Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-123/2016-285

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-opt. D. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 306. st. 1. zakona i dr. (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19. – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO- 100/2015 od 29. svibnja 2015., nakon zaključene javne rasprave održane dana 12. lipnja 2023. u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku B. S., braniteljice I-opt. D. R., odvjetnice iz O., II-opt. J. E., branitelja II-opt. D. M., odvjetnika iz O. i branitelja III-opt. V. S., odvjetnika iz O., a u odsutnosti uredno pozvanog I-opt. D. R. i III-opt. D. K., objavljene dana 13. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj : 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u nastavku teksta ZKP/08)

I-opt. D. R., OIB., sin Š. i M. r. M., rođen u O., s prebivalištem u S., U. A. T. U. 20, a boravištem u O., V. 72, neoženjen, otac jednog mlt. djeteta, sa završenom osnovnom školom, umirovljenik s mirovinom od 1.167,96 Eura, državljanin Republike Hrvatske, sudionik Domovinskog rata, odlikovan, osuđivan

II-opt. J. E., OIB. , sin K. i M. r. I., rođen u G., R. M., s prebivalištem u S., G. 48, a boravištem u N., 76534 B. B., K.. 25, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, nezaposlen, bez primanja, supruga nezaposlena, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora, državljanin Republike Hrvatske, osuđivan

III-opt. D. K., OIB., sin M. i M. r. M., rođen u O., s prebivalištem u O., V. cesta 12, državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u firmi Q. A. sa plaćom od 663,61 Eura, osuđivan,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi:

I-opt. D. R.

1. dana 24. travnja 2014., oko 17,30 sati, u Zatvoru u Osijeku, znajući da je zatvorenik D. D. zaprimio poziv Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku za svjedočenje u kaznenom postupku koji se protiv njega, J. E., D. K., K. K. i G. I. vodi pred Županijskim sudom u Osijeku zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i 5., članka 153. stavka 1., članka 152. stavka 1. i članka 36. KZ/11, počinjenog na štetu R. K. i daje D. D. bio očevidac počinjenog kaznenog djela te daje i sam ustrašen za svoj život, u nakani da spriječi D. D. da iskazuje o naprijed navedenim događajima i da isti da iskaz koji bi ga teretio, za vrijeme dok se D. D. nalazio u zatvoreničkoj sobi broj 11, posredstvom zatvorenika N. L. istome poručio da ništa ne svjedoči, da kaže da ništa nije vidio, jer će dobiti puno robije, uslijed čega je D. D. u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku narednoga dana izjavio da zbog straha ne želi svjedočiti,

dakle, da bi s ciljem da spriječi dokazivanje prema pretpostavljenom svjedoku u postupku pred sudom uporabio opisani oblik prisile,

II-opt. J. E.

2. točno neutvrđenih dana u razdoblju od travnja do kolovoza 2014. godine, u Zatvoru u Osijeku, znajući da je D. D. u kaznenom postupku koji se protiv njega, D. R., D. K., K. K. i G. I. vodi pred Županijskim sudom u Osijeku zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i 5., članka 153. stavka 1., članka 152. stavka 1. i članka 36. KZ/11, počinjenog na štetu R. K., u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku kao svjedok dao iskaz o naprijed navedenim događajima, kojim iskazom gaje teretio, u nakani da ga privoli da promijeni svoj iskaz u odnosu na njega, prvo mu posredstvom drugog zatvorenika M. S. predložio da mu da u tri navrata po 20.000,00 kuna kako bi pri svjedočenju na sudu promijenio svoj iskaz u odnosu na njega, a potom u nekoliko navrata znajući da je D. D. ustrašen za svoj život, za vrijeme dok se isti šetao po zatvorskom krugu, sa

"

prozora mu vikao „drukeru", „ubit ću te kad izađem van ,

dakle, da bi s ciljem da spriječi dokazivanje prema pretpostavljenom svjedoku u postupku pred sudom uporabio prijetnju i nudio opisanu korist,

III-opt. D. K.

3. dana 18. travnja 2014. godine, u Zatvoru u Osijeku, znajući da je D. D. zaprimio poziv Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku za svjedočenje u kaznenom postupku koji se protiv njega, D. R., J. E., K. K. i G. I. vodi pred Županijskim sudom u Osijeku zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i 5., članka 153. stavka 1., članka 152. stavka 1. i članka 36. KZ/11, počinjenog na štetu R. K. i da je D. D. bio očevidac počinjenog kaznenog djela, u nakani da spriječi D. D. da iskazuje o naprijed navedenim događajima i da da iskaz koji bi ga teretio, za vrijeme dok se D. D. šetao po zatvorskom krugu, iz svoje zatvoreničke sobe doviknuo mu da je mrtav kada izađe iz zatvora, jer je sve izdao, uslijed čega je D. D. u prostorijama Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku dana 25. travnja 2014. izjavio da zbog straha ne želi svjedočiti,

dakle da bi, s ciljem da spriječi dokazivanje prema pretpostavljenom svjedoku u postupku pred sudom uporabio prijetnju,

pa da bi time djelima opisanim pod točkama 1., 2. i 3. počinili kazneno djelo protiv pravosuđa - sprječavanje dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavku 1. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO- 100/2015 od 29. svibnja 2015., optuženi su I-opt. D. R., II-opt. J. E. i III-opt. D. K. zbog kaznenog djela pod točkama 1., 2. i 3. kazneno djelo protiv pravosuđa - sprječavanje dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavku 1. KZ/11.

2. Očitujući se o optužbi I-opt. D. R., II-opt. J. E. i III-opt. D. K. su izjavili da se ne smatraju krivima.

3. U dokaznom postupku ispitani su I-opt. D. R., II-opt. J. E. i III-opt. D. K., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika D. R. s DVD-om, zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika J. E. s DVD-om, zapisnik o ispitivanju os. D. K. s DVD-om, zapisnik ODO-a u Osijeku o ispitivanju svjedoka – ošt. D. D. od 29. siječnja 2015., zapisnik broj: K-DO-14/14, Is-DO-10/13 ŽDO u Osijeku o ispitivanju svjedoka D. D. od 25 travnja 2014., zapisnik o ispitivanju svjedoka N. L., zapisnik o ispitivanju svjedoka A. L., zapisnik o ispitivanju svjedoka F. B., preslika zapisnika Županijskog suda u Osijeku broj: K-19/14 od 29. rujna 2014., službena zabilješka ŽDO u Osijeku broj: K-DO-14/14, Is-DO-10/13 od 25. travnja 2014., preslika izjave potpisnika N. L., službena zabilješka PU Osječko-baranjske, Sektor krim. policije, Službe općeg kriminaliteta broj: 411-07-09-240-69/5-14 o pregledu video nadzora u Zatvoru u Osijeku, dopis Zatvora u Osijeku od 16. svibnja 2014., iskazi svjedoka D. D. i F. B. sa rasprave od 12. siječnja 2017., A. L., R. C., S. T., D. B., M. V., N. L., svjedoka M. Ž., S. P., D. A., D. G., M. M., D. O., dopis Zatvora u Osijeku od 11. listopada 2018. sa rasporedom istražnih zatvorenika po sobama na odjelu 2, na dan 24. travnja 2014. na listu spisa 388-396., iskaz svjedoka N. N. i T. H., te izvaci iz kaznene evidencije na ime optuženika.

4. I-opt. D. R. i III-opt. D. K. nisu iznijeli obranu, niti odgovarali na pitanja, odnosno odlučili su braniti se šutnjom.

5. II-opt. J. E. je u obrani iskazao da nije kriv za kazneno djelo sprečavanja dokazivanja u odnosu na ošt. D. D., kao što je to optužen. Tvrdio je da se događaj odvio na suprotan način nego što je to opisano u točki 2. optužnice, odnosno da nije on tražio od D. D. novac i to zato da iskazuje njemu u korist, već da je D. D. putem M. S. njemu poručio da mu uplati tri puta po 20.000,00 kuna, jer da ako to ne učini, da će kao svjedok iskazivati protiv njega. Rekao je da nikada nije prijetio oštećeniku D. riječima da će ga ubiti kad izađe van, niti mu je prijetio bilo kakvom drugom prijetnjom. O samom kaznenom djelu na štetu R. K. ne zna previše, ali zna da je D. D. bio svjedok u tom predmetu na Županijskom sudu. Zna R. K. jer je s njim bio jedno vrijeme u zatvorskoj ćeliji. Naknadno je čuo da je zapravo D. D. trebao biti optužen za taj spolni delikt na štetu K., ali da je bio samo svjedok. Naime, oštećeni K. je iskazao da su ga petorica silovali, ali je osuđeno samo njih četvero. Smatra da je taj peti bio upravo D. D. i to prema opisu počinitelja. No, D. je njega htio "uvaliti" i zato ga je iznuđivao. Jednom prilikom u istom vozilu kaznionice (marica) vozio s D. D. koji mu se ispričao što ga je na taj način optužio i rekao mu je da je morao tako iskazivati jer mu je tužiteljstvo ponudilo nekakvu nagodbu i on je ispričao ono što je trebao reći i na taj način se izvukao od optužbe. Naglasio je da je kazneni postupak koji se vodio na Županijskom sudu u odnosu na njega okončan oslobađajućom presudom. Imao je velikih problema u tom postupku jer je dosta vremena proveo u istražnom zatvoru i to sa osobama koji su optuženi za ratne zločine, a koji su po nacionalnosti S. dok je on A.. Na zapisnik u predmetu Županijskog suda u Osijeku broj: K-19/2014 prilikom ispitivanja iskazao je da je D. D. od njega tražio novce. Nije podnio kaznenu prijavu protiv njega jer je bio u zatvoru. Razlog zašto je D. od njega tražio novce, navodeći da će ga u protivnom svojim iskazom tereti za silovanje K. je taj što su u zatvoru čuli da ima novaca. Jedno vrijeme je imao tvrtku za iznajmljivanje vozila (rent a car) i povezivali su ga s drogom, pa su zatvorenici mislili da je imućan. Inače, u zatvoru je bio brico, odnosno šišao je zatvorenike pa je tako i šišao D.. Bio je jako ljut na njega, bojao se da ga ne osude zbog silovanja i smršavio je 14 kila, a kada ga je pitao zašto je tako iskazivao, D. mu je rekao da se bojao za svoju sigurnost. M. S. je bio u ćeliji nasuprot njegove tako da su se mogli vidjeti s prozora. Zna da je on bio u ekstradicijskom pritvoru jer ga je tražila Republika Srbija. Objašnjava da mu je prilikom jedne zatvorske šetnje S. poručio da D. od njega traži tri puta po dvadeset tisuća kuna i to na njegov račun, jer će u suprotnom iskazivati protiv njega u predmetu K.. To mu je S. rekao dok je pio vodu na pipi u dvorištu i tamo je stao jer se inače ne smije razgovarati u šetnji. Dakle, tvrdi da je cijeli postupak neistinit i da nije kriv za optuženo djelo.

6. Oštećenik D. D. je kao svjedok ispitan na raspravi pred optuženicima i on je u bitnom izmijenio svoj prvotni iskaz iz istrage (iskaz na zapisnik ODO Osijek, 29. siječnja 2015). Na raspravi je oštećenik jasno i kategorički naveo da mu u zatvoru u Osijeku nitko nije prijetio. Od zatvorenika je čuo da je opt. D. R. opasan tip i da je bio u ratu. Zato ga se bojao, ali mu R. nije prijetio. Oštećenik je na raspravi iskazao i da mu zatvorenik N. L. nije poručio da mu je opt. D. R. prijetio. Također je rekao da mu niti jedan od optuženika nije prijetio. Opt. J. E. nije od njega tražio da promijeni svoj prvotni svjedočki iskaz. Ne boji se opt. E. i on mu nije prijetio. Čuo je da M. S. i A. L. žele uzeti novce od opt. J. E. jer je takva je priča kružila po zatvoru. Rekao je da su M. S. i A. L. pričali da će mu J. E. dati novce za lažno svjedočenje. Ne zna što je optuženi D. K. vikao iz svoje zatvorske ćelije, ali zna da je nešto vikao. Opt. D. K. mu nije rekao da će ga ubiti kada izađe iz zatvora. Čini mu se da su M. S. i A. L. željeli uzeti novce od opt. J. E., ali mu ta priča nije djelovala ozbiljnom.

7. Svjedok N. L. je ispitan u ODO-u u Osijeku dana 4. svibnja 2015., ali je na raspravi iskazao da se ne sjeća tog iskaza jer je u kritično vrijeme pio lijekove za živce. Promijenio je svoj iskaz iz ODO-a i rekao je da mu je tamo rečeno što da kaže. Kritičnog dana 24. travnja 2014. bio je redar u Zatvoru u Osijeku i kupio je koševe po zatvorskim ćelijama. Sjeća se da je došao do sobe broj 11, da je otvorio špijunku i pitao je da li je pun koš, ali nije rekao zatvorenicima u toj sobi da pripaze što će reći na sudu. Ne sjeća se tko je bio u toj zatvorskoj sobi broj 11. Opt. D. R. mu nije dao nikakvu uputu, niti ga je on poslao do te sobe da nekome od zatvorenika nešto poruči.

8. Svjedok A. L. je ispitan u ODO-u u Osijeku 14. svibnja 2015., a na raspravi 28. veljače 2017. iskazao je da nije čuo da je opt. J. E. vikao na D. D., niti da mu je ovaj govorio da je druker ili cinker. Bio je u sobi broj 11 u kojoj je bio D. D., ali nije čuo da je netko kroz otvor vrata bilo što poručivao D. ili da mu je prijetio. Nadalje, naveo je da je u par navrata čuo da je M. S. govorio D. D.: "Uzmi mu novce, izlevati ga" misleći na E., a D. se na to smijao. Tu priču između S. i D. je shvatio kao šalu.

9. Svjedok F. B. ispitan u ODO-u Osijeku 28. svibnja 2015. i na raspravi od 12. siječnja 2017. iskazuje da ostaje kod svog iskaza, odnosno iskazivao je identično kao prilikom ispitivanja u tužiteljstvu kada je naveo da je kritičnog dana bio u šetnji u zatvorskom dvorištu sa D. D. i da je čuo da su mu iz soba dovikivali da je kreten, idiot i svašta drugo. Bilo je tu različitih uvreda ali se ne može sjetiti koje su to sve riječi bile i ne sjeća se da li su bile prijetnje. Inače je pravilo da zatvorenici koji su u šetnji ne smiju pričati sa zatvorenicima u sobama. D. D. mu se nije žalio da je dobio nekakve prijetnje ili da se od njega traži da ne svjedoči, odnosno da mu se nude novci za uzvrat tome da ne svjedoči. Čuo je da je netko od zatvorenika otvorio špijunku na vratima sobe u kojoj su bili D. D. i on i taj zatvorenik je doviknuo D. da ga je pozdravio R.. Na raspravi je jasno odgovorio da nije čuo da je I-opt. D. R. prijetio D. D..

10. Svjedok D. G. je iskazao da je 24. travnja 2014. bio u Zatvor u Osijeku u sobi broj 11 u kojoj su bili D. D., M. M. i D. O.. Tog dana je čuo da je netko otvorio prozor na vratima sobe i da je rekao D. da na sudu kaže istