Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2864/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R., OIB: …, iz O., koju zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u R., protiv tužene T. B., OIB: …, iz O., koju zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-266/2022-8 od 7. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. lipnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tužene i preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-266/2022-8 od 7. srpnja 2022. godine u odnosu na točku II i III izreke te sudi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženica je dužna trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude, te potvrde samostalnih uporabnih cjelina KLASA: … URBROJ: … od dana11.11.2008. godine izdane od P.-g. ž., odjel, Ispostava O. i Etažnog elaborata sastavljenog od stalnog sudskog vještaka N. Č.-Š. iz studenog 2007. godine ishodi na ime i prezime i u korist tužiteljice uknjižbu vlasništva parkirnog mjesta broj 13 kao pripadnosti stana koji je određen kao 13. posebni dio nekretnine sa 110/1000 suvlasničkog dijela z.č.br. 152/1 z.k.ul.br. 3944 k.o. V. .i koji se nalazi na I katu zgrade u O., sagrađene na z.č.br. 152/1 z.k.ul.br. 3944 k.o. V. koji se sastoji od tri sobe, predprostora, kupaonice, kuhinje, loggie, balkona i spreme br.13 , u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II Djelomično se odbija žalba tužene kao neosnovana i navedena presuda potvrđuje se pod točkom I izreke.

III Tužena sama snosi trošak postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da stanu tužiteljice V. R. iz O., OIB: … koji je određen kao 13. posebni dio nekretnine sa 110/1000 suvlasničkog dijela z.č.br. 152/1 z.k.ul.br. 3944 k.o. V. i koji se nalazi na I katu zgrade u O., sagrađene na z.č.br. 152/1 z.k.ul.br. 3944 k.o. V. koji stan se sastoji od tri sobe,predprostora, kupaonice, kuhinje, loggie, balkona i spreme br.13 pripada parkirno mjesto označeno brojem 13 u okućnici zgrade sve kako je to prikazano u Elaboratu posebnih dijelova stambenog objekta br. 19-07 izrađenom u studenom 2007.godine po stalnom sudskom vještaku N. Č. Š. i sukladno potvrdi samostalnih uporabnih cjelina KLASA: … URBROJ: … od dana 11.

11. 2008. godine izdane od P.-g. ž., odjel, Ispostava O.

II. Tuženica je dužna trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude, te potvrde samostalnih uporabnih cjelina KLASA: … URBROJ: … od dana11.11.2008. godine izdane od P.-g. ž., odjel, Ispostava O. i Etažnog elaborata sastavljenog od stalnog sudskog vještaka N. Č.-Š. iz studenog 2007. godine ishodi na ime i prezime i u korist tužiteljice uknjižbu vlasništva parkirnog mjesta broj 13 kao pripadnosti stana koji je određen kao 13. posebni dio nekretnine sa 110/1000 suvlasničkog dijela z.č.br. 152/1 z.k.ul.br. 3944 k.o. V..i koji se nalazi na I katu zgrade u O., sagrađene na z.č.br. 152/1 z.k.ul.br. 3944 k.o. V. koji se sastoji od tri sobe, predprostora, kupaonice, kuhinje, loggie, balkona i spreme br.13 , u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 9.950,00 kn, u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za nadoknadu parničnog troška.

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalba, a niti je ovaj sud našao da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena ta, a i druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je tužiteljica kupila zajedno sa stanom sporno parkirno mjesto i od tada se nalazi u posjedu istog kao zakonit, istinit i pošteni posjednik te stoga pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu pozivom na odredbu čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP).

Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

6. Na navode valja reći da pa makar spisu ne prileži etažni elaborat iz 2004. godine, iz iskaza saslušanog svjedoka M. B. koji je bio vlasnik poslovnog udjela a i direktor tvrtke O. g. d.o.o. jasno proizlazi da u to vrijeme je ta tvrtka bila vlasnik cjelokupne nekretnine te da u tom etažnom elaboratu sva tri parkirna mjesta su bila označena s brojem 14 iako se je u naravi, a što među strankama nije ni prijeporno, radilo o tri parkirna mjesta. Osim toga razumno je za zaključiti da je ta tvrtka određenim pravnim poslom prenijela svoj suvlasnički dio – etažno vlasništvo na vlasnika poslovnog udjela i direktora M. B. obzirom da je upravo on darovnim ugovorom koji je sklopio s tuženom kao svojom kćerkom dana 16. svibnja 2013. godine njoj darovao stan na prvom katu predmetne oznake broj 14 (četrnaesti suvlasnički dio) i parkirno mjesto broj 14 pri čemu je prilikom upisa predmetnog ugovora u zemljišne knjige na ime tužene su upisana tri parkirna mjesta u okućnici označeni s br. 14 kao pripadcima iako se u ugovoru o darovanju navodi "parkirno mjesto broj 14".

7. Također među strankama nije prijeporno, da u studenom 2007. godine, a po narudžbi investitora i prodavatelja O. g. d.o.o. zastupan po M. B. je izrađen etažni elaborat s planom posebnih dijelova zgrade – stanova u stambenoj građevini u O. sagrađenoj na z.č. 152/1, k.o. V., zk.ul. 1205, broj 19/7 te da je sastavni dio tog elaborata suglasnost vlasnika stanova da se zgrada podijeli prema istome te se tako i izvrši uknjižba u zemljišnu knjigu dakle, taj je etažni elaborat bio namijenjen promjeni dosadašnjeg stanja na način da se mijenja upis pripadaka – parkirnih mjesta u okućnici i to tako da stanu oznake broj 14, tada u vlasništvu O. g. d.o.o., kojem su pripadala tri parkirna mjesta, sada pripadne jedno, a stanovima 12 i 13, dakle i stanu tužiteljice, po jedno parkirno mjesto i temeljem navedenog etažnog elaborata od strane upravnog tijela izdana je potvrda samostalnih uporabnih cjelina od 11. studenog 2008. godine iz koje je razvidno da tužiteljičin stan na prvom katu predmetne zgrade s parkirnim mjestom u okućnici predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, s tim da, a što među strankama nije niti prijeporno, a proizlazi i iz iskaza M. B., taj etažni elaborat nije proveden pri čemu ovaj svjedok nije mogao iskazati o razlogu zašto to nije učinjeno.

8. U ovom slučaju ne može se raditi o institutu višestrukog ugovaranja otuđenja iz čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) jer u ovom slučaju tužiteljica i tužena nisu sklopile pravne poslove s istim otuđivateljem jer je tužiteljica sklopila pravni posao s tvrtkom a tuženoj je predmetna nekretnina darovana od fizičke osobe.

9. Ovaj sud ukazuje na odredbu čl. 115. st. 1. ZVDSP po kojoj na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, po stavku 2., na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granica otuđiteljeve ovlasti da raspolaže stvari, osim kad stjecatelj vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, stavak 3. prema kojem pravni posao kojem je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti i u pisanom obliku (a što je ovdje slučaj u odnosu na pravni posao koji je sklopila tužiteljica), te stavak 4. po kojem stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih osoba koje postoje na toj stvari, osim ako je drugačije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka.

10. Ovaj sud također ukazuje na odredbu čl. 122. st. 1. ZVDSP po kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njoj upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok po stavku 2, stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok po stavku 3., nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

11. Ne može se zaključiti da je tužena u trenutku kad joj je darovana predmetna nekretnina, a ni u trenutku kada je zahtijevan upis vlasništva bila u dobroj vjeri. Naime, prije svega valja reći da je tužena darovanjem stekla predmetnu nekretninu 2013. godine dakle, šest godina nakon što je tužiteljica kupoprodajnim ugovorom i njegovim aneksom osim stana kupila i jedno parkirno mjesto u okućnici.

12. Upravo iz iskaza svjedoka M. B., oca tužene, jasno proizlazi da je on tuženoj darovao stan s jednim parkirnim mjestom, a ne s tri parkirna mjesta obzirom da je već prethodno raspolagala s dva parkirna mjesta, pa to tuženoj, a obzirom da joj je upravo otac darovao nekretnine je moralo biti poznato u trenutku darovanja. Osim toga, iz iskaza tužiteljice, pa makar je ona vezano uz sređivanje zemljišnoknjižnog stanja razgovarala s tuženom mnogo kasnije u odnosu na vrijeme kad je darovanje učinjeno i zatražen upis vlasništva tužene u zemljišne knjige jasno proizlazi da je tužena imala jasna saznanja da prema ugovoru o darovanju dobiva samo jedno parkirno mjesto a ne tri pa makar su u to vrijeme sva tri parkirna mjesta bila označena s brojem 14 kao što ovaj sud i prihvaća iskaz tužiteljice, a jer je logičan, da počam od kada je kupila jedno parkirno mjesto da ona isključivo koristi to parkirno mjesto, da svako od tih parkirnih mjesta ima i svoju rampu i ključ te da se ta parkirna mjesta ne koriste od drugih suvlasnika. Stoga tuženoj u trenutku kad joj je predmetna nekretnina darovana i kada je upisivala svoje vlasništvo u zemljišnu knjigu nije moglo ostati nepoznato da joj je darovano samo jedno parkirno mjesto a ne sva tri koja se nalaze u okućnici zgrade.

13. Stoga se ne može prihvatiti iskaz tužene da ta tri parkirna mjesta služe za slučaj kada netko dođe u posjed vlasnicima zgrade pa da se može na neko vrijeme parkirati na tim parkirnim mjestima, a što bi bilo nelogično da tužena koja navodi da se smatra vlasnicima sva tri parkirna mjesta, da bi onda takvo što dozvolila u odnosu na sva tri parkirna mjesta.

14. Stoga je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici kao zakonitom, istinitom i poštenom posjedniku a protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja temeljem čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP pružio traženu pravnu zaštitu u odnosu na točku I izreke.

15. Međutim u odnosu na točku II izreke pobijane presude tužbeni zahtjev nije osnovan. U smislu odredbe čl. 67. st. 3. ZVDSP parkirno mjesto koje se nalazi izvan zgrade predstavlja sporedni dio na koji se uz stan proteže vlasništvo posebnog dijela nekretnine.

16. U ovoj konkretnoj situaciji kad je pravomoćno odlučeno kao pod tužbenim zahtjevom pod točkom I, to znači da je došlo do prijenosa sporednih dijelova jednog posebnog dijela zgrade na drugi posebni dio, dakle, parkirališnog mjesta s tužene na tužiteljicu, a tada u smislu odredbe čl. 78. st. 1. potrebno je ponovo utvrđivati korisnu vrijednost da bi se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) povezalo s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

17. To je vidljivo već iz razloga što je etažno vlasništvo tužene na njezinom stanu zajedno s parkirališnim mjestom koje je predmet ovog spora upisano kao suvlasnički dio 56/1000 dijela dok iz etažnog elaborata koji prileži spisu je razvidno da etažno vlasništvo njezinog stana u situaciji kada sporno parkirno mjesto ne predstavlja sporedni dio tog stana čini 57/1000 dijela.

18. S druge strane, iz zk izvatka za stan u etažnom vlasništvu tužiteljice je razvidno da, i to bez spornog parkirnog mjesta njezin suvlasnički dio u odnosu na cijelu nekretninu čini 110/1000 dijela dok iz gore navedenog etažnog elaborata je razvidno da njezino etažno vlasništvo ali sa spornim parkirnim mjestom također iznosi 110/1000 dijela na zgradi, a što sve ukazuje na to da je potrebno ponovo utvrđivati korisnu vrijednost da bi se etažno vlasništvo stranaka povezalo s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na koju je uspostavljeno.

19. Obzirom na djelomičan uspjeh tužiteljice u postupku uz napomenu da je tužiteljica i prethodno već pravomoćno odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva temeljem čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

20. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I i II).

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka III).

U Zagrebu, 13. lipnja 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.