Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-223/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog M. S. i 2. optuženog H. E. K., zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi 1. i 2. optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-327/2020-9. od 6. studenog 2020., u sjednici vijeća, održanoj 13. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalbe 1. optuženog M. S. i 2. optuženog H. E. K. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-327/2020-9. od 6. studenog 2020., 1. optuženi M. S. i 2. optuženi H. E. K. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te su na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, svaki posebno.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. 1. optuženom M. S. i 2. optuženom H. E. K. je u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje su proveli u istražnom zatvoru i to od 6. rujna 2020. do 6. studenog 2020.
3. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), u vezi članka 77. stavka 1. KZ/11. od 2. optuženog H. E. K. je oduzeta imovinska korist ostvarena tim kaznenim djelom u iznosu od 100,00 EUR-a koja je oduzeta prema potvrdi o privremenom oduzimanja predmeta broj: 011240081 od 6. rujna 2020.
4. Utvrđeno je da ukupni novčani iznos od 100,00 EUR-a predstavlja imovinsku korist koju je 2. optuženi H. E. K. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske.
5. Naloženo je naznačeni iznos od 100,00 EUR-a, a potom ta sredstva deponirana na račun Ministarstva državne imovine broj HR4323400091310617380 kod Hrvatske narodne banke, uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, broj HR 1210010051863000160, s pozivom na broj: 7129-4340-32720, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
6. Na temelju članka 79. KZ/11. od 2. optuženog H. E. K. je oduzet mobitel bijeli sa zlatnim poklopcem marke W. IMEI 1:…, IMEI 2:…
7. Na temelju članka 181. stavka 6. ZKP/08. 2. optuženom H. E. K. naložena je naplata dužnog iznosa od 750,00 kuna, iz novca privremeno oduzetog prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01124081 od 6. rujna 2020. za naplatu troškova postupka, prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak.
8. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. 1. optuženi M. S. i 2. optuženi H. E. K. su na ime paušalnog troška postupka dužni platiti iznos od 750,00 kuna svaki posebno, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude na žiro račun: Državni proračun Republike Hrvatske, broj: 1001005-1863000160, s pozivom na broj 6084-4340-32720.
9. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio 1. optuženi M. S. po braniteljici B. B. N., odvjetnici iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.
10. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i 2. optuženi H. E. K. po branitelju B. K., odvjetniku iz Š., zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se 2. optuženiku izrekne blaža kazna.
11. Odgovor na žalbe 1. optuženog M. S. i 2. optuženog H. E. K. podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe u cijelosti odbiju kao neosnovane.
12. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavak 1. ZKP/08.)
13. Žalbe 1. i 2. optuženika nisu osnovane.
14. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, 1. optuženi M. S. navodi „…da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su važne za donošenje odluke o krivnji i odluke o kazni“, na koji način je ostvario povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., nastavno ističući da su „…razlozi presude o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza…“.
14.1. Međutim, ovakvim žalbenim razlozima u vezi rečene povrede 1. optuženi M. S. izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, uslijed čega se radi o prigovorima činjenične naravi. Pored toga, pobijana presuda sadrži određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima dani u postupku i samih tih isprava i zapisnika, uslijed čega nije ostvarena navedena povreda kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.
15. Obojica optuženika se žale zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu zakonski ne označavaju niti obrazlažu, dok iz sadržaja njihovih žalbi proizlazi da se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako su izrekom pobijane presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje su proglašeni krivima i osuđeni, onda nikako ne postoji povreda kaznenog zakona.
16. U žalbi 1. optuženi M. S. ističe da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
16.1. Međutim, treba istaknuti da su se obojica optuženika na raspravi o kaznenom djelu koje im je optužbom stavljeno na teret, očitovali da se smatraju krivima, a počinjenje kaznenog djela u potpunosti su priznali u svojim obranama, pri čemu su postupali dogovorno i zajednički, kao supočinitelji kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
16.2. Zbog toga se žalba 1. optuženog M. S. sukladno članku 464. stavku 7. ZKP/08. ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako su za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznali nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne. S obzirom da se ovdje o tome ne radi, upravo se iz tog razloga ovaj sud u konkretnom slučaju nije upustio u ocjenu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.
17. Nisu osnovane žalbe optuženika zbog odluke o kazni jer razmatrajući vrstu i visinu odmjerene kazne zatvora, ovaj sud je ocijenio da su one proporcionalne težini počinjenog djela te da odgovaraju svim pravilno utvrđenim, valjano cijenjenim i vrednovanim olakotnim i otegotnim okolnostima, kao i ličnosti obojice optuženika.
17.1. Odlučujući o vrsti i visini kazni, prvostupanjski sud je 1. optuženom M. S. i 2. optuženom H. E. K. kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog učinjenog, primjereno držanje pred sudom, a kao otegotne okolnosti značaj i težinu djela, da su takva kaznena djela u porastu, da su kao strani državljani iz Italije i Maroka došli u Republiku Hrvatsku iz koristoljublja gdje su omogućili drugim osobama (stranim državljanima) nedozvoljeno kretnje u Republici Hrvatskoj, iskazujući pri tome upornost i ustrajnost u njegovom počinjenju.
17.2. U kontekstu tako rečenih otegotnih okolnosti, priznanje 1. i 2. optuženika, žaljenje i kajanje te ostalo istaknuto u žalbi, nikako ne može rezultirati blažom osudom.
17.3. Kada se izneseno dovede u međusobnu vezu s jačinom ugrožavanja ili povredama zaštićenog dobra, pobudama iz kojih su kazneno djelo počinili, način počinjenja i skrivljene učinke, onda je prvostupanjski sud odmjeravajući kazne zatvora, očito sagledavao i cijenio sveukupno postupanje obojice optuženika kao počinitelja predmetnog djela i njihove ličnosti, zbog kojih razloga i ovaj sud smatra da su izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca primjerene stupnju njihove krivnje i pogibeljnosti djela za koje su proglašeni krivima.
17.4. Upravo sve navedeno opravdava izricanje navedenih bezuvjetnih kazni zatvora koje je izrekao prvostupanjski sud, a ne onih za koje se zalažu 1. optuženi M. S. i 2. optuženi H. E. K., a okolnostima koje se ističu u žalbama nikako ne treba dati poseban značaj jer one kao takve ne ukazuju da bi se blažim kaznama mogla postići svrha kažnjavanja.
17.5. Stoga, nema zakonske osnove za bilo kakvu preinaku ili korekciju izrečenih kazni zatvora na način kako se to pledira u žalbama 1. i 2. optuženika jer sve ukazuje da će se samo izrečenim kaznama zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljenog na vladavini prava te da će se posebno utjecati na njih, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela.
18. Kako nije utvrđeno postojanje bitnih povreda zakona na koje ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo je žalbe 1. i 2. optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 13. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.
