REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 411/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv I-tuženika LR iz [adresa], ABC, [adresa], II-tužene OR rođene ŠR, nepoznatog boravišta, III-tužene TR rođene ŠR iz [adresa] (sada [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Drača Babin, odvjetnica u Rijeci, IV-tuženika IR, [adresa], nepoznatog boravišta, V-tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, VI-tužene ER rođene C, [adresa], nepoznata boravišta, VII-tuženika ĆR pok. mate iz [adresa], VIII-tuženika ŽR pok. L, nepoznatog boravišta, IX-tuženika ĐR pok. MR iz [adresa], X-tuženika FR pok. HR (FR, [adresa]), nepoznatog boravišta, XI-tužene ŠR. CR, rođene O, iz [adresa], XII-tužene BR pok. ČR, rođene ŠR iz [adresa] (sada Ul. ABC), XIII-tužene GR. ČR, rođene ŠR iz [adresa], (sada Ul. ABC), XIV-tužene SR pok. ČR, rođene ŠR iz [adresa], XV- tužene AR. ČR, rođene ŠR iz [adresa], XVI-tužene JR pok. ČR, rođene ŠR iz [adresa], II, IV, VI, VIII i X-tuženici zastupani po posebnom skrbniku VR, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-343/16-7 od 9. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu br. P-1045/15-57 od 30. rujna 2015., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli- Pola br. Gž-343/16-7 od 9. listopada 2018. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu br. P-1045/15-57 od 30. rujna 2015. u dijelu pod točkama VI., VII. i IX. izreke, te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja izvršiti prijenos prava vlasništva s imena II-tuženice, IV-tuženika, XI- tuženice, XII-tuženice, XIII-tuženice i XVI-tuženice u korist tužitelja (toč. I.). Utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja izvršiti prijenos prava vlasništva s imena VI-tuženice u korist tužitelja (toč. II.), utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja izvršiti prijenos prava vlasništva s imena VIII-tuženika u korist tužitelja (toč. III.), utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja izvršiti prijenos prava vlasništva s imena X-tuženika u korist tužitelja (toč. IV.), utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 3379/6657 dijela te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja izvršiti prijenos prava vlasništva s imena II-tuženice, IV-tuženika, XI-tuženice, XII-tuženice, XIII-tuženice i XVI-tuženice u korist tužitelja (toč. V.). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev kojim se u odnosu na V-tuženicu zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na nekretninama navedenim u izreci presuda suda prvog stupnja kao i zemljišnoknjižni prijenos suvlasničkog udjela upisanih na ime V-tuženice u korist tužitelja (toč. VI.), te je naloženo tužitelju naknaditi V-tuženici troškove postupka u iznosu od 3.500,00 kuna (toč. VII.). Odbijen je zahtjev V-tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 kuna (toč. VIII.) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. IX.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama VI. i IX. izreke, dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je točka VII. Izreke presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 875,00 kuna dok je tuženica odbijena s preostalim zahtjevom u iznos od 2.625,00 kuna. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. 4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je V-tuženica upisana kao suvlasnica nekretnina kč. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 153/3, 153/4, 153/5, 200/1 upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 208, 244/1, 34/57, 34/170, 124, 129, 150/1, 156, 199/1, 199/2, 237/1, 243/1, 254/2, 277, 745/1, 773/1, 186/1, 186/4, 204/2, 20473, 186/2, 236/16 upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je odlukom o nasljedstvu Kotarskog suda u Pazinu, poslovni broj O-153/54-3 od 28. srpnja 1954. raspoređena ostavinska imovina iza CR iz [adresa], preminulog **.**.1942. na način da su njegovim nasljednicima na ostavinskoj imovini koja se je sastojala od nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 990 k. o. [katastarska općina], 178 k. o. [katastarska općina] te 152, 229, 717 i 719 k. o. [katastarska općina] proglašeni njegovi sinovi UR (djed tužitelja), MR, ČR, RR, svaki u 20/120 dijela te kćerka DR rođ. RR u 20/120 dijela, ali i snaha PR u 5/120 dijel te unuci NR, KR, ZR, CC i OR, svi od Š, svaki od njih u 3/120 dijela,

- da su rješenjem Općine Pazin od 6. lipnja 1972. s danom 28. travnja 1948. nacionalizirane i prešle u društveno vlasništvo nekretnine PR, udane DR koja nije bila uključena u podjelu nekretnina koju su izvršila njena braća četrdesetih godina 20. st.,

- da su braća tužiteljevog djeda i tužiteljev djed UR četrdesetih godina 20. st., nakon smrti njihovog oca ABC., podijelili nekretnine koje je LC posjedovao, pa i sporne, s time da njihova sestra DR rođ. LC u tu podjelu nekretnina nije bila uključena, a u to vrijeme je živjela u [adresa] i nije dolazila na predmetno područje,

- da su djed tužitelja UR i otac tužitelja ČR **.**.1977. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem predmetne nekretnine nakon smrti ŽR imaju pripasti OC (među njima i sporne nekretnine),

- da je prema posjedovnim listovima tužiteljev otac ČR upisan kao posjednik nekretnina u suvlasništvu V-tuženice od 1984., a da je prije njega bio upisan tužiteljev djed UR,

- da je nakon smrti OC nekretnine nastavio posjedovati tužitelj,

- da je pravomoćnom djelomičnom presudom suda prvog stupnja na temelju ogluhe posl. broj P-283/12-34 od 18. rujna 2014. prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I, VII, IX, XIV i XV-tuženika,

- da je pravomoćnom djelomičnom presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja posl. broj P-1045/15-52 od 5. srpnja 2015. prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na III- tuženicu.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev u odnosu na ostale tuženike, osim u odnosu na V-tuženicu Republiku Hrvatsku, zaključujući da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima u posljednjih 70 godina u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, čime su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prema paragrafima 326., 328. i 345. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP). Nadalje nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev u odnosu na V- tuženicu zaključujući da su suvlasnički udjeli V-tuženice na predmetnim nekretninama, prije upisa suvlasništva u njenu korist, bili u društvenom vlasništvu pa se na njima na temelju odredbe čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91 -dalje: ZOVO) i prema čl. 388. st. 4. ZVDSP od 28. travnja 1948. do 8. listopada 1991. nije moglo steći pravo vlasništava dosjelošću.

Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da niti nakon 8. listopada 1991. tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću jer nije istekao rok za takvo dosjedanje od 40 godina, budući da tužitelj nije bio zakonit, nego samo pošten posjednik, jer DR (sestra njegovog djeda UR) nije bila stranka ugovora o podjeli imovine četrdesetih godina 20. stoljeća, što su ga zaključili djed tužitelja i njegova braća pa ni djed tužitelja u njezinom suvlasničkom udjelu nije mogao biti kvalificirani posjednik.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

9. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li se u rok za stjecanje nekretnina dosjelošću koja je na dan 08. listopada 1991. godine bila u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana odnosno da li je tužitelj ex lege stekao pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu ako su se sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ostvarile do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (01. siječnja 1997. godine) odnosno do donošenja Odluke Ustavnog suda RH kojom je ukinut čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (17. studeni 1999. godine), a sve obzirom na činjenicu da je čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana?

2. Da li se ima smatrati da se radi o nekretninama u vlasništvu fizičkih osoba, a ne u društvenom vlasništvu, ukoliko je fizička osoba bila uknjižena kao suvlasnik u zemljišnim knjigama sve do 1972., a u odnosu na koju je 1972. doneseno rješenje kojim se u društveno vlasništvo prenose njezine nekretnine i to s danom 28.04.1948. godine, a radi ostvarenja pretpostavki za stjecanje nekretnina dosjelošću na nekretninama u vlasništvu fizičkih osoba?“

10. Kao razlog važnosti za prvo postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na odluku Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske zahtjev broj 35298/2006, presuda od 11. lipnja 2009., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1128/11 od 26. svibnja 2011., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1179/16-3 od 26. travnja 2017. i Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-680/17-2 od 23. studenog 2017. u kojima je zauzet pravni stav o postavljenom pitanju.

11. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

12. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

13. Gore navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

14. O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ovaj sud je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

15. Prema shvaćanju revizijskog suda za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.

16. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

17. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“ broj 137/99).

18. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

19. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:

"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

20. Naprijed navedeno shvaćanje ovog suda doneseno je na temelju citiranog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.

21. Obzirom da iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazi da su tužitelj i prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991. sud će u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04), kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

22. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju da li su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

24. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug