Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 17 Gž Ovr-512/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, ministarstvo, uprava, ured S. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., protiv I. ovršenice M. H. iz K., Nj., OIB: … i II. ovršenice M. S. iz Č., OIB: …, obje zastupane po punomoćnici P. E. O., odvjetnici u B. n. m., radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini ovršenica, odlučujući o žalbi I. i II. ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1196/2022-6 od 22. prosinca 2022., dana 13. lipnja 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba I. ovršenice M. H. i II. ovršenice M. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1196/2022-6 od 22. prosinca 2022.. izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. u svezi s čl. 290. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16).
II. Odbija se zahtjev I. ovršenice M. H. i II. ovršenice M. S. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.662,79 eura / 65.269,79 kuna[1] .
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja određeno je, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 2.143.418,12 kuna / 284.480,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini 1/2 dijela kčbr. 12573 kuća M. od 192 m[2] i pašnjak površine 147 m , ukupne površine 339 m[2] , upisana u zk. ul. br. 9168 k.o. V. (točka I. izreke). Također, određeno je i da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost novčane tražbine (točka II. izreke), te da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine imaju učinak da se ovrha na nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja tu nekretninu kasnije stekne (točka III. izreke).
2. Protiv rješenja žalbu su podnijele I. i II. ovršenica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14 - dalje: OZ), te predlažu pobijano rješenje preinačiti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima ovršenica, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu ovršenice.
5. Pobijano rješenje sud prvog stupnja je donio na temelju isprava na osnovi kojeg je donijeto rješenje o ovrsi na nekretninama točnije na temelju prijave poreza na dodanu vrijednost (obrazac PDV-K) za 2009. i 2010. godinu i izvješća o primicima od nesamostalnog rada, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od 10-12 mjeseca 2007., 1.-12. mjeseca 2008, 1.-12 mjeseca 2009. i 1.-12. mjeseca 2010. Navedene isprave, sukladno čl. 23. toč. 7. OZ, predstavljaju valjane ovršne isprave, te je sud prvog stupnja na osnovi istih, temeljem čl. 296. u svezi s čl. OZ, osnovano donio rješenje o osiguranju kojim je, radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditeljice, odredio osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava.
6. Nisu stoga osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje pobijanog rješenja, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 296. OZ.
7. Ovršenice žalbenim navodima pobijaju rješenje suda prvog stupnja ističući da je predmet naplate tražbina koju ovrhovoditeljica ima prema J. H., a ne prema njima, te da je ovrhovoditeljica bila dužna uz prijedlog dostaviti, u smislu odredbe čl. 32. st. 2. OZ, ispravu iz koje bi proizlazilo da je obveza plaćanja tražbine prešla na ovršenice. Međutim, takvi žalbeni navodi ovršenica su neosnovani.
8. Naime, u konkretnom slučaju, iz rješenja suda prvog stupnja posl. broj Ovr- 757/2020 od 25. listopada 2021. proizlazi da su ovršenice nakon donošenja rješenja o ovrsi protiv ovršenika J. H. naknadno stupile u ovršni postupak iz razloga što su tijekom ovršnog postupka upisane kao suvlasnice nekretnine koje su u trenutku donošenja rješenja o ovrsi bile u suvlasništvu J. H. Dakle, ovršenice su tijekom postupka stupile u ovršni postupak umjesto dotadašnjeg ovršenika J. H. ne stoga što ne na njih prešao njihov dug, već stoga što je na prešlo suvlasništvo nekretnine koja je bila predmetom ovrhe. Ne radi se dakle, o pravnoj situaciji iz čl. 32. st. 2. OZ, već o situaciji iz čl. 84. st. 4. i 5. OZ koji regulira slučaj promjene vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka.
9. U konkretnom slučaju dakle, na ovršenice nije prešla obveza ranijeg ovršenika J. H., već njegovo suvlasništvo na nekretnini koja je predmet ovrhe i to nakon što je u zemljišnoj knjizi zabilježena ovrha i nakon što je ovrhovoditeljica stekla pravo na namirenje (čl. 84. st. 2. OZ). Stoga ovrhovoditeljica nije trebala postupiti sukladno čl. 32. st. 2. OZ i dostavljati ispravu o prijenosu obveze jer takva isprava niti ne postoji. Pritom okolnost što su ovršenice u postupak stupile naknadno, nakon promjene suvlasništava nekretnine, ne sprječava da se nekretnini koja je bila predmet ovrhe zasnuje založno pravo temeljem čl. 102. st. 6. OZ.
10. Ovršenice u žalbi ističu i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ odnosno da su ovršne isprave ukinute, poništene, preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage, odnosno da su na drugi način izgubile svoju djelotvornost ili je utvrđeno da su bez učinka. Međutim, u konkretnom slučaju, osiguranje je određeno na temelju prijava poreza na dodanu vrijednost (obrazac PDV-K) i izvješća o primicima od nesamostalnog rada, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja ako ovršnih isprava. Ovršenice nisu dostavile dokaz da bi predmetne ovršne isprave ukinute, poništene, preinačene ili na drugi način stavljene izvan snage, tako da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ.
11. Neosnovano ovršenicu ističu i postojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ koji postoji ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti osiguranje. U konkretnom slučaju, ovrhovoditeljica je predložila zasnivanje založnog prava temeljem odredbe čl. 102. st. 6. OZ podneskom od 10. lipnja 2022. Druga elektronička javna dražba završila je 9. lipnja 2022. tako da je zasnivanje založnog prava predloženo u roku iz čl. 102. st. 6. OZ, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ.
12. Ovršenice u žalbi ističu i da je ovrhovoditeljica svoju tražbinu osigurala i prisilnim založnim pravom koje je zasnovano na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Čakovcu. Međutim, okolnost što je ovrhovoditeljica založno pravo upisala ne samo na nekretninama u odnosu na koje se vodio ovršni postupak, već i na drugim nekretninama koje su u vlasništvu odnosno suvlasništvu dužnika J. H., ne znači da je pobijano rješenje nezakonito i da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 102. st. 6. OZ za prisilno zasnivanje založnog prava.
13. Ovršenice u žalbi ističu i da ovrhovoditeljica nije ovlaštena zahtijevati osiguranje što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ. Također, u žalbi ističu i da tražbina ovrhovoditeljice ne postoji odnosno da je manja, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, te da je tražbina ovrhovoditeljice zastarjela što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ. Na kraju, ovršenice ističu i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ.
14. O tim žalbenim razlozima odluku ne donosi ovaj žalbeni, već prvostupanjski sud, te je u odnosu na isti sud prvog stupnja dužan postupiti sukladno odredbi čl. 52. OZ koji se u postupku osiguranja primjenjuje sukladno odredbi čl. 290. OZ, a s obzirom da pobijano prvostupanjsko rješenje po sadržaju predstavlja rješenje o osiguranju.
15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu I. i II. ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja izvan razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ.
16. Ovršenicama nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 13. lipnja 2023.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
