REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2010/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1779/2022-3 od 10. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4420/2021-13 od 20. lipnja 2022., na sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1779/2022-3 od 10. studenoga 2022. u odnosu na pitanja:

"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03. – dalje u tekstu: ZZP), isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao štosu narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP-a?

2. Ima li stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (konkretno članak 10. stavak 1. Ugovora o kreditu), smatrat poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tog iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?".

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1779/2022-3 od 10. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4420/2021-13 od 20. lipnja 2022. u kojem su postavljena pravna pitanja:

"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03. – dalje u tekstu: ZZP), isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?

2. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uz istovremenu povredu prava tuženika na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kada u obrazloženju drugostupanjske presude navodi da „tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kao bi isti mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze.“ (toč. 18. obrazloženja), a dok je prvostupanjski sud pod točkom 11. obrazloženja presude utvrdio: „Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (1% od iznosa odobrenog kredita obračunato na dan sklapanja ugovora), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.“?

3. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uz istovremenu povredu prava tuženika na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kada u obrazloženju drugostupanjske presude u jednom dijelu navodi da „S obzirom da iz sporne odredbe ugovora o kreditu proizlazi da će tuženik naplatiti naknadu za obradu zahtjeva i odobravanja kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknada banke, a kako Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade niti podatak o tome hoće li se primjenjivati Odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa, ili neka promijenjena odluka tuženika, pravilno je sud zaključio da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.“ (točka 14. obrazloženja), a dok u drugom dijelu navodi „da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužitelja da prije korištenja kredita tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanja kredita u iznosu od 1% iznosa kredita ili minimalno 200,00 kuna obračunatu s datumom ugovora“ (točka 8. obrazloženja)?

4. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

5. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (konkretno članak 10. stavak 1. Ugovora o kreditu), smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tog iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?".

2. 1. Kao razloge za prvo postavljeno pitanje navedena je odluku Suda Europske unije broj C-621/17 od 3. listopada 2019., te je pozvano na suprotnu prasku od pobijane odluke – odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GŽ-2101/2022-4 od 11. listopada 2022., u istovrsnom predmetu. Tuženik smatra da se radi o pravnom pitanju koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, suprotno pravnom shvaćanju iz citirane odluke EU suda.

2. 2. U odnosu na drugo i treće pravno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti. U razlozima za ta pitanja se ističe bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP), te da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

2.3. Četvrtim pitanjem tuženik smatra da bi ovaj sud podnesenim prijedlogom za dopuštenje revizije trebao preispitati utjecaj stava sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020. ovog suda, vezano za zastaru, na druge institute koji su povezani s dospijećem obveze, dakle i u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na novčani iznos koji jedna strana mora vratiti drugoj kao posljedice ništetnosti.

2.4. U odnosu na peto postavljeno pitanje kao razlog važnosti navodi se pravno shvaćanje Vrhovnog suda republike Hrvatske doneseno na sjednici Građanskog odjela toga suda od 5. ožujka 2004. broj Su-IV-222/04., prema kojem se “ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.”

Uz to je pozvano i na odluke broj Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004. Rev- 2563/2014 od 13. lipnja 2018., Rev-x 961/14-2 od 26. siječnja 2016., Rev 2781/11-2 od 16. lipnja 2015.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je osnovan u odnosu na prvo i peto pitanje.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedena u izreci ovog rješenja, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede kojih izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, sukladno naprijed navedenom, odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno Suda Europske unije. Tako i ovaj sud u Revd-4821/2022-2 od 15. prosinca 2022., te Revd 797/2023-2 od 1. ožujka 2023.

6. U odnosu na drugo i treće pitanje ocijenjeno je da nisu izneseni ni odgovarajući razlozi važnosti niti je učinjeno vjerojatnim da je tuženiku povrijeđeno ljudskom pravo na koje se podnositelj poziva, a u odnosu na četvrto pitanje nije ocjenjeno da bi ovaj sud po ovom prijedlogu za dopuštenje revizije trebao preispitati svoje shvaćanje o zastari sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020., a koje je potvrđeno brojnim odlukama istog suda.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci, pri čemu se na temelju te odredbe, za ostala pitanja koja nisu dopuštena i za povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije, uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković