Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž-3905/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ines Smoljan kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja, te Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A. F. s prebivalištem u G. C., Republika G., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika D. M.1 iz M., OIB … i II. tužene D. M.2 iz M., OIB …, oboje zastupani po punomoćnici M. P. S., odvjetnici iz K., radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-961/2017-84 od 28. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-961/2017-84 od 28. lipnja 2022.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.1Tuženik D. M.1 iz M., OIB: … i 2. tužena D. M. iz M., OIB: … dužni su trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to B. A. F. s prebivalištem u G. C., Republika G., OIB: …, u iznosu od 48.050,05 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/2005,47/2008,125/2011,78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od 13.04.2017. pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to 52/192 dijela zk. č. br. 909/2, u naravi oranica K. u dužini, ukupne površine 479 čhv, upisano u zk. ul. br. 486 k.o. M., uknjiženo pri Općinskom sudu u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel K.; 1/2 + 1/2 dijela zk. čbr. 405/3, u naravi vinograd Š., ukupne površine 227 čhv, upisano u zk. ul. br. 461 k.o. T., uknjiženo pri Općinskom sudu u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel K., te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

2. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju B. A. F. s prebivalištem u G. C., Republika G., OIB …, da 1. tuženiku D. M.1 iz M., OIB … i 2. tuženoj D. M. iz M., OIB …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.872,00 kn, u roku od 15 dana."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Tužba tužitelja povučena je za iznos od 10.411,78 kn."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka jest hipotekarna tužba tužitelja radi namirenja potraživanja tužitelja u iznosu od 48.050,05 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2017., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate sudskom prodajom založenih nekretnina u suvlasništvu I i II tuženika, u smislu čl. 336. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15- dalje: ZV) prema kojoj odredbi založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakog trećeg, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari ako nije što drugo Zakonom određeno.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZZP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz čl. 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj tvrdeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno da presuda u određenim dijelovima nema uopće razloge, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Ovaj drugostupanjski sud, protivno žalbenim tvrdnjama, nalazi da izreka pobijane presude nije nerazumljiva (odbijen je tužbeni zahtjev kojeg je postavio sam žalitelj), nije proturječna, a niti je takva u odnosu na odlučne razloge presude.

6. Iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na Ugovoru o zajmu od dana 3. studenog 2010. te Ugovoru o ustupu tražbine (cesija) od 13. lipnja 2016., dakle, na pravnim poslovima.

7.1. Iz Ugovora o zajmu od dana 3. studenog 2010. proizlazi da je zaključen u Z. pod brojem … između N. L. J., C., C., SAD, OIB. …) rođenog ..., broj putovnice …), kao zajmodavca i I tuženika D. M.1 kao zajmoprimca i založnog dužnika te II tuženice D. M.2 kao solidarnog jamca i založnog dužnika, za iznos zajma od 4.766,64 eura, koji u kunskoj protuvrijednosti na dan zaključivanja Ugovora iznosi 35.000,00 kn, primitak kojeg iznosa je zajmoprimac potvrdio svojim potpisom, a koji iznos se zajmoprimac obvezao vratiti u 33 jednakih mjesečnih rata, s time da svaka rata iznosi 159,00 eura, koje dospijevaju na naplatu svakog 3-og u mjesecu počevši od 3. prosinca 2010 do 3. kolovoza 2013. (uz valutnu klauzulu) i kamatu od 6,90% godišnje, koje obveze se izvršavaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a mjesečne anuitete se zajmoprimac obvezuje plaćati na tekući račun zajmodavca ili žiro račun pravne osobe, koju zajmodavac ovlasti za zaprimanje uplata u njegovo ime, te da zajmodavac ima pravo u slučaju kašnjenja naplatiti i troškove po cjeniku s kojim je zajmoprimac upoznat, a u slučaju da eur postane službena valuta u RH prije otplate zajma, svaka mjesečna rata uvećava se za godišnju stopu inflacije u RH, a čl. 5 Ugovora o zajmu ugovoreno je osiguranje vraćanja zajma sa svim dodatnim pravima iz Ugovora, založnim pravom na nekretninama upisanim u zk. ul. 486 k.o. M., udio 52/192 na čk. br. 909/2 u naravi oranica K. u D. površine 479 čhv, te nekretnine u suvlasništvu I i II tuženika svakog u ½ dijela upisane u zk. ul. 461 k.o. T. čk. br. 405/3 u naravi vinograd Š. površine 227 čhv.

7.2. Nadalje, proizlazi da je navedeni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika L. D. u Z. pod brojem Ov-11863/10 3. studenog 2010. te predstavlja javnobilježnički akt sukladno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, 29/94, 189/98, 16/00 i 74/09-dalje: ZJB) koji na temelju čl. 23. toč. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17-dalje: OZ) predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može pokrenuti ovrha protiv tuženika kao ovršenika.

