Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 78 Gž-240/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika S. S.1 iz O., …, OIB: …, kojega zastupaju punomoćnica S. K. M. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. K. M. i Ž. R. u K., …, protiv tuženice-protutužiteljice J. S. iz O., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. Š. O., odvjetnica u Z., …, radi odluke o tužbenom zahtjevu radi isplate i protutužbenom zahtjevu radi iseljenje i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-111/21-19 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2023.

p r e s u d o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-111/21-19 od 14. listopada 2022. u dijelu pod točkom I. izreke te se odbija protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice J. S. iz P. K., … koji glasi:

„Nalaže se tužitelju S. S.1 iz P. K. 11, O., OIB: … da se iseli iz kuće na adresi …, O., odnosno iz nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišno-knjižni odjel Križevci upisana u čk.br. 843/2 u naravi kuća i dvor Katanča u P. površine 151 čhv, pašnjak Katanča u P. površine 93 čhv, ukupne površine 244 čhv, upisana u zk.ul.br. 957 k.o. B., te ju slobodnu od osoba i stvari preda tuženici J. S. iz P. K. 11, O., OIB: …, na slobodno raspolaganje i vlasnički posjed, sve u roku 15 dana.“

II. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P- 111/21-19 od 14. listopada 2022. u dijelu pod točkom II. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-111/21-19 od 14. listopada 2022. u dijelu pod točkom II. izreke i rješava se da svaka stranka snosi svoj trošak.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika S. S.1 iz O., … za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice J. S. iz O., … za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženice- protutužiteljice i naloženo je tužitelju-protutuženiku da iseli iz kuće na adresi …, O., odnosno iz nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišno-knjižni odjel Križevci, upisana kao čk.br. 843/2 u naravi kuća i dvor Katanča u P., površine 51 čhv, pašnjak Katanča u P., površine 93 čhv, ukupne površine 244 čhv, upisane u zk.ul.br. 957 k.o. B. te da ju slobodnu od osoba i stvari preda tuženici na slobodno raspolaganje i u vlasnički posjed (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika kojim od tuženice- protutužiteljice zahtjeva isplatu iznos od 56.000,00 kn (7.432,47 eur) sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2015. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tužitelju-protutuženiku da tuženici-protutužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.362,50 kn (7.613,31 eur).

2. Protiv te presude žali se tužitelj-protutuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,

drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu tako da odbije protutužbeni zahtjev kao neosnovan, a da prihvati tužbeni zahtjev i da shodno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženica-protutužiteljica osporava osnovanost žalbe tužitelja- protutuženika i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Sud prvoga stupnja prihvatio je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice kojim zahtjeva naložiti tužitelju-protutuženiku da se iseli iz nekretnine pobliže opisane pod točkom I. izreke, uz obrazloženje da je tuženica-protutužiteljica dokazala da se radi o njezinom vlasništvu i da tužitelj-protutuženik istu posjeduje bez valjane pravne osnove. Sud prvoga stupnja obrazlaže da ugovor o najmu, na koji se tužitelj- protutuženik poziva, a koji je sklopio sa svojom sestrom i ujedno, prednicom tužiteljice-protutuženice ne sadrži cijenu kao bitan sastojak ugovora o najmu (čl. 550. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 156/22., dalje: ZOO), zbog čega isti ne predstavlja ugovor o najmu već neki fiktivan ugovor (čl. 285. ZOO) koji nema pravni učinak između stranaka te da time nije ni nastao pa da takav ugovor ne može biti niti pravni osnov na temelju kojeg se tužitelj-protutuženik nalazi u posjedu, sada, tuženičine-protutužiteljičine nekretnine. Odnosno sud utvrđuje da tužitelj-protutuženik nekretninu koristi na temelju suglasnosti koju mu je za to dala njegova pokojna sestra, prednica i ujedno majka tuženice-protutužiteljice, a da je forma ugovora o najmu služila samo kako bi tužitelj-protutuženik prijavio prebivalište, zbog čega da nakon smrti pokojne B. S. više nema pravni osnov za posjedovanje nekretnine, koja je nasljeđivanjem prešla na tuženicu-protutužiteljicu.

