REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 107/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Kutine, Trg kralja Tomislava 12, OIB: 41888874500, Grada Popovače, Trg grofova Erdödy 5, OIB: 73945204941, i Općine Velika Ludina, Svetog Mihaela 37, OIB: 02359032919, svi zastupani po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj Anzelu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-573/2018-2 od 14. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-548/2016-21 od 24. studenoga 2017., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da su se na strani tužitelja stekli uvjeti za upis suvlasništva od 1/3 dijela tuženika na č.k.br. 9155/1 vrt sa 2389 m upisanoj u zk.ul. 6783 k.o. Mali Lošinj, na 1/3 dijela tuženika na k.č.br. 1510 zgr. izgrađen teren (zgrada u zk.ul. 4832) upisanoj u zk.ul. 56 k.o. Mali Lošinj i na 1/3 dijela tuženika na stambenoj zgradi izgrađenoj na k.č.br. 1510 iz zk.ul. 56 upisanoj u zk.ul. 4832 k.o. Mali Lošinj, slijedom čega je tuženik dužan to priznati i tužiteljima izdati ispravu podobnu za upis njihovog suvlasništva na suvlasničkim dijelovima Grada Mali Lošinj na predmetnim nekretninama i to Grada Kutine u 628/1000 dijelova, Grada Popovače u 287/1000 dijelova i Općine Velika Ludina u 85/1000 dijelova koju će u protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda po njenoj pravomoćnosti, odnosno tuženik je dužan na nekretninama označenim u prvostupanjskoj presudi trpjeti upis prava vlasništva na ime i u suvlasništvo tužitelja. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužiteljima trošak parničnog postupka od 51.456,25 kn.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 9.421,88 kn.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 682/2021-2 od 12. listopada 2022. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Da li se u slučaju kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave, odnosno o parnici za ispunjenje ugovora, ista ima smatrati obvezno-pravnom tužbom ili vlasničkom tužbom, te da li se na istu primjenjuje zastarni rok iz članka 371. Zakona o obveznim odnosima?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tužitelji su dostavili odgovor na reviziju u kojem predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su se na njihovoj strani stekli uvjeti za upis suvlasništva od 1/3 dijela tuženika na označenim nekretninama, a predmet spora je slijedom toga i zahtjev da su tuženici dužni trpjeti upis prava vlasništva na ime i u suvlasništvo tužitelja u zatraženim omjerima.

8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. U postupku je utvrđeno da je tuženik pravni sljednik ranije Općine Cres-Lošinj, a da su tužitelji pravni sljednici nekadašnje Općine Kutina te da je Grad Lošinj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik u 1/3 dijela spornih nekretnina. Također je utvrđeno da je prednik tužitelja stekao sporne nekretnine od prednika tuženika temeljem pravnih poslova – ugovora sklopljenih 1957. i 1963. te da su tužitelji putem prednika i osobno u posjedu predmetnih nekretnina.

10. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan obzirom da su kupoprodajni ugovori od 10. siječnja 1957. i 23. veljače 1963. sklopljeni i izvršeni u vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a kada je bilo moguće steći vlasništvo na nekretnini bez upisa prava vlasništva u zemljišne knjige u situaciji ako je ugovor o kupoprodaji u cijelosti izvršen.

11. Tuženik suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova smatra da se u ovoj pravnoj stvari radi o obveznopravnom zahtjevu i tužbi, a ne o stvarnopravnom zahtjevu i vlasničkoj tužbi te smatra da je za obveznopravni zahtjev nastupila zastara sukladno propisima obveznog prava.

12. Tuženik bi bio u pravu kada bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivao Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO) ili Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP). Naime, sukladno odredbi čl. 33. ZOVO na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretninu stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom, a na temelju odredbe čl. 119. st. 1. ZVDSP vlasništvo nekretnine stečene pravnim poslom također se stječe tek upisom u zemljišnu knjigu. U takvim slučajevima bi tužbeni zahtjev, kao što je u ovoj pravnoj stvari, imao karakteristike obveznopravnog zahtjeva na izdavanje tabularne isprave jer se tek upisom u zemljišne knjige stječe pravo vlasništva. U takvim slučajevima radilo bi se i o mogućnosti zastare potraživanja izdavanja tabularne isprave ili zahtjeva za upis u zemljišne knjige prema općem zastarnom roku prema propisima obveznog prava.

13. Međutim, u ovoj pravnoj stvari radi se o pravnim poslovima, odnosno kupoprodajnim ugovorima sklopljenim 10. siječnja 1957. i 23. veljače 1963. koji su izvršeni u cijelosti te je prednik tužitelja stupio i u posjed spornih nekretnina, slijedom čega su u primjeni pravna pravila bivšeg OGZ-a prema kojima je bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor o kupoprodaji nekretnina izvršen u cijelosti, a što je ovdje slučaj. Takvo pravno shvaćanje izraženo je primjerice u odlukama ovoga suda broj Rev 250/90 od 20. ožujka 1991., Rev 2064/13 od 25. veljače 2014., Rev-x 1041/16 od 20. veljače 2018., Rev-x 931/15 od 19. listopada 2016. i dr.

14. Stoga se u ovoj pravnoj stvari radi o stvarnopravnom zahtjevu ili tužbi za utvrđenje prava vlasništva i u kojem slučaju se stjecanje prava vlasništva temeljem pravnih pravila bivšeg OGZ-a u biti izjednačuje sa stjecanjem prava vlasništva temeljem zakona. U takvoj situaciji o pravnom shvaćanju ovoga suda ne ovisi dio zahtjeva koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave, odnosno trpljenje upisa u zemljišne knjige, gdje se zapravo radi o jednom posebnom načinu stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla u smislu odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP u vezi primjene pravnih pravila OGZ-a o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla.

15. Stoga bi odgovor na postavljeno pravno pitanje bio pozitivan kada bi se radilo o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla na temelju ZOVO ili ZVDSP, ali u slučaju kad se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla koji je u cijelosti i izvršen prema pravnim pravilima OGZ-a tada se radi o stvarnopravnom zahtjevu ili vlasničkoj tužbi.

16. Stoga je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-3085f-eb34e

Kontrolni broj: 09eb7-d82ed-be7ce

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Slavko Pavković, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.