7.3. Predmetni ugovor o zajmu, međutim, nije opskrbljen klauzulom ovršnosti niti tužitelj kao vjerovnik, koji nije bio stranka u postupku solemnizacije, može ishoditi takvu klauzulu budući da se ista može izdati samo na izvornik isprave, dok mu se ne može izdati niti ovjereni preslik niti prijepis isprave, ali je na temelju navedenog ugovora o zajmu uknjiženo pravo zaloga (hipoteka) na prethodno navedenim nekretninama u korist zajmodavca pod posl. brojem Z-3075/10.

8. Iz Ugovora o ustupu tražbine od 13. lipnja 2016. proizlazi da je zajmodavac N. L. J. prenio tražbinu sa svim sporednim pravima iz prethodno navedenog ugovora o zajmu tužitelju B. A. F., koji je otkupio predmetno potraživanje, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika A. H. iz Z. dana 21. lipnja 2016., temeljem kojeg je založno pravo upisano na prethodno navedenim nekretninama preneseno u korist tužitelja u zemljišnim knjigama pod brojem Z-1932/17 (list 14-26 spisa).

9.1. Tijekom postupka, u podnesku predanom na ročištu dana 16. svibnja 2018. tuženici ističu da su Potvrdu o prijevremeno otplaćenom dugu dobili od P. d.o.o. iz Z., odnosno od iste firme koja je oglašavala i dala im zajam u ime zajmodavca, s time da je istoga dana (11. kolovoza 2011.) u njihovoj poslovnici zaključen novi ugovor o zajmu s novim zajmodavcem, R. R., kojim je zatvoren ugovor o zajmu sa N. L. J., kada im nikakav novac nije bio isplaćen već su dobili samo navedenu Potvrdu. o prijevremeno otplaćenom dugu, ali nakon toga nije im izdano brisovno očitovanje te teret nije brisan.

10. Prvostupanjski je sud ocjenom provedenih dokaza, naročito iskaza I i II tuženika, kojima je u cijelosti poklonio vjeru, kao logičnim I uvjerljivim, zaključio da temeljem ugovora o zajmu sklopljenim sa pravnim prednikom tužitelja i sa zajmodavcem R. R. nisu primili nikakav novac nego su zbog nevraćanja bile prolongirane otplate njihovog duga iz ranije sklopljenih ugovora o zajmu te da se stoga radi o simuliranim (prividnim) pravnim poslovima i zelenaškim ugovorima iz čl. 285. i 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 125/11- dalje: ZOO), koji su ništetni, ali sve da se uzme i da ugovor o zajmu od 3. studenog 2010. i nije ništetan, ocjenjuje da su I i II tuženici Potvrdom o prijevremenoj otplati duga izdanoj II tuženoj 11. kolovoza 2011 (list 40). dokazali da su dug po predmetnom ugovoru o kreditu u cijelosti otplatili i da je obveza po istom u cijelosti ispunjena, neovisno o tome što po zahtjevu suda nije dostavljena potvrdu na ime I. tuženika D. M.1 od Državnog odvjetništva USKOK-a Z., kod kojega se u spisu K-US- 139/2012, ta potvrda nalazi i neovisno o tome što je tužitelj osporavao vjerodostojnost dostavljene Potvrde na ime II tužene uz obrazloženje da nitko od svjedoka saslušanih tijekom postupka nije iskazivao da su se dokumenti, potvrde o primljenim uplatama, isplatama, pa tako i o prijevremenoj otplati, ili uopće o otplati ovjeravale od kreditnih ureda, odnosno zaposlenika koji su imali ovlaštenje da u ime zajmodavca zaključe takav ugovor, pa tako nije ni Isplatnica o isplati iznosa zajma tuženiku također nije ovjerena (list 67 spisa), a osim toga i jer tužitelj na tu okolnost nije predlagao nikakve dokaze, te odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

11. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća ovaj sud, ali ne u cijelosti iz razloga u njoj navedenih.

12. Tražbina i založno pravo koje ju osigurava povezani tako da je tražbina glavno pravo, dok je založno pravo sporedno (akscesorno) pravo, pa egzistencija svakog subjektivnog založnog prava ovisi o postojanju i valjanosti tražbine koja se osigurava. Subjektivno založno pravo osigurava tako određenu tražbinu i ono ne može postojati bez tražbine koju osigurava. Vjerovnik dakle ima pravo iz vrijednosti nekretnine tražiti namirenje tražbine, ali ne bilo koje tražbine, već samo one koja je osigurana založnim pravom. Ako te tražbine nema, vjerovnik nema pravo tražiti namirenje. Dakle, kada je osnovni pravni posao ništetan, tada je ništetno i osiguranje koje osigurava takav pravni posao (tako i Vrhovni sud RH u Rev-x 1116/2011 od 15. svibnja 2019. i Rev-x 610/16 od 20. rujna 2017).

13.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pod toč. 34. obrazloženja jasno i nedvosmisleno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru o zajmu iz čl. 329. ZOO koji je ništetan u smislu čl. 322. ZOO budući da I tuženiku, koji je predmetni Ugovor potpisao, nije isplaćen iznos zajma naveden u Ugovoru, odnosno protuvrijednost od 4.766,64 eur (35.000,00 kn), a zajmodavac se, prilikom zaključenja istog, ugovarajući za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je drugome dao, koristio lakomislenošću i teškim materijalnim stanjem tuženika.

13.2. Zaključak o tome da je riječ o zelenaškom/lihvarskom ugovoru proizlazi iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj KOV-US-38714 od 29. travnja 2014. kojom je više fizičkih osoba pravomoćno proglašeno krivima jer su se, u razdoblju od 2007. do 2012., na području RH, u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana RH, povezali u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, a u pisanim ugovorima navodili su iznose zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma, te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a ugovarane su i novčane kazne za odstupanje od ugovorene dinamike povrata zajma, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova ili zalaganjem ili prijenosom vlasništva nekretnina ili vozila veće vrijednosti od stvarno danih zajmova, u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristii osnovana trgovačka društva, pa tako, između čitavog niza pobrojanih po abecedei i P. d.o.o. kao kreditne urede putem kojih su davali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima, a među kojima su na listu 77 te presude odnosno listu 127 prvostupanjskog spisa navedeni I i II tuženici s kojima su "u više navrata sklopili ugovore o zajmu kojima su im stvarno pozajmili sveukupno 16.600,00 kn, a temeljem kojih su od njih pribavili novac i drugu imovinu u iznosu od najmanje 83.255,00 kn, čime su ih oštetili za najmanje 65.181,20 kn, za koji iznos su se okoristili".

13.3. Upravo činjenica da su određene osobe koje su posredovale prilikom zaključenja spornog Ugovora pravomoćno oglašene krivima za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – zločinačkim udruženjem, opisano i kažnjivo po čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona/11 i protiv imovine, lihvarskim ugovorom opisano u čl. 242. st. 1. I 2. KZ/11, upućuje na pravilan zaključak suda da je predmetni Ugovor o zajmu kao zelenaški, ništetan.

14. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Prema odredbi čl. 329., st. 1. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

16. Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio značaj kaznenih predmeta i u njima donesenih odluka na odnos parničnih stranaka. Naime, iz spisa proizlazi da se prednik tužitelja I i II tuženici nikada nisu susreli (tu činjenicu žalitelj ne osporava), pa im prednik tužitelja nije mogao osobno predati novac, pa ni prilikom potpisivanja odnosno solemnizacije Ugovora kako je u istom navedeno. Stoga je jasno da je tuženicima novac dao netko drugi, a tko, žalitelj ne navodi, a ni u Ugovoru se ne navodi, niti se u istom spominje bilo kakav posrednik, punomoćnik ili slično. Naprotiv, iz samog teksta Ugovora proizlazilo bi da pri ugovaranju i realizaciji zajma između ugovornih strana nitko nije sudjelovao osim njih samih, što se već iz same činjenice da im zajam daje nepoznata osoba i to strani državljanin čini neživotnim I neuvjerljivim.

17. Stoga je i više nego evidentno da je prednik tužitelja, premda nije optužen u kaznenom predmetu, sudionik davanja zajmova hrvatskim građanima pod lihvarskim uvjetima, koje djelo je kazneno djelo, pa ni proizvod (lihvarski ugovor) tog pravomoćno utvrđenog kaznenog djela, bez obzira na to što sam prednik tužitelja nije pravomoćno osuđen za to kazneno djelo (a izgleda niti optužen), ne može predstavljati valjan ugovor pa ni u odnosu na žalitelja. Koja i kakva je uloga prednika tužitelja u svemu tome, prema shvaćanju ovog suda, nije relevantno, a niti ju je, s obzirom na raspravnu građu, moguće utvrditi. Naime, sam tužitelj ne navodi tko je, osim parničnih stranaka, a izvjesno je da netko jest, još u ugovaranju i realizaciji spornog ugovora o zajmu sudjelovao, niti kako su parnične stranke ispunile (ispunjavale) svoje obveze, odnosno na koji je način prednik tužitelja dostavio novac tuženicima i obrnuto, kako je primao njihove uplate s obzirom da iz dokaza o otplati zajma koje je uz tužbu dostavio sam tužitelj (list 27 spisa) proizlazi da je I tuženik do 11.8.2011. platio ukupno 5.750,00 kn.

18. No, s obzirom na ono što jest utvrđeno može se zaključiti da ni fizičke ni pravne osobe koje su u tome sudjelovale nisu bile samo posrednici između parničnih stranaka. Naime, prema odredbi čl. 835. ZOO-a ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen. Dakle posredovanje je samo dovođenje u vezu osoba radi sklapanja ugovora, a ne i ispunjavanje obveza (isplata novca) ili primanje ispunjenja obveza, s time da je potonje ipak moguće, ali je za to potrebna posebna pisana punomoć (čl. 837. st. 2. ZOO-a).

19. Sve naprijed navedeno razlog je zašto su ostale žalbene tvrdnje i navodi žalitelja irelevantni, ali i neosnovani, pa s obzirom da je nedvojbenim utvrđeno da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan to tužitelju ne pripada pravo namiriti se iz vrijednosti založene stvari, a što je predmet tužbenog zahtjeva, koji je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan.

20. I odluka o parničnom trošku je pravilna I zakonita (čl. 154. st. 1. I čl. 155. ZPP).

21. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 13. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan