Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-579/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Feuš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Š.,

…, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri j.t.d. Z.1 , protiv tuženika N. d.o.o. Z. , …, Z. , OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku mr. sc. Z. Z., odvjetniku u Z.1 , uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. O. d.d. Z. , …, Podružnica Z.1 , OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Zagreba, Pisarnica S. I, …, radi naknade štete, a radi donošenja odluke povodom žalbi stranaka te umješača protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-192/2022 od 15. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao djelomično neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-192/2022 od 15. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 3.902,05 €[1] /29.400,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i pod točkom II. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.003,38 €/7.560,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-192/2022 od 15. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u pogledu odluke o parničnom trošku kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.161,32 €/8.750,00 kn do zatraženog iznosa od 2.675,19 €/20.156,25 kn.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-192/2022 od 15. veljače 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 3.902,05 €/29.400,00 kn (za iznos od 1.672,31 €/12.600,00 kn) te u dijelu pod točkom III. izreke kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.003,38 €/7.560,00 do iznosa od 1.161,32 €/8.750,00 kn (za iznos od 157,94 €/1.190,00 kn) i sudi se:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade štete od 1.672,31 €/12.600,00 kn (neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći), kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 157,94 €/1.190,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove sastava žalbe u iznosu od 74,66 €/ 562,50 kn, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču troškove sastava žalbe u iznosu od 93,32 €/703,12 kn, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 13,99 €/105,42 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 42.000,00 kuna/5.574,36 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 40.000,00 kuna/5.308,91 € od 13. svibnja 2019. pa do isplate, a na iznos od 2.000,00 kuna/265,45 € od presuđenja pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.560,00 kn/ 1.003,38 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok je pod točkom III. odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška preko određenog iznosa od 7.560,00 kuna/1.003,38 €, a do zatraženog iznosa od 20.156,25 kuna/2.675,19 €.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom III. izreke kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa od 7.560,00 kn/1.003,38 € žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) kako to proizlazi iz sadržaja žalbe s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz trošak sastava žalbe u iznosu od 1.171,37 kn.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Također, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II. žali se umješač na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu dana 28. travnja 2017. kada mu je prilikom obavljanja radnih zadataka na potkoljenicu pala betonska grobna ploča.

7. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja nejasni te pobijana presuda sadrži proturječne razloge o odlučnim činjenicama kako to osnovano ističu tuženik i umješač, a isto tako, prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP. Međutim, primjenom čl. 373.a st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti u tom dijelu temeljem stanja spisa.

8. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene navode da prvostupanjski sud nije izveo dokaze predložene po umješaču, valja najprije reći da samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a isto tako ukoliko smatra da je nepotrebno izvesti neki dokaz radi utvrđivanja odlučne činjenice, može i odustati od njegovog izvođenja. Naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost tako da činjenica što nije pribavio spis inspekcije rada i saslušao inspektora rada kao i svjedoka D. B. te pribavio podatke od HDMZ, te ostale predložene dokaze nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

9. Isto tako, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje umješač jer odbijanje njegovog dokaznog prijedloga uz obrazloženje stava da je isti za predmetni postupak nepotreban, jasno upućuje na činjenicu da mu je bilo omogućeno raspravljanje, ali dokazni prijedlog nije usvojen jer samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu odredbe čl. 8. ZPP pa ostali žalbeni navodi u tom smislu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

10. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu ukopnika te je dana 28. travnja 2017. pretrpio ozljedu na radu na način da mu je na potkoljenicu prilikom otvaranja grobnice pala betonska grobna ploča,

- da iz Zapisnika o ozljedi na radu od 28. travnja 2017. proizlazi da je tužitelj dana 28. travnja 2017. prilikom otvaranja grobnice ozlijedio nogu u potkoljenici, pala mu je vratnica (vrata od grobnice) na nogu te je bio prisutan ukopnik LJ. M., a odmah je došao i poslovođa D. B.;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo u vrijeme nakon velikih kiša, kada je sve bilo mokro, sklisko, blatno i s njime je radio i kolega koji je bagerist, a i te prilike je radio baš na bageru, tako da je konkretno, tada iskopao rupu u tom grobu do vrata koja se nalaze u istom, s tim da se nalaze nekakvih 20 cm, ispod zemlje i u dubinu nekakvih 70-80 cm, nakon čega je kolega otišao na wc, a tužitelj mu je rekao da će vrata odvojiti jer inače u takvim postupcima ostave malo grob nakon otvaranja da se prozrači te je postupio kako se inače radi u tim prilikama, odnosno lijevu nogu izbacio na lijevu stranu, a desnu prema natrag. Isto tako, tužitelj je naveo da ne može objasniti kako se tako nešto dogodilo jer je i prije radio isti posao u istim uvjetima, naglasivši da su stare grobnice specifične jer nisu kao moderne grobnice koje imaju vrata i treba zgurenosti, a manje grobnice su i uže i više se treba „zguriti“, a tu i čempresi i njihove žile što daje i dodatnu masnoću i vrata su obla pa je sve to skupa utjecalo. Isto tako iz njegovo iskaza proizlazi da je tog dana s njim radio i bagerist i to je bila praksa, a nije mu bio prvi puta da je takvu radnju radio u uvjetima skliskosti terena i natopljenošću terena;

- da iz iskaza svjedoka LJ. M. proizlazi da su se takve nezgode najviše događale kada bi bilo mokro, tada radnik uglavnom obrati pažnju više na čišćenje i ravnanje, a vrata padnu, zato što je mekša zemlja jer kada je zemlja suha i tvrda onda vrata uđu u svoje utore, a kada je meka zemlja onda vrata padnu;

- da iz iskaza T. M., rukovoditeljice sektora groblja proizlazi da se radi odnosno vrše ukopi na isti način kada pada kiša i kada je teren mokar, a ukopi se vrše i za vrijeme kišnog vremena te se inače nisu događale ozljede prilikom padanja kiše i zbog skliskog terena, te je tužitelj već i prije radio u takvim uvjetima kad je kiša i sklizak teren jer svi žele raditi na ukopima i u tim slučajevima je plaća drastično veća. Isto tako, iz njezinog iskaza proizlazi da je tuženik poduzeo sve što je mogao za zaštitu na radu, dakle da radnici koriste svu potrebnu opremu, cipele s kapicom, poslovođa je uvijek s radnicima, a poslovođe su odlični radnici s iskustvom. Nadalje, proizlazi da je bitna praksa na koji način se otvara grobnica, te uvijek saslušaju radnika i ako kaže da je recimo ploča teška, ili sklizak teren ili nešto slično onda dobije još jednog radnika za pomoć, dok u konkretnom slučaju tužitelj se nije žalio da je ploča teška ili da je sklizak teren;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg 30 dana, a slabog još narednih 40 dana dok se povremeni bolovi javljaju i kasnije kod povećanih napora, da je strah jakog intenziteta trajao 7 dana, srednjeg 20 dana, a slabog intenziteta narednih 50 dana, te da mu je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna dva tjedna po tri sata dnevno, naredna dva tjedna 2 sata dnevno i još tri tjedna po 1 sat dnevno, što se odnosi na odlazak liječniku, obavljanje fizikalne terapije, pomoć kod higijene, oblačenja i slično, a postoji smanjena pokretljivost gornjeg nožnog zgloba u lakom stupnju i u donjem nožnom zglobu također u lakom stupnju / inverzija, everzija/ i ukupno trajno smanjenje životne aktivnosti iznosi 7% zbog čega da će tužitelj u svakodnevnom životu morati ulagati pojačane napore, a to se odnosi na duže stajanje, trčanje, hod po neravnom terenu, izbor adekvatne obuće-poluvisoke cipele za stabilizaciju gležnja ili neka druga prilagođena obuća.

11. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da odgovornost tuženika proizlazi iz odredaba čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14 i 118/14 - dalje ZZR), bez obzira što isti nije uzrokovao pad (iskliznuće) betonske grobne ploče u predmetnoj situaciji, odnosno što to nije mogao spriječiti. Naime, rad na groblju s teškim i masivnim (nad)grobnim pločama koji se nesporno obavlja pod nepovoljnim uvjetima predstavlja opasnu djelatnost. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da sam tužitelj prilikom svog rada nije postupio protivno pravilima struke, nije zanemario propise o sigurnosti niti na bilo koji način uzrokovao predmetni (štetni) događaj, odnosno takvo što nije utvrđeno niti jednim izvedenim dokazom, a niti je takvo što iskazao svjedok. Nepažnja radnika mora biti dokazana u smislu čl. 1067. ZOO-a, a tuženik nije predložio dokaze kojim bi se eventualno utvrdili takvi propusti kod tužitelja, a iz iskaza svjedoka kao i ostalih izvedenih dokaza, takva nepažnja nije utvrđena. Predmetni događaj, odnosno iskliznuće grobne ploče i pad iste na tužitelja, ne može se smatrati višom silom, u smislu čl. 25. st. 2. ZZR-a, s obzirom na sve ranije što je obrazloženo, odnosno da se takve situacije inače događaju na groblju prilikom rada kao što je bio predmetni Naime, viša sila je događaj koji se, da ga se predvidi, ne bi mogao spriječiti, što je suprotno konkretnom događaju koji bi se mogao spriječiti (iskliznuće grobne ploče) da se isti predvidio (jer se tada ta grobna ploča ne bi polagala na opisani način, eventualno bi još jedan radnik na tome radio s tužiteljem i slično). Ukoliko je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu to ga ne oslobađa odgovornosti sukladno čl. 25. st. 1. ZZR-a pa da zbog svega navedenog nije moguće isključiti odgovornost tuženika. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravnog interesa dokazivati teže stupnjeve krivnje već da je dovoljno dokazati postojanje štete i ustanoviti da ona potječe od opasne stvari ili opasne djelatnosti, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

12. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika odnosno o izostanku doprinosa na strani tužitelja u konkretnom slučaju u nastanku predmetne nezgode, a time i posljedicama proisteklim iz iste ne mogu se prihvatiti kao pravilna te osnovano žalitelji ističu da je takav zaključak prvostupanjskog suda proturječan stanju spisa i izvedenim dokazima.

13. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji se na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), kojom je propisano da ako je radnik pretrpio štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika za opasnu stvar odnosno opasnu djelatnost iz odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), ali prvostupanjski sud ponovo gubi iz vida odredbe o oslobođenju odnosno djelomičnom oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO. 14. Slijedom navedenog, budući da je radnja dizanja i rada s teškim masivnim grobnim pločama opasna djelatnost, za koju odgovara tuženik kao osoba koja se tom djelatnošću bavi te da su tuženik i umješač isticali prigovore da se tužitelj kao radnik tuženika pri izvršavanju radnih zadataka nije pridržavao pravila o zaštiti na radu jer da nije radnju podizanja betonske grobne ploče prilikom otvaranja grobnice obavio na siguran način, a bio je propisno osposobljen za izvršavanje poslova koje je obavljao i imao je na raspolaganju sva relevantna zaštitna sredstva, osnovanost navedenih prigovora potrebno je cijeniti s obzirom na odredbe čl. 1063. i čl. 1067. ZOO, što je izostalo kod prvostupanjskog suda.

15. Stoga, uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja po stavu ovog suda postoji i doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka jer tužitelju bio poznat način rada u navedenim uvjetima i da u takvoj situaciji, a imajući u vidu opisane uvjete, tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju jer je imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja navedenog dana (vlaga i skliskost), tužitelj morao i mogao sa povećanom pažnjom prilagoditi se takvim uvjetima na radu, a koji uvjeti nisu bili neuobičajeni kako i sam tužitelj navodi u svom iskazu, a pogotovo ne započinjati radnju podizanja dok je drugi radnik otišao s mjesta događaja.

16. Naime, iz iskaza tužitelja kao i saslušanog svjedoka jasno proizlazi da je predmetnog dana kada se desio štetni događaj bilo vrijeme nakon velikih kiša, kada je sve bilo mokro, sklisko, blatno, pri čemu je i sam tužitelj iskazao da ne može objasniti kako se sada nešto tako dogodilo kada je i prije radio isti posao u istim uvjetima. Isto tako, iz iskaza T. M., rukovoditeljice sektora groblja proizlazi da se radi odnosno vrše ukopi na isti način kada pada kiša i kada je teren mokar, a ukopi se vrše i za vrijeme kišnog vremena te se inače nisu događale ozljede prilikom padanja kiše i zbog skliskog terena, te je tužitelj već i prije radio u takvim uvjetima kad je kiša i sklizak teren jer svi žele raditi na ukopima i u tim slučajevima je plaća drastično veća dok u konkretnom slučaju tužitelj se nije žalio da je ploča teška ili da je sklizak teren. Također, iz njenog iskaza proizlazi da je tuženik poduzeo sve što je mogao za zaštitu na radu, te radnici koriste svu potrebnu opremu, cipele s kapicom, a i poslovođa je uvijek s radnicima.

17. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način i kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i propuštanje dužne pažnje budući da tužitelj u navedenim uvjetima kada je teren sklizak i mokar, nije prilagodio rad takvim uvjetima jer je zauzeo takav položaj da mu je pri izvršenju radne operacije grobna ploča iskliznula iz ruke te pala na potkoljenicu, a pogotovo takvu radnju započinjati bez prisutnosti drugog radnika koji je trenutno otišao na toalet. Prema tome, navedeno je od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu, a pogotovo imajući u vidu da je tužitelj za navedene poslove osposobljen za rad na siguran način, te je upravo radnik koji izvodi radnu operaciju na mokrom i skliskom terenu u kišnim uvjetima, dužan svoje ponašanje prilagoditi uvjetima na terenu te su radnici bili obučeni i za rad na mokrom skliskom terenu pri čemu tužitelj nije postupio na adekvatan i siguran način. Slijedom toga, ovaj sud zaključuje da je tužitelj djelomično doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, dok je odgovornost tuženika 70%.

18. Naime, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika i umješača kojima osporavaju utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik, sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14 i 118/14 – dalje: ZZR), kao poslodavac bio dužan osigurati uvjete rada na siguran način, a kako bi se izbjegle moguće ozljede na radu.

19. Nadalje, suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je, rukovodeći se kvalifikatornim kriterijima pri dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (sukladno odredbi čl. 1100.st.1. i 2. ZOO) pravilno priznao tužitelju iznos od 40.000,00 kn jer navedeni iznos uz sve kriterije (bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti) u ukupnosti predstavlja pravičnu novčanu naknadu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, posebno nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg proizlazi da kod tužitelja postoji smanjena pokretljivost gornjeg nožnog zgloba u lakom stupnju i u donjem nožnom zglobu također u lakom stupnju /inverzija, everzija/ te ukupno trajno smanjenje životne aktivnosti iznosi 7% zbog čega će tužitelj u svakodnevnom životu morati ulagati pojačane napore, a to da se odnosi na duže stajanje, trčanje, hod po neravnom terenu, izbor adekvatne obuće-poluvisoke cipele za stabilizaciju gležnja ili neka druga prilagođena obuća, a koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao stručan i u skladu sa priležećom medicinskom dokumentacijom.

20. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iznos koji je tuženik isplatio tužitelju kao jednokratnu pravnu pomoć (zbog bolovanja dužeg od 90 dana) kao i naknadu za bolovanje ne treba uračunati u dosuđeni iznos štete u konkretnom slučaju s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju po osnovi odgovornosti za štetu na radu. Također, dosuđeni iznos koji je isplatio umješač na strani tuženika, ne može se uračunavati u dosuđeni iznos naknade štete tužitelju jer se radi o osiguranju ugovorenom u korist radnika kao osiguranika. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda nije riječ o ugovornom osiguranju od odgovornosti poslodavca kojim bi poslodavac osigurao svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njegovi radnici, a u kojem bi poslodavac bio osiguranik i u kojemu bi valjalo primijeniti odredbu čl. 948. st. 3. ZOO, već o ugovoru o osiguranju kojim je poslodavac za sve svoje radnike ugovorio isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja broj 804040804 bez obzira gdje se i kada se takav slučaj dogodi. Prema takvom Ugovoru osiguranici u čiju korist je ugovor sklopljen su radnici, a ne poslodavac, pa je u smislu odredbe čl. 948. st. 2. ZOO prema njemu dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote (tako i Vrhovni sud u Revr 489/10-2 od 28. travnja 2010. te u odluci Revr-371/17 od 17. listopada 2018.).

21. Slijedom navedenog, dosuđene iznose neimovinske štete od 40.000,00 kn te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege od 2.000,00 kn, odnosno ukupno 42.000,00 kn/5.574,36 €, valjalo je umanjiti u omjeru od 30% s obzirom na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja tako da mu pripada na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 3.902,05 €/29.400,00 kn te prvostupanjsku presudu u dijelu izreke pod točkom I. preinačiti temeljem odredbe čl. 373.a toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke i odbiti ga za iznos od 1.672,31 €/12.600,00 kn. U preostalom dijelu žalbe tuženika i umješača su neosnovane te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. temeljem odredbe čl. 368. ZPP.

22. Glede odluke o parničnom trošku, osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka kada je omjer uspjeha računao prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Isto tako, osnovan je žalbeni prigovor tužitelja da je prilikom obračuna parničnih troškova trebalo primijeniti izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 37/22). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 15. veljače 2023. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pogrešno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 10,00 kn umjesto 15,00 kn.

23. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

24. Nadalje, u pogledu parničnog troška, tužitelj je konačno u pogledu visine naknade štete uspio sa 70% svog zahtjeva dok je glede osnove uspio sa 70% (doprinos 30%) zahtjeva što ukupno iznosi 140%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 70%, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 30%, a u odnosu na visinu je uspio sa 30%, što iznosi ukupno 60%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 30%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 70% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 30%, dobije se 40% te tuženik treba tužitelju naknaditi 40% opravdanog i potrebnog troška.

25. Stoga je tužitelju valjalo priznati za trošak sastava tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 22. studenog 2019., 4. veljače 2020., 23. listopada 2020., 23. studenog 2022. i 12. siječnja 2023. za svako po 100 bodova, te za trošak sastava podneska od 30. travnja 2020. - 100 bodova odnosno ukupno 700 bodova uz PDV odnosno 13.125,00 kn. Tako utvrđeni trošak od 13.125,00 kn sukladno uspjehu od 40% iznosi 5.250,00 kn uz trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 3,500,00 kn kao potreban i nužan odnosno ukupno 1.161,32 €/8.750,00 kn. Kako je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos 1.003,38 €/7.560,00 kn to mu je valjalo dosuditi još i daljnji trošak u iznosu od 157,94 €/1.190,00 kn te odlučiti kao pod točkom III. toč. 2. izreke.

26. U odnosu na žalbene navode tužitelja da mu je trebalo dosuditi trošak sastava podnesaka od 11. studenog 2019. te 12. studenog 2019., valja reći da ni po stavu ovog suda nisu bili potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP, dok mu je trošak sastava podneska priznat kao potreban radi vođenja ove parnice.

27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-192/2022 od 15. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.161,32 €/8.750,00 kn do zatraženog iznosa od 2.675,19 €/20.156,25 kn, a preinačiti temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP za iznos od 157,94 €/1.190,00 kn te mu dosuditi daljnji iznos troška.

28. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, to su mu priznati i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe (Tbr. 10.1. OT), što uz uspjeh u žalbenom postupku od 30%, iznosi ukupno 74,66 €/562,50 kn temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

29. Isto tako, kako je umješač djelomično uspio sa žalbom, to su mu priznati i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe (Tbr. 10.1. OT), što uz uspjeh u žalbenom postupku od 30%, iznosi ukupno 93,32 €/ 703,12 kn temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

30. Također i tužitelju je priznat trošak žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe (Tbr. 10.1. OT), što uz uspjeh u žalbenom postupku od 9%, iznosi ukupno 13,99 € /105,42 kn temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

U Zagrebu 13. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.