6. Pravilno sud prvoga stupnja obrazlaže da su bitni sastojci ugovora o najmu predmet najma i cijena najma (čl. 550. ZOO). To znači da je takav ugovor sklopljen kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO). Međutim, kako iz teksta ugovora o najmu proizlazi da cijena najma iznosi 0,00 kn to se u konkretnom slučaju ne može govoriti da je sklopljen ugovor o najmu te takav pravni posao nije proizvodio pravne učinke između stranaka tog pravnog posla (tužitelja- protutuženika i majke tuženice-protutužiteljice). Ovo jer najam nije besplatni pravni posao, već je njegova svrha da najmodavaca za davanje svoje stvari na korištenje drugoj osobi stekne neku ugovorenu imovinsku korist. Međutim, kako to pravilno utvrđuje i sud prvoga stupnja, sklapanje tog ugovora, u ovom slučaju, služilo je kao temelj za prijavu prebivališta tužitelja-protutuženika, što potvrđuje i sam tužitelj- protutuženik u iskazu danom na ročištu 17. svibnja 2016. (list 142 spisa, druga strana, zadnji odlomak), a osnov po kojem je tužitelj-protutuženik živio u kući koju je naslijedila tužiteljica bila je zapravo usmeno dana dozvola, odnosno suglasnost prednice tuženice-protutužiteljice kao sestre tužitelja-protutuženika, da njezin brat živi u njezinoj nekretnini.

6.a Međutim, suglasnost, odnosno usmeno dana dozvola tužitelju-protutuženiku, da stanuje u kući koju je naslijedila tuženica-protutužiteljica, ne obvezuje istu kao što bi ju obvezivao ugovor o najmu da je taj pravni posao nastao (čl. 577. ZOO). Usmeno dana suglasnost/dozvola prednice tuženice-protutužiteljice prestala je smrću tuženičine-protutužiteljičine majke. No, suprotno shvaćanju suda prvoga stupnja, to, samo po sebi, ne govori i ne dokazuje da je tužitelj-protutuženik predmetnu nekretninu nastavio koristiti nakon sestrine smrti bez valjane osnove.

6.b Iz rezultata dokazivanja, što sud prvoga stupnja propušta utvrditi i dati razloge, a na što osnovano tužitelj-protutuženik ukazuje navodima žalbe (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP), proizlazi da je tužitelj-protutuženik imao i da ima i dalje dozvolu, sada tuženice-protutužiteljice da stanuje bez naknade u predmetnoj nekretnini, a takva dozvola valjani je osnov posjedovanja nečijeg vlasništva.

6.c Naime, tuženica-protutuženica u iskazu danom na ročištu 7. lipnja 2022. iskazala je da je suglasna da tužitelj u kući koju je naslijedila od majke živi do kraja života, bez plaćanja najamnine, a i u iskazu danom na ročištu održanom 3. srpnja 2018. navodi da je tužitelju nakon majčine smrti rekla da za sada može ostati živjeti u kući, a tako iskazuje i tužitelj-protutuženik u iskazu danom na ročištu 17. svibnja 2016. Osim toga činjenicu da je tuženica-protutužiteljica dozvolila tužitelju-protutuženiku da i nadalje živi u predmetnoj nekretnini potvrđuje i iskaz svjedoka S. S.2 koja je bila prisutna kada je tuženica-protutužiteljica rekla tužitelju-protutuženiku da može i nadalje stanovati u predmetnoj nekretnini, a kojoj ovoj sud poklanja vjeru. Ovo jer i druge okolnosti odnosa između stranaka govore u prilog istinitosti njezinog iskaza. Naime, da tuženica-protutužiteljica nije tužitelju-protutuženiku dala dozvolu da nastavi živjeti u njezinoj kući bez naknade tada zasigurno ne bi pristala na to da se, nakon što je kuću naslijedila, krene u promjenu stolarije na kući i da to tužitelj-protutuženik financira u dijelu koji prelazi iznos sredstava koje je za tu svrhu sufinancirala Općina Kalnik (dokazi na listovima 37 do 51 spisa), kao i iz činjenice da ni jednom tvrdnju nije osporila postojanje suglasnosti, ili pak da se protivila postavljanju stiropora radi izolacije na kući na trošak tužitelja-protutuženika, a niti je tvrdila da je postojala zabrana izrečena tužitelju po njezinoj prednici za krovište na garaži koje je tužitelj- protutuženik dokazivao da je osobno financirao.

6.d U takvim okolnostima ovog slučaja, posebno imajući na umu iskazano po tužiteljici na ročištu održanom 7. lipnja 2022. (prethodna točka ovog obrazloženja), ovaj sud smatra da tuženica-prtutužiteljica nije dokazala postojanje ozbiljne i prave volje za povlačenjem dozvole dane tužitelju-protutuženiku za stanovanje u predmetnoj nekretnini, neovisno od toga što joj tužitelj-protutuženik formalno ne plaća nikakvu naknadu za korištenje njezine nekretnine i neovisno od dopisa od 3. lipnja 2015. kojim ga poziva na iseljenje. Ovo jer je s obzirom na svoj iskaz očito od toga odustala te tužitelj-protutuženik ima njezinu suglasnost da ostane u posjedu predmetne nekretnine i to doživotno i besplatno, zbog čega upravo isti i vrši ulaganja u istu umjesto plaćanja zakupnine, sve uz suglasnost same tuženice-protutužiteljice.

7. S obzirom na to tuženica-protutužiteljica, prema shvaćanju ovoga suda, nije dokazala kumulativno postojanje svih pretpostavki o kojima je ovisila osnovanost njezina protutužbena zahtjeva postavljenog u smislu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10, 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP), odnosno nije dokazala da tužitelj-protutuženik njezinu nekretninu koristi bez osnove pa je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke preinačena u skladu s ovlaštenjem iz čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP.

8. Međutim, neosnovano žalbom tužitelj-protutuženik pobija pravilnost odluke sadržane pod točkom II. izreke pobijane presude.

8.a Sukladno čl. 164., odnosno čl. 165. ZVDSP, posjednik ima pravo od vlasnika koji zahtjeva njegovo iseljenje zahtijevati isplatu nužnih i korisnih ili pak samo nužnih troškova koji su mu nastali za posjedovanja tuđe nekretnine, zavisno od toga je li posjednik tuđe stvari pošten ili ne. No, prema shvaćanju ovoga suda to njegovo pravo, kada nije dobrovoljno ili po pozivu vlasnika iselio i predao nekretninu vlasniku u posjed, zavisi o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se traži iseljenje. Ovo jer u situaciju kakva je predmetna (posjednik je dokazao da tuđu stvar posjeduju na temelju dozvole vlasnika da nekretninu posjeduje, odnosno da ima pravo na posjed u smislu čl. 163. st. 1. ZVDSP, zbog čega je tužbeni zahtjev vlasnika na iseljenje i predaju u posjed odbijen kao neosnovan, čime će posjednik tuđu stvar nastaviti koristiti i dalje, sve dok dobrovoljno ne napusti posjed ili dok ne nastanu druge okolnosti zbog kojih će vlasnik osnovano moći zatražiti njegovo iseljenje i predaju stvari u svoj posjed) sve dok traje valjani posjed tuđe stvari nema mjesta traženju isplate bilo nužnih bilo korisnih troškova jer to ne propisuju niti odredbe kojima je regulirana ovakva situacija, a bilo bi i protivno svrsi tog instituta. Naime, svrha koja se želi postići davanjem posjedniku prava da traži naplatu nužnih ili korisnih troškova koje je imao je da se imovina vlasnika ne poveća na štetu posjednika, ali istovremeno svrha nije da posjednik ostane u posjedu i da istovremeno dobije te troškove sve dok uživa tuđu nekretninu uz valjanu osnovu.

