Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž Ob-29/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. F.1 pok. A., rođene L., OIB: …, iz V., koju zastupaju punomoćnici V. Lj., Ž. V. i A. M. L. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & partneri d.o.o. iz S., protiv prvotuženika Z. F.2 pok. M., OIB: …, iz V., kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u Š. i drugotuženika J. F. pok. M., OIB: …, iz V., radi utvrđenja bračne stečevine i diobe, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi prvotuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob-11/2022-23 od 12.listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice Z. F.1 i žalba prvotuženika Z. F. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P Ob- 11/2022-23 od 12.listopada 2022.

II. Odbijaju se zahtjev tužiteljice Z. F.1 i zahtjev prvotuženika Z. F. za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenih žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Prihvaća se točka 1. tužbenog zahtjeva u dijelu koji glasi :

"Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. 6995/6 K.O. V., u naravi stambena kuća sa okućnicom u V., anagrafske oznake …, koja je označena slovima A-B-C-D-A na skici mjesta uviđaja koju je izradio sudski vještak K. Š. od 12. prosinaca 2017. godine, bračna stečevina odnosno zajednička imovina tužiteljice Z. F.1 , OIB …, i tuženika Z. F. , OIB …, pa se utvrđuje da je udio tužiteljice Z. F. i tuženika ad.1. M. F. u toj imovini iznosi ½ dijela svakog.".

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu točke 1. tužbenog zahtjeva koji se traži naložiti tuženicima da su dužni u roku od 8 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za 1/2 dijela dok će je u suprotnom zamijeniti ova presuda kojom se ovlašćuje tužiteljica da postigne uknjižbu prava vlasništva nekretnine na svoje ime za 1/2 dijela , uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

III. Odbija se u cijelosti točka 2. tužbenog zahtjeva koja glasi :

" II. Razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini čest. zem. 6995/6 k.o. V. u naravi stambena kuća sa okućnicom u V., anagrafske oznake …, i to baš dio označen slovima A-B-C-D-A na skici mjesta uviđaja koju je izradio sudski vještak K. Š. od 12. prosinaca 2017. godine, koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, i to na način da tužiteljici Z. F.1 u isključivo vlasnički posjed pripadaju dijelovi nekretnine koji su u dopuni Nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. V. iz studenoga 2018. godine, označeni šafurom, crvenom bojom pod nazivom STAN S-1, u varijanti broj 2. vješta, a koja dopuna nalaza i mišljenja čine sastavni dio ove presude , a dio označen šafurom i zelenom bojom u varijanti broj 2. vještva predstavlja zajednički dio nekretnini sa jednakim udjelima tužiteljice Z. F.1 i tuženika Z. F. od ½ dijela, dok dio označen šafurom i plavom bojom u isključivo vlasništvo i posjed pripada tuženiku Z. F.2 .".

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.2. J. F. , OIB: ...

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

1.1. Prvostupanjskim rješenjem donesenim uz presudu odlučeno je:

I. Ne dopušta se tužiteljici Z. F.1 preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva sadržana u podnesku od 30. kolovoza 2022.g. u dijelu točke 3. za cijelo kao i u dijelu postavljenog " podrednog tužbenog zahtjeva" za cijelo.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti u odbijajućem dijelu zahtjeva. Potražuje naknadu troška u iznosu od 3.1250,00 kn uvećano za pristojbu na presudu u iznosu od 10.000,00 kn.

2.1. Iako tužiteljica u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev te u dijelu odluke o troškovima postupka, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) uzeo da tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točki II., III., te u označenoj točki III. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika J. F. i u točki IV. izreke.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u točki I. i u točki V. izreke koja je u pobijanoj presudi označena kao točka IV. izreke, a kojom je odlučeno o troškovima postupka, žalbu je podno prvotuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška u iznosu od ukupno 7.767,50 kn. 4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Žalba prvotuženika je neosnovana.

6. Tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je zapadni dio nekretnine u V. na adresi …, u naravi dvojna stambena kuća s okućnicom, upisane u zemljišne knjige kao zkčbr. 6995/6 k.o. V. šuma površine 313 m[2] , bračna stečevina tužiteljice i prvotuženika, te da su ona i prvotuženik suvlasnici dijela te nekretnine, svaki u ½ dijela, dok prvotuženik to osporava te tvrdi da je cijela nekretnina u V. vlasništvo oca tuženika, M. F.

6.1. Otac tuženika, M. F. kao naznačeni drugotuženik u tužbi je umro tijekom postupka 24. rujna 2013. te su njegovim nasljednicima proglašeni njegovi sinovi: Z. F.2 (prvotuženik) i J. F. (sada drugotuženik) koji je preuzeo postupak nakon smrti M. F.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

- da su tužiteljica i prvotuženik bili u braku od 31. kolovoza 1985. do 2011. kada je brak stranaka razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku,

- da je u braku rođeno troje djece, koja su sada punoljetna,

- da su tužiteljica i prvotuženik nakon zaključenja braka živjeli u kući roditelja u S. M.,

- da su tužiteljica i prvotuženik u razdoblju od 1988. do 1992. zajedničkim radom i vlastitim sredstvima gradili svoju kuću u S. M. na zemljištu koje im je darovao otac prvotuženika a koje se nalazi u istom dvorištu u kojem je bila izgrađena kuća u kojoj su živjeli s roditeljima tuženika,

- da kuća koju su gradili tužiteljica i prvotuženik nije završena i da u istu oni nisu uselili jer su 1992. zbog ratnih zbivanja oni izbjegli u Hrvatsku, u K. gdje tužiteljica ima rodbinu, a u S. M. je ostao otac tuženika M. F.,

- da su u početku braka pa do odlaska u izbjeglištvo tužiteljica i prvotuženik bili stalno zaposleni,

- da je otac prvotuženika, koji se vodio kao vlasnik nekretnina u S. M., 6. listopada 1993. sklopio ugovor o zamjeni nekretnina na način da je obje nekretnine u S. M. (staru kuću i novu koju su graditi tužiteljica i prvotuženik) zamijenio za nekretninu u V., u naravi dvojna kuća koja ima dvije jednake polovice koje predstavljaju zasebne stambene cjeline površine oko 90 m2 sa okućnicom, a sastoje se od prizemlja i kata,

- da je u istočni dio uselio otac tuženika i drugotuženik sa svojom obitelji,

- da su u zapadni dio uselili tužiteljica i prvotuženik time da je tužitelja uselila 2005., a prvotuženik godinu dana ranije sa starijim sinom,

- da tužiteljica stanuje u prizemlju zapadnog objekta sa mlađim sinom,

- da od 2010. u stanu na katu predmetnog zapadnog dijela stanuje stariji sin tužiteljice i prvotuženika, M. F. koji je uložio svoj sredstva u proširenje i uređenje kata,

- da je drugotuženik J. F. tijekom postupka proveo diobu svog dijela nekretnine u V. i formiranje građevinske čestice ucrtavanjem stambenog objekta te je izvršena parcelacija kčbr. 6995/6 (šuma površine 313 m2) u kčbr.6995/6 (šuma površine 159 m2) i kčbr. 6995/13 (kuća površine 90 m2, dvorište površine 40 m2, dvorište površine 24 m2) te je tuženik J. F. nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka upisan kao vlasnik zkčbr. 6995/13, kuća i dvorište, površine 154 m2,

- da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina upisana u zkulbr. 5922 k.o. V., ZK tijelo II, te su osim formalno upisanih suvlasnika, prvotuženik Z. F.1 upisan u 6/104 dijela i drugotuženik J. F. u 6/104 dijela,

- da drugotuženik stanuje u istočnom dijelu kuće u V. gdje je do smrti 2013. s njim stanovao i otac oba tuženika, M. F.,

- da zapadni dio predmetne nekretnine nije bio predmet legalizacije niti je kuća upisana u katastar.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je doprinos tužiteljice i prvotuženika u stjecanju predmetne nekretnine podjednak odnosno da je udio vlasništva svakog od njih po ½ dijela, jer je sva imovina koju su oni stekli za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice njihova zajednička imovina i da nitko od njih nije imao posebne imovine, pri čemu je tužiteljici u izgradnju kuće u S. M. uzet u obzir njezin doprinos u pogledu brige za kućanstvo te skrbi za troje njihove zajedničke djece, a sve sukladno odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994 – dalje. ZBPO). Pri tome je u pogledu vlasništva kuće u S. M., obzirom na to da je otac tuženika dao suglasnost tužiteljici i prvotuženiku za izgradnju kuće u S. M. na njegovom zemljištu te se gradnji nije usprotivio, sud ocijenio, pozivom na odredbe čl.24. do 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/1991 – dalje: ZOVO), da su tužiteljica i prvotuženik stekli vlasništvo prizemnice s pripadajućim zemljištem u S. M., pa je iz navedenih razloga odlučio kao u točki I. izreke.

8.1. Sud je pozivom na odredbu čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) odbio tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva u zemljišne knjige.

8.2. Zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice sud je odbio, a budući da se u konkretnom slučaju radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva, pozivom na odredbu čl. 73. st. 3. ZV, uz obrazloženje da nadležno tijelo nije potvrdilo da predmetna nekretnina kako ju je tužiteljica označila sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka N. V. iz studenoga 2018., predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.

8.3. U odnosu na drugotuženika prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije.

8.4. O troškovima postupak prvostupanjski sud je odlučio pozivom na odredbu čl. 366. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19 47/2020 - dalje: ObZ)

9. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Tužiteljica u žalbi citira odredbe čl. 8. ZPP, čl. 7. ZPP, čl. 221.a. ZPP, čl. 219. st. 2. ZPP te čl. 221.a. ZPP, pri čemu sadržajno ne navodi u čemu se konkretno sastoji povreda navedenih odredbi u odnosu na predmet spora, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

12. Tužiteljica u žalbi, između ostalog, navodi „… iz samog tužbenog zahtjeva i vještačenja sudskih vještaka, po stavu tužiteljice, ne proizlazi da bi se njom izvršila dioba predmetne nekretnine uspostavom etažnog vlasništva…“.

12.1. Na takve navode valja navesti da je u konkretnom slučaju sudski vještak u danom mišljenju naveo dvije varijante fizičke diobe suvlasničke zajednice tužiteljice i prvotuženika etažiranjem, u kojim varijantama je sudski vještak formirao posebne dijelove predmetne nekretnine koji predstavljaju zasebne funkcionalne stambene cjeline oznake S1 i S2 te tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da je ona nakon razvrgnuća suvlasničke zajednice vlasnica dijelova nekretnine koji predstavljaju stambenu jedinicu u prizemlju oznake STAN S-1, što konkretno znači da tužiteljica traži da se suvlasnička zajednica razvrgne uspostavom etažnog vlasništva na posebnom dijelu nekretnine označenom S-1, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužbenim zahtjevom tužiteljica traži razvrgnuće suvlasničke zajednice etažiranjem uspostavom vlasništva posebnog dijela nekretnine. Stoga u situaciji kada nedostaje potvrda nadležnog tijela da predmetni posebni dio oznake S-1 predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu (čl. 73. st. 3. ZV), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio taj tužbeni zahtjev neosnovanim.

13. Prvotuženik u žalbi ustraje na tvrdnji da je nekretnina u S. M. (zemljište, stara kuća i nova kuća koju su gradili tužiteljica i tuženik na zemljištu oca tuženika), vlasništvo oca tuženika M. F.

13.1. Na takve navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u činjeničnoj situaciji kada su tužiteljica i prvotuženik gradili kuću u razdoblju od 1988. do 1992. na zemljištu tuženikova oca, radi o izgradnji zgrade na tuđem zemljištu, a što je bilo regulirano odredbama čl. 24. do 26. ZOVO koje reguliraju stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. U smislu navedenih odredbi učinci gradnje mogu biti stvarnopravni i/ili obveznopravni, ovisno o savjesnosti graditelja i vlasnika zemljišta.

13.1. U konkretnom slučaju otac tuženika kao vlasnik zemljišta je dao suglasnost da se izgradi kuća na njegovom zemljištu te su tužiteljica i prvotuženik izgradili prizemlje kuće uz njegovu suglasnost, a što prvotuženik ne osporava pa se s jedne strane radi o vlasniku zemljišta koji nije bez odgađanja zabranio izgradnju, već je na istu i pristao, a s druge strane o graditeljima koji su znali da grade na zemljištu u vlasništvu treće osobe.

13.2. Kada su i graditelj i vlasnik zemljišta pošteni, relevantna okolnost je bila usporedba vrijednosti zgrade i zemljišta na kojem je ona izgrađena, pri čemu se ravnoteža odnosa između graditelja i vlasnika zemljišta, uspostavljala ostvarenjem obveznopravnog zahtjeva na naknadu tržišne vrijednosti zemljišta odnosno izgrađene zgrade, a koje postupke nisu pokretali ni otac tuženika kao vlasnik zemljišta niti graditelji, pa polazeći od činjenice da je kuća građena za obitelj prvotuženika uz suglasnost oca tuženika, i po ocjeni ovog suda vlasništvo izgrađenog prizemlja kuće u S. M. sa pripadajućim zemljištem pripalo je graditeljima.

13.3. S obzirom na pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su kuću u S. M. gradili tužiteljica i prvotuženik, to su oni graditelji te kuće na kojoj su vlasništvu stekli na temelju zakona.

14. Što se tiče žalbenih navoda kojim prvotuženik osporava da bi kuća koju su gradili tužiteljica i prvotuženik u S. M. bila njihova zajednička imovina, valja navesti da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je ta nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika odnosno potječe iz imovine koju su oni stekli radom te da predstavlja njihovu zajedničku imovinu.

15. U pogledu utvrđivanja suvlasničkih dijelova i određivanja udjela tužiteljice i prvotuženika u zajedničkoj imovini, na žalbene navode kojima prvotuženik ukazuje na primjenu odredbi Porodičnog zakona Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine („Službeni list SRBiH“, broj: 21/1979, 44/1989) valja odgovoriti da je odredbama čl. 267. st. 1. i 2. tog zakona propisano:

(1) Svaki bračni drug može tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini, ili jednom dijelu te imovine, ili na pojedinoj stvari iz te imovine. (2) U slučajevima iz prethodnog stava sud određuje veličinu udjela bračnog druga prema njegovom doprinosu u sticanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o ličnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, o brizi oko vaspitanja i podizanja djece, kao i o svakom drugom vidu rada i saradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, a koje odredbe su sadržajno istovjetne odredbama čl. 285. ZBPO i čl. 287. st. 1. i 2. ZBPO.

16. Neosnovani su žalbeni navodi kojima prvotuženik ističe da je prilikom utvrđivanja suvlasničkih dijelova bilo potrebno utvrditi omjere vrijednosti zemljišta i kuća u S. M. odnosno V., budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio suvlasničke dijelove određujući udjele bračnih drugova u zajedničkoj imovini prema njihovim doprinosima, a kako je to propisano navedenim zakonskim odredbama i za takvo utvrđenje dao jasne razloge, koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. Stoga, imajući u vidu da je predmet ugovora o zamjeni iz 1993. bilo zemljište i svi izgrađeni objekti u S. M., pa tako i izgrađeno prizemlje sa zemljištem, to osnovano tužiteljica tvrdi da je dio nekretnine u V. zajednička imovina jer ta imovina u V. potječe iz njihove zajedničke imovine u S. M.

17. Neosnovano prvotuženik ukazuje da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 75. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) budući da je predmet ovog postupka utvrđivanje zajedničke imovine tužiteljice i prvotuženika, pa postojanje mogućnosti ostvarivanja eventualnih prava prvotuženika u odnosu na ostavinu pok. M. F., koju prvotuženik nije iskoristio, nije relevantna u ovoj pravnoj stvari.

17.1. Nisu odlučni niti žalbeni navodi kojima prvotuženik smatra da je tužiteljica imala mogućnost tražiti od pok. M. F. isplatu s osnova stjecanja bez osnove, kao ni navodi kojima prvotuženik ističe da je sin tužiteljice i prvotuženika M. F. stekao dosjelošću stan na prvom katu na predmetnoj nekretnini.

18. Donoseći odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 366. st. 1. Obz budući da se u ovom postupku odlučuje o imovinskim odnosima bivših bračnih drugova, zbog čega je o troškovima trebalo jednako odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP. Pri tome valja dodati da neosnovano tužiteljica potražuje naknadu troška za provedeno vještačenje jer tužiteljica sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice u vezi kojeg je provedeno vještačenje, nije uspjela.

19. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, jer niti jedna stranka nije uspjela u žalbenom postupku.

U Zagrebu, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.