kao i dokumentaciju vezanu uz odabir izvođača radova kao i način uvođenja istih u zgradu tuženika.

Ističe da je neophodno da se dostavi tražena dokumentacija poradi dokazivanja tvrdnji iz tužbe.

9. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 31.05. 2016. (stranica 4 spisa), prijepis utuženih računa, Očitovanja na dopis od strane tužitelja upućenih tuženiku ( stranica 21-25), preslika utuženih računa (stranica 26-28), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj ... od 28. kolovoza 2014. (stranica 29-33 spisa),

Zamolbu za izdavanje suglasnosti za prelazak na model 3G (stranica 53 spisa), Odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (stranica 54 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M.G.

10. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,23/13, 43/13 i 89/14, u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud je utvrdio da je konačno specificiran zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

11. Sud nije uzeo u obzir kao dokaz Popis suvlasnika koji je prethodio donošenju Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju obzirom je ista predana na glavnoj raspravi 5. svibnja 2023, a ukladno čl. 299 ZPP-a.

12. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik predmetne usluge. Nije sporna uplata dijela utuženog potraživanja, niti je sporno da tuženik nije ugradio uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnike).

13. Sporna je visina tužbenog zahtjeva preko uplaćenih iznosa obzirom na prigovor tuženika na naknade za potrošnju toplinske energije.

14. Odredbom čl. 4 stavka 8. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu tplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14,27/15 i 124/15, u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da kod donošenja odluke o ugradnji uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu trebaju imati u vidu da radi tehničke funkcionalnosti sustava i ostvarivanja energetskih ušteda i pravednije raspodjele isporučene toplinske energije, najmanje 80% svih samostalnih uporabnih cjelina mora biti opremljeno uređajima za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije.

Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15., dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15., u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. Općih uvjeta za isporuku te Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije.

15. Sud je uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na pruženu, a neplaćenu uslugu toplinske energije, za stan koji se nalazi na adresi u Z., za razdoblje od prosinca 2015. do veljače 2016. u ukupnom iznosu od 1.059,13 kn kuna te na potraživanje tužitelja na platež iznosa od 134,33 kn na ime obračunatih zateznih kamata. Daljnjim uvidom u isti, sud je također utvrdio činjenicu da je tuženik naznačen kao obveznik plaćanja komunalne usluge za utuženo razdoblje pod šifrom krajnjeg kupca broj ... , a kao šifra mjernog mjesta navedeno ... Uvidom u Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije od 18. studenog 2015. sud je utvrdio da je ista potpisana od strane M. G. , predstavnika suvlasnika predmetne stambene zgrade. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka M.G.. Utvrđeno je da je navedenom Odlukom određeno da će se za obračun i raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije primjenjivati Model 2S odnosno da će se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđivati prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Nadalje je utvrđeno da će se isporučena toplinska energija za pripremu potrošne tople vode u ogrjevnoj sezoni u skladu s tehničkim karakteristikama toplinske podstanice određivati temeljem prosječne isporučene toplinske energije izmjerene na zajedničkom mjerilu toplinske energije u lipnju, srpnju i kolovozu za dvije prethodne godine primjenom formule iz čl. 6. st. 6. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj 99/14. i 27/15., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Navedenom Odlukom određeno je da će se isporučena toplinska energija za pripremu potrošne tople vode raspodjeljivati primjenom Modela 2EV odnosno prema udjelu broja članova domaćinstva u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju članova domaćinstva svih samostalnih uporabnih cjelina, a da će se isporučena toplinska energija za grijanje prostora raspodjeljivati primjenom kombinacije modela 2EG i 3EG koja se primjenjuje u slučaju kad na zajedničkom mjerilu toplinske energije svi

vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, a kod kojih se korekcija raspodjele temelji na površini, u kojem slučaju se toplinska energija za grijanje prostora evidentirana na zjedničkom mjerilu toplinske energije raspodjeljuje na sve samostalne uporabne cjeline na način definiran čl. 11. st. 2. i 3 Pravilnika prema odabranom modelu definirane su veličine za izračun UR 70 % i UPOV 30 %, a korekcijski faktor isporučene toplinske energije iznosi 2.

Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: ... od 28. kolovoza 2014. (stranica 29-33 spisa) proizlazi da su vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, po predstavniku suvlasnika, sklopili s tužiteljem navedeni ugovor u svrhu isporuke toplinske energije.

16. Nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari navodi tuženika o netransparentnosti prilikom sklapanja Ugovora o potrošnji toplinske energije te Odluke jer se tu radi o internom odnosu između predstavnika suvlasnika zgrade i tuženika, a prije svega ovaj sud je stava da se topinska energija u odnosu na predmetnu nekretninu isporučuje, što ni sam tuženik nije osporio o obzirom da je i sam izvršio djelomične uplate po utuženim računima, te je sporna jedino visina utuženih računa.

17. Svjedok M. G. na okolnost prikupljanja potpisa za uvođenje razdjelnika u svom iskazu danom na glavnoj raspravi dana 16. veljače 2023. iskazuje da je tijekom 2015. u pogledu prikupljanja potpisa za uvođenje razdjelnika prikupio otprilike 95 %.

Na upit suda izjavljuje da tuženik nije dao potpis za uvođenje razdjelnika, te izjavljuje da je Ugovor o potrošnji toplinske energije potpisao kao predstavnik suvlasnika. Na upit suda što je prethodilo sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije izjavljuje da je to bila Odluka suvlasnika zgrade/građevine.

Na upit tuženik izjavljuje da odluku suvlasnika zgrade koja je prethodila sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije nije potpisao tuženik. Na upit tuženika da pogleda Odluku (stranica 34-35 spisa) pod točkom 12 i očituje se čiji je to potpis kao suvlasnika, obzirom je naveden T. B. izjavljuje da on

je potpisan, ali da je siguran da on nije potpisao tu odluku i da on doma ima odluku na kojoj nije potpis tuženika.

Na upit tužitelja da li se prethodna Odluka odnosila na sklapanje ugovora o potrošnji toplinske energije ili na Odluku o ugradnji razdjelnika svjedok izjavljuje da ne može sa sigurnošću reći, ali da misli da nije potpisao niti jednu Odluku.

Na upit tužitelja da li je Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za zajedničko mjerilo toplinske energije koja se nalazi u spisu na str. 54-56 potpisao i da li ju je dostavio u H-T isti izjavljuje da ju je potpisao i dostavio u H-T.

Na upit tuženika tko je upravitelj predmetne stambene zgrade svjedok izjavljuje gradsko stambeno komunlano.

Na upit tuženika da li je prikupio potpise suvlasnika za slapanje prethodno navedene odluke o načinu raspodjele i i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju izjavljuje da nije siguran da je prikupio za tu odluke, ali da zna da je u pogledu prikupljanja potpisa za uvođenje radjelnika prikupio otprilike oko 95 %.

Tužitelj izjavljuje da iz iskaza svjedoka da je Odluku o ugradnji razdjelnika potpisao on, istu dostavio H. T te je ovlašetenje za potpis imao od 95 % suvlasnika. Također izjavljuje da je ugovor o potrošnji toplinske energije zaključen voljom većine suvlasnika na predmetnom mjernom mjestu, a tužitelj je ovlašten na isporuku toplinske energije i temeljem čl. 53. st.14 Zakona o tržištu toplinske energije, kao i sukladno Zakonu o obveznim odnosima, jer je uredno isporučivao toplinsku energiju. Tuženik ističe kako se u predmetnom spisu ne nalazi niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je predstavnik stanara prikupio potpise suvlasnika temeljem kojeg bi bio ovlašten potpisati Odluku o ugradnji razdjelnika, kao niti Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.

18. Sud je u cijelostio poklonio vjeru iskazu svjedoka M . G . jer je isti djelovao sigurno i autentično prilikom davanja iskaza. Nadalje, njegov iskaz da je potpisao Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju sud je ocijenio vjerodostojnim jer je njegov iskaz u suglasnosti s Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (stranica 54- 56 spisa), koja je i potpisana od strane njega kao predstavnika suvlasnika. Nadalje temeljem odredbi čl. 4. st. 8. Pravilnika propisano je da najmanje 80 % svih samostalnih uporabnih cjelina mora biti opremljeno uređajima za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, iz čega je razvidno da je najmanje 80 % suvlasnika moralo biti suglasno za ugradnju razdjelnika, stoga je sud ocijenio vjerodostojnim i iskaz svjedoka u pogledu izjave da je skupio 95 % potpisa suvlasnika za ugradnju razdjelnika.

19. Slijedom izvedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio nespornim da se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju u utuženom razdoblju obavljala sukladno predmetnoj Odluci, odnosno isporuka toplinske energije za pripremu potrošne tople vode prema Modelu 2EV, toplinske energije za grijanje prostora prema modelu 2EG obzirom da tuženik nema ugrađene razdjelnike, odnosno uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, a kako je to i razvidno iz utuženih računa koji su formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika i Odluke.

Sud skreće pozornost da bez obzira što sud nije uzeo u obzir kao dokaz popis suvlasnika koji je prethodio sklapnju predmetne Odluke, da je sud iz iskaza svjedoka M.G. nesporno utvrdio da je isti prikupio oko 95% potpisa za ugradnju razdjelnka obzirom da sukladno čl. 4.st. 8. Pravilnika Odluka i od strane tužitelja ne bi bila potpisana da najmanje 80 % suvlasnika nije dalo svoju suglasnost za ugradnju razdjelnika.

Slijedom svega navedenog, obzirom da je iz cjelokupnog stanja spisa razvidno da tuženik nije u cijelosti podmirio predmetne račune, obzirom da isti osporava visinu utuženih računa, a budući da je tuženik krajnji kupac sukladno čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta jer je vlasnik predmetne nekretnine, što tužnik ne osporava, valjalo je riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

20. Platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi. Stav je Vrhovnog suda RH, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda R H s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., u kojemu je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga

zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude."

Nastavno na sva gornja utvrđenja glede tužiteljevih ovršnih troškova, sud je o dijelu platnog naloga iz rješenja o ovrsi koji se odnosi na nalog na plaćanje nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 267,54 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, odlučio kao u stavku II. izreke ove presude.

21. Sud odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 134,33 kn na ime uglavničenih kamata, budući da tužitelj istu može zatražiti u apsolutnom iznosu tek nakon prestanka glavne novčane tražbine, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude

22. Odluka o parničnim troškovima priznatim tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15,37/2022,126/22 - nastavno: "Tarifa"), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 16. veljače 2023. kao i zatraženi trošak na ročištu 5. svibnja 2023., kao i vrijednost predmeta spora.

Slijedom navedenoga, tužitelju je priznat zatraženi trošak javnobilježničke nagrade prema čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 112/2012) u iznosu od 100 kn (s pripadajućim PDV- om), priznat trošak sastava podneska od 20. ožujka 2017. odmjerenog prema Tbr.8/1 Tarife u iznosu od 468,75 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak sastava podneska od 21. lipnja 2018. odmjerenog prema Tbr.8/1 Tarife iznosu od 468,75 kn (s pripadajućim PDV-om), sastava podneska od 14. srpnja 2021. odmjerenog prema Tbr.8/1 Tarife iznosu od 468,75 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak zastupanja na ročištu dana 13. siječnja 2023. godine odmjerenog prema Tbr.9/1 Tarife u iznosu od 468,75 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak zastupanja na ročištu dana 16. veljače 2023. godine odmjerenog prema Tbr.9/1 Tarife u iznosu od 468,75 kn (s pripadajućim PDV-om), trošak zastupanja na ročištu dana 5. svibnja 2023. godine odmjerenog prema Tbr.9/1 Tarife u iznosu od 468,75 kn (s pripadajućim PDV-om),, što sveukupno iznosi iznosi 2.912,50 kn, a na što treba pribrojiti trošak pristojbe na presudu sukladno točki 1.Tar.br.2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi u iznosu od 100,00 kn, što sveukupno iznosi 3.012,50 kn.

U Svetom Ivanu Zelini 13. lipnja 2023.

S U D A C

Iva Raos v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (penaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DN-a:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.