9. Zbog rečenog je odlučeno kao pod točkom II. izreke u skladu s čl. 368. st. 2. ZPP ove drugostupanjske odluke, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe kojima se pobija pravilnost zaključak suda prvoga stupnja glede poštenja posjeda tužitelja- protutuženika i razloga zbog kojih je tužbeni zahtjev u ovom dijelu uopće ocijenjen neosnovanim, jer navodi u tom dijelu nisu od odlučnog značaja za pravilnost ovog dijela prvostupanjske odluke (čl. 375. st. 1. ZPP).

10. Kako je nakon donošenja ove drugostupanjske odluke uspjeh stranaka takav da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, kao i protutužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice to je ovaj sud shvaćanja da je u takvim okolnostima predmetnog slučaja trebalo odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točka 3. ZPP u vezi s čl. 154. ZPP.

11. Valja na kraju žalitelju reći da je sud prvoga stupnja pravilno na ročištu za glavnu raspravu od 12. rujna 2022. odlučio kada nije dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj- protutuženik napravio na ročištu održanom 17. lipnja 2022., kada je izmjenom riječi građanskopravnu ponudu iz podneska od 16. prosinca 2015. preinačio u tužbeni zahtjev za isplatu, a što sud obrazlaže pobijanom odlukom.

11.a U ranijoj odluci ovoga suda poslovni broj Gž-194/19-3 od 5. siječnja 2021. obrazloženo je zbog čega zahtjev tužitelja-protutuženika iz podneska od 16. prosinca 2015. predstavlja građanskopravnu ponudu i kako sud postupa u vezi iste, odnosno zašto ne predstavlja tužbeni zahtjev i kod toga ovaj sud ostaje te se žalitelja upućuje na obrazloženje iz odluke.

11.b No, postavljanjem tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa iz građanskopravne ponude, kako to tužitelj-protutuženik čini na ročištu održanom 17. lipnja 2022., tužitelj čini preinaku tužbe jer uz tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva (o kojem je ranije pravomoćno odlučeno) i zahtjeva za isplatu koji su bili postavljeni u tužbi, sada traži dodatnu isplatu vezanu uz druga ulaganja, koja nisu bila predmet zahtjeva za isplatu iz tužbe. Navedeno predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, kojoj se tuženica-protutužiteljica protivila i koju sud prvoga stupnja pravilno nije dopustio, a niti je ista u okolnostima konkretnog slučaja svrhovita (čl. 190. st. 3. ZPP). Ovo jer ne samo da je preinaka učinjena u fazi postupka kada to više nije bilo moguće sukladno čl. 190. st. 1. ZPP, već bi dopuštanje preinake bilo nesvrhovito jer se zahtjeva daljnja isplata troškova koje tužitelj-protutuženik tvrdi da je imao radi ulaganja u imovinu tuženice-protutužiteljice, a u trenutnoj situaciji ne bi bilo mjesta prihvaćanju takvog zahtjeva, čak i da se preinaka dozvoli, iz razloga navedenih pod točkom 8a ove drugostupanjske odluke što bi raspravljanje o istom činilo bespredmetnim pa je time i takva preinaka nesvrsishodna i protivno načeli ekonomičnosti postupka iz čl. 10. ZPP.

12. Trošak žalbe tužitelju-protutuženiku nije priznat jer je njegov uspjeh u žalbenoj fazi postupka 50%, a u preostalom dijelu odluka je potvrđena u istom postotku uspjeha u odnosu na tuženicu-protutužiteljicu, (čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP).

U Zagrebu 13. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Ines Smoljan, v.r.