REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2133/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz S., S., SR Njemačka, koju zastupa punomoćnik E. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. d.d., Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 81/2023-7 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2485/2010-57 od 25. veljače 2016., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na prvo, drugo i treće pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na četvrto pitanje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-81/2023-7 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2485/2010-57 od 25. veljače 2016.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je osporila navode tuženika te predložila da se prijedlog odbaci kao nedopušten.
3. Tuženik je postavio slijedeća pravna pitanja:
1. Može li sud utemeljiti obrazloženje svoje odluke o odgovornosti na dokazima iz drugog postupka (u ovom slučaju iz prekršajnog postupka) u slučaju ukoliko nema dopuštenje od obje stranke za korištenje tih dokaza?
2. Je li presuda obuhvaćena bitnim povredama odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a u slučaju ako ne sadrži razloge u pogledu protupravnosti u vožnji oba sudionika u prometu, ukoliko takva protupravnost nesporno proizlazi iz provedenog prometnog vještačenja koje je sud prihvatio kao dokaz i na kojem je utemeljio svoju odluku o odgovornosti?
3. Postoji li podijeljena odgovornost oba sudionika u prometu u situaciji ukoliko je osoba koja obavlja radnju skretanja tu radnju poduzela nakon osobe koja obavlja radnju pretjecanja tj. u vrijeme kada je osoba koja obavlja radnju pretjecanja već uvelike bila u obavljanju te radnje?
4. Smatra li se trošak prijevoda računa popravka s njemačkog na hrvatski parničnim troškom nastalim u povodu postupka ili se radi o potraživanju o kojem sud treba odlučiti kao o glavnici?
3.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prva tri pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.2. To stoga što u prvo postavljenom pitanju predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je obrazloženje pobijane odluke o odgovornosti utemeljeno na dokazima iz prekršajnog postupka za koje dokaze stranke nisu pristale da se koriste kao dokaz. Naime iz pobijanih odluka ne proizlazi utvrđenje da stranke nisu pristale da se dokaz iz prekršajnog postupka koristi u ovom postupku niti to proizlazi iz sadržaja dokumentacije koju je predlagatelj dostavio prilikom podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije.
3.3. Također niti drugo i treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer tuženik u pitanju polazi od pogrešne pretpostavke tvrdeći da je osoba koja obavlja radnju skretanja tu radnju poduzela nakon osobe koja obavlja radnju pretjecanja s obzirom da sudovi polaze od utvrđenja da su se oba sudionika štetnog događaja nalazila u desnom prometnom traku kada je tužiteljica započela radnju skretanja vozila u lijevo. Također niti razlozi važnosti na koje tuženik ukazuje (Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2369/10-2 od 18. prosinca 2012. i Županijskog suda u Puli-Poli poslovni broj Gž-202/14 od 6. srpnja 2015.) ne odgovaraju postavljenim pitanjima, jer se radi o drugačijoj činjeničnoj situaciji. Naime u navedenim odlukama tužitelj je započeo radnju skretanja uključivši lijevi pokazivač smjera u trenutku kada se vozilo osiguranice tuženika već nalazilo na lijevoj kolničkoj traci.
4. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje predlagatelj nije određeno izložio razloge važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da prva tri postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.
6. U odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije za četvrto postavljeno pitanje, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb 13. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
