Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 16 Gž-2284/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari I tužitelja I. D. iz S. B., OIB: …, i II tužitelja N. D. H. iz Z., OIB: …, protiv I tuženika P. H. iz S. B., OIB: …, i II tuženika D. H. iz S. B., OIB: …, obojica zastupani po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 236/2020-23 od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-236/2020-23 od 4. listopada 2022. u točkama I, II i IV izreke.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
„I Darovni ugovor od 20.1.2017.g. koji je ovjeren kod javnog bilježnika R. M. iz S. B. pod brojem Ov-547/17 zaključen između I tuženika P. H., OIB …, kao darovatelja s jedne strane i II tuženika D. H., OIB …, kao obdarenika s druge strane, a kojim je I tuženik darovao II tuženiku u cijelosti nekretninu upisanu u zk.ul.br. 704 k.o. S. B., kč.br. 2014/1 Poslovna zgrada broj 2 i dvorište u … sa 437 m2 i to:
1.suvlasnički dio 1/3 etažno vlasništvo (E-1),
1.prostor dva koji se sastoji od: poslovni prostor broj 3 u površini od 17,30 m2, tavan broj 3 u površini 17,30 m2, u poslovnoj zgradi broj 2 izgrađenoj na kč.br. 2014/1 upisanoj u temeljnom zk.ul. 704 ove općine,
2.suvlasnički dio 1/3 etažno vlasništvo (E-2),
1.poslovni prostor broj 2 u površini od 43,50 m2, tavan broj 2 u površini od 43,50 m2, u poslovnoj zgradi broj 2 izgrađenoj na kč.br. 2014/1 upisanoj u temeljnom zk.ul. 704 ove općine,
gubi pravne učinke prema tužiteljima I. D. i N. D. H. u granicama potrebnim radi namirenja tražbine tužitelja (nakon odbijanja naplaćenog duga od 80.000,00 kn) s naslova pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-47/16-5 od 17.svibnja 2016.g. kojom je I tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 kn sa kamatom od 27.11.2009.g. do 31.7.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 38.545,00 kn, sve u roku od 15 dana.
II I tuženik P. H., OIB …, i II tuženik D. H., OIB …, dužni su trpjeti da I tužitelj I. D. iz S. B., OIB …, i II tužiteljica N. D. H. iz Z., OIB …, namire svoje preostalo potraživanje u granicama potrebnim radi namirenja tražbine tužitelja (nakon odbijanja naplaćenog duga od 80.000,00 kn) s naslova pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-47/16-5 od 17.svibnja 2016.g. kojom je I tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 kn sa kamatom od 27.11.2009.g. do 31.7.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 38.545,00 kn, sve u roku od 15 dana, namire prodajom iz nekretnine upisane u zk.ul.br. 704 k.o. S. B., kč.br. 2014/1 Poslovna zgrada broj 2 i dvorište u … sa 437 m2 i to:
1.suvlasnički dio 1/3 etažno vlasništvo (E-1),
1.prostor dva koji se sastoji od: poslovni prostor broj 3 u površini od 17,30 m2, tavan broj 3 u površini 17,30 m2, u poslovnoj zgradi broj 2 izgrađenoj na kč.br. 2014/1 upisanoj u temeljnom zk.ul. 704 ove općine,
2.suvlasnički dio 1/3 etažno vlasništvo (E-2),
1.poslovni prostor broj 2 u površini od 43,50 m2, tavan broj 2 u površini od 43,50 m2, u poslovnoj zgradi broj 2 izgrađenoj na kč.br. 2014/1 upisanoj u temeljnom zk.ul. 704 ove općine, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da pravna radnja I tuženika P. H. iz S. B., OIB …, i II tuženika D. H. iz S. B., OIB …, gubi pravni učinak za dio potraživanja tužitelja u iznosu od 80.000,00 kn.
IV Nalaže se I tuženiku P. H. iz S. B., OIB …, i II tuženiku D. H. iz S. B., OIB …, da plate I tužitelju I. D. iz S. B., OIB …, i II tužiteljici N. D. H. iz Z., OIB …, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 800,00 kn u roku od 15 dana. “
2. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22). Isto tako, potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo
5.1. Tužitelji u tužbi navode da je dana 20. siječnja 2017. zaključen Darovni ugovor koji je ovjeren kod javnog bilježnika R. M. iz S. B. pod brojem Ov-547/17 zaključen između I tuženika kao darovatelja s jedne strane i II tuženika, kao obdarenika s druge strane, a kojim je I tuženik darovao II tuženiku u cijelosti nekretninu upisanu u zk.ul.br. 704 k.o. S. B., kč.br. 2014/1 poslovna zgrada broj 2 i dvorište u … sa 437 m2. Naprijed navedeni ugovor proveden je u zemljišnim knjigama 1. veljače 2017. pod brojem Z-1002/17. Tužitelji imaju dospjelu nepodmirenu novčanu tražbinu prema I tuženiku i to s naslova pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-47/16-5 od 17. svibnja 2016. kojom je I tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 kn sa kamatom od 27. studenoga 2009. do isplate kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 38.545,00 kn. Tužitelji su u svrhu naplate svoje novčane tražbine istu presudu dostavili na provedbu – izravnu naplatu Financijskoj agenciji, da bi Fina izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava. Naime, po osnovi navedene presude nema dovoljno novčanih sredstava za namirenje, te je presuda evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Budući da darovni ugovor od 20. siječnja 2017. između oca i sina predstavlja besplatno raspolaganje, neoborivo se smatra kako je I tuženik znao da navedenim raspolaganjem u korist II tuženika nanosi štetu tužiteljima, pa se za pobijanje predmetne pravne radnje ne zahtijeva da je II tuženiku kao trećoj osobi to bili poznato ili moglo biti poznato, a sve sukladno čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 66., 67., 69., 70. i 71. Zakona o obveznim odnosima tužitelji predlažu donošenje presude kao u tužbenom zahtjevu.
5.2. Sud prvog stupnja prvostupanjsku je presudu donio iz sljedećih razloga.
5.3. Među strankama je sporno da li je I tuženik insolventan, odnosno da li ima dovoljno sredstava koja omogućuju naplatu tražbine.
5.4. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) u čl. 66. st. 1. propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Odredba st. 2. istog članka određuje da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, a prema odredbi iz st. 3. se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza. U tim je odredbama sadržana zakonska definicija toga instituta.
5.5. Dakle, predmetom pobijanja pravnih radnji dužnika su sve one radnje (pravni poslovi, faktične radnje i propuštanja) kojima se umanjuje dužnikova imovina, a koje imaju za posljedicu smanjenje imovine ili povećanje dugova, no ukoliko dužnik nije insolventan zbog toga što je raspolagao sa svojom imovinom, odnosno ako dužnik i nadalje posjeduje (preostalu) imovinu iz koje se vjerovnik može namiriti, tada on ne može pobijati dužnikove pravne radnje.
5.6. Prvi uvjet za pobijanje je dospjelost tražbine, u konkretnom slučaju ta činjenica je nesporna.
5.7. Drugi uvjet je insolventnost dužnika.
5.8. Insolventnost dužnika znači da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl.66. st.2. Zakona o obveznim odnosima). To ne znači da nema uopće imovine, nego da je bez sredstava koja omogućuju naplatu tražbine. Vjerovnik mora dokazati insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu vjerovnika npr. dokazujući da se neuspješno pokušao namiriti u ovršnom postupku.
5.9. Tužitelji uz tužbu koja je podnesena 26. travnja 2017. su podnijeli potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 7. travnja 2017. izdanu od fine (strana spisa 13). Iz Potvrde proizlazi da za izvršenje presude P-47/16-5 na ime I. D. nema dovoljno novčanih sredstva te da je izvršeno djelomično u iznosu od 3.837,01 kn (troškovi izvršenja), a navedena presuda evidentirana je u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.
5.10. Na raspravi dana 13. studenoga 2017. tuženi predlažu da tužitelji prodaju predmetne nekretnine u V., B. i S. G. čije zk.uloške su dostavili uz odgovor, a s obzirom da je među strankama sporna vrijednost predmetnih nekretnina predložili su da sud putem Porezne uprave pribavi vrijednost predmetnih nekretnina.
5.11. Iz dopisa Porezne uprave od 24. siječnja 2018. proizlazi da isti nisu ovlašteni za davanje takvih podataka.
5.12. Analizirajući predmetne nekretnine i posjedovne listove za koje I tuženik navodi da je vlasnik nekretnina iz kojih bi se tužitelji mogli namiriti prodajom, sud prvog stupnja je utvrdio da je npr.u zk.ul. 905 k.o. V. (strana 33 spisa) na kč.br. 536/2 zgr.kuća površine 32 m2 H. P. suvlasnik u 1/196 dijela, dok je u katastru u PL br.22 k.o. V. (strana 83 spisa) ista čestica upisana u posjed B. Š..
Na kč.br. 536/1 k.o. V. (strana 35 spisa) Zgr.avlija površine 86 m2 H. P. je upisan u 1/392 dijela, a ista čestica je u katastru upisana kao posjed B. Š. (strana 83 spisa). Kč.br. 4025 šuma površine 135856 m2 upisana u zk.ul. 140 k.o. B. upisane na H. P. u 279/62720 dijela, dok se u katastru ista čestica nalazi upisana u više od 20 posjedovnih listova na različitim posjednicima. Ista situacija je sa kč.br.4026 i 4027 k.o. B..
Kč.br. 1424 oranica upisana u zk.ul. 488 k.o. B. (strana 42 spisa) upisanoj na H. P. u 1/24 dijela dok se u katastru nalazi upisana u više od šest posjedovnih listova na različitim katastarskim posjednicima.
Kč.br. 4194/171 iz istog uloška dolazi upisana u PL 16 k.o. B. na B. K.. Kč.br. 1177 vrt površine 4559 m2 upisana u zk.ul. 555 k.o. B. (strana 44 spisa) upisana je u suvlasnički dio H. P. u 1/24 dijela dok se u posjedovnom listu ista čestica nalazi upisana u pet posjedovnih listova na različitim posjednicima.
Kč.br. 11 zgr.i 14 zgr. upisana u zk.ul. 716B k.o. B. (strana 46 spisa) dolazi upisana u suvlasništvo H. P. u 135/8960 dijela, dok su iste čestice upisane u katastar na više od četiri posjedovna lista u dijelu na različitim katastarskim posjednicima. U zk.ul. 537 k.o. B. koji uložak tuženi nude kao dokaz vlasništva ne dolazi upisan P. H. kao vlasnik.
Na kč.br. 532 zgr.kuća Stojna površine 47 m2 upisana u zk.ul. 342 k.o. V. (strana 49 spisa) dolazi kao suvlasnik upisan H. P. u 1/392 dijela dok se ista čestica nalazi u katastru upisana u više posjedovnih listova na više različitih katastarskih posjednika. Nadalje, na kč.br. 1469 pašnjak upisanu u zk.ul. 55 k.o. B. (strana 51 spisa) H. P. dolazi upisan u 3/340 dijela, dok je na istoj čestici kao posjednik upisan H. M. u PL br.41 k.o. B.. Kč.br. 6 upisana u zk.ul. 53 k.o. B. (strana 56 spisa) na kojoj je H. P. suvlasnik na 9/560 dijela dolazi upisana u katastar u više od 6 posjedovnih listova u dijelu na različitim posjednicima.
Kč.br. 1251 vrt upisana u zk.ul. 22 k.o. B. (strana 22 spisa) dolazi upisana na H. P. u 1/560 dijela, dok je ista čestica upisana u posjed B. M. u PL 204 k.o. B.. Isto je sa kč.br. 1251 i 1257/1. Kč.br. 3857/2 dolazi upisana u zk.ul. 546 k.o. V. (strana 65 spisa) upisana na P. H. u 1/392 dijela dok u katastru dolazi upisana na posjednika B. Š. u PL br.22 k.o. V. (strana 83 spisa).
Nadalje, zk.ul. 537 k.o. S. g. za koji tuženik navodi da je vlasnik dolazi upisan kao vlasništvo Lj. P..
5.13. Analizom svih navedenih zk.uložaka i posjedovnih listova kroz digitalne zemljišne knjige sud prvog stupnja je utvrdio da tuženi predlažu da se tužitelji namire iz predmetnih nekretnina, a predmetne nekretnine su upisane na I tuženika u dijelu dok se iste nekretnine u katastru vode na drugim posjednicima. Dakle, radi se o nesređenom zemljišno knjižnom stanju za koje je potrebno napraviti zemljišno knjižne ispravne postupke i upisati I tuženika ukoliko je on zaista i vlasnik na predmetnim česticama što iz navedenog je malo vjerojatno.
5.14. Tek na raspravi 5. srpnja 2018. tužitelj navodi da je od mirovine I tuženika naplaćeno 27.000,00 kn.
Iz specifikacije izvršenja osnove proizlazi da je tek od 23. svibnja 2017. do 9. ožujka 2018. namireno 21.173,08 kn, a od 9. ožujka 2018. do 11. lipnja 2018. 4.772,27 kn, da bi od 23. ožujka 2017. do 11. travnja 2018. namireno 225,20 kn.
5.15. Na raspravi 2. rujna 2022. II tužiteljica navodi da je u tijeku postupak ovrhe, te da je naplaćen samo dio duga prema I tužitelju dok preostaje još iznos duga od 100.000,00 kn uz zakonske zatezne kamate, a punomoćnik tuženika navodi da je tužitelj I. D. kroz ovrhu protiv P. H. naplatio 80.000,00 kn, koji iznos je među strankama nesporan.
5.16. Treća pretpostavka je dužnikova pravna radnja pod kojom treba razumijevati svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina materijalno smanjuje u nečiju korist, ali ne u vjerovnikovu korist ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku, s tim da se izgledi njegovih vjerovnika na namirenje umanjuju ili formalno pravno pogoršavaju. Pod radnjom sud prvog stupnja smatra da treba razumjeti ponajprije pravne poslove, jednostrane i dvostrane, naplatne i besplatne.
5.17. U konkretnom slučaju iz priložene dokumentacije proizlazi da je predmetnim darovanjem imovina dužnika P. H. smanjena u korist D. H., te je nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji zbog navedenog došli u nepovoljan položaj u postupku namirenja potraživanja iz predmetne presude. Izgledi tužitelja da se namire po navedenoj presudi su formalno pravno pogoršani i umanjeni iz razloga što se isti ne mogu namiriti iz nekretnina koje su tuženi naveli, a za koje je utvrđeno nesređeno zemljišno knjižno stanje, dok je naplata iz mirovine krenula ozbiljnije tek nakon podnošenja tužbe, ali još uvijek nedovoljno za namirenje konkretnog potraživanja tužitelja.
5.18. Actio Pauliana familiaria predviđena je za slučaj kada dužnik sklopi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog bračnog druga ili srodnika, a na štetu vjerovnika. Između insolventnog dužnika i njegovih bliskih srodnika u pravilu postoji obostrano znanje, a često i namjera da se poduzetim pravnim radnjama dužnika nanosi vjerovnicima šteta. To je osobito u slučaju kada dužnik sklopi pravni posao s nekim od srodnika ili inače raspolaže u njihovu korist. Pod srodnicima se razumijevaju krvni srodnici u ravnoj liniji, krvni srodnici u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, srodnici po tazbini do četvrtog stupnja. Postoji zakonska predmnijeva da je navedenim osobama „familia suspecta“ bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. U takvom slučaju sin odnosno bliski srodnik dužan je dokazati nepostojanje toga svog znanja.
Slijedom navedenoga sud prvog stupnja zaključuje da sin odnosno bliski srodnik treba dokazati da ni dužnik ni on nisu u trenutku dužnikova raspolaganja znali da se poduzetim raspolaganjima nanosi šteta vjerovniku.
5.19. U konkretnom predmetu niti I tuženik, niti II tuženik nisu dokazali da u trenutku dužnikova raspolaganja nisu znali da poduzetim raspolaganjima nanose štetu vjerovniku, već suprotno. Isto tako u trenutku podnošenja tužbe po osnovi navedene presude nije bilo dovoljno novčanih sredstava za namirenje te je osnova temeljem presude P-47/16-5 evidentirana u očevidniku. Točno je da je od podnošenja tužbe 26. travnja 2017. do zaključenja glavne rasprave namiren dio potraživanja tužitelja. Prema navodima II tužiteljice podmiren je samo dio iznosa prema I tužitelju, dok još preostaje dio duga od 100.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
5.20. Među strankama je nesporno utvrđeno na raspravi 2. rujna 2022. da je kroz ovršni postupak naplaćeno 80.000,00 kn. Imajući u vidu činjenicu da u trenutku podnošenja tužbenog zahtjeva I. D. nije imao dovoljno sredstava za namirenje potraživanja iz navedene presude presuda je bila zavedena u Očevidnik redosljeda osnova za plaćanje. Od 26. travnja 2017. je kroz ovršni postupak naplaćeno 80.000,00 kn što je među strankama nesporno. Međutim, ostao je nenaplaćen veći iznos duga, a tuženi nisu podmirili predujam za vještačenje kako bi sud mogao utvrditi vrijednost nekretnina sukladno uputi drugostupanjskog suda, nego su naprotiv svojim ponašanjem odugovlačili ovaj postupak.
5.21. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da postoji dospjelo potraživanje tužitelja, da su tuženi besplatnim pravnim poslom nanijeli štetu tužitelju, da tuženi nisu dokazali suprotno (svoju solventnost) zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke. Za namireni iznos sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev, kao pod točkom II izreke.
6. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je I tuženi bio insolventan u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, i to iz razloga koje je u obrazloženju presude naveo sud prvog stupnja.
7. Insolventnost proizlazi iz činjenice da u trenutku podnošenja tužbe I. D. nije imao dovoljno sredstava za namirenje potraživanja iz presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-47/16 od 17. svibnja 2016. koja presuda je bila zavedena u Očevidnik redosljeda osnova za plaćanje kao i da nije imao druge vrijedne imovine na kojoj bi se ovrha mogla provesti.
Okolnost da je tijekom trajanja ovog postupka, i to od 26. travnja 2017. do donošenja presude u ovom predmetu, kroz ovršni postupak naplaćeno 80.000,00 kn, ne utječe na zaključak da su tužitelji opravdano pokrenuli ovaj postupak.
U trenutku podnošenja tužbe bile su ispunjene pretpostavke za zaključak da je I tuženik insolventan, s tim da dinamika i visina namirenja tražbine tužitelja nije takva da bi utjecala na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja na način da bi tužbeni zahtjev bio odbijen u cijelosti. Naime, tužitelji nisu dužni trpjeti dugotrajno i neizvjesno namirenje svoje tražbine u okolnostima kada je I tuženik imao u vlasništvu drugi predmet ovrhe na kojemu se lakše i brže mogla provesti ovrha, a kojega je upravo ugovorom o darovanju besplatnim pravnim poslom prenio na svog sina II tuženika.
8. U odnosu na žalbene navode posebno treba istaknuti I to da činjenica da II tužiteljica nije pokrenula ovrhu protiv I tuženika nije od utjecaja na ishod ovog postupka jer i da jest to učinila pravna situacija bi bila identična. I potraživanje II tužiteljice bi bilo zavedeno u Očevidnik redosljeda osnova za plaćanje i sukladno granicama ovrhe na stalnom novčanom primanju ovrha bi se i za II tužiteljicu provodila pod jednakim uvjetima i jednakom dinamikom sukladno čl. 173. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12 i dr.), a II tužiteljica bi samo bila izložena dodatnim troškovima ovrhe.
9. Vezano uz žalbene navode tuženika visini tražbine i primjeni odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima treba istaknuti da visina otplaćenog dijela tražbine u postupku nije bila sporna, pa ovi žalbeni navodi predstavljaju nove činjenice, a što primjenom čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi nije dozvoljeno iznositi.
10. Zbog navedenoga je žalba tuženika kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu 13. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević, v.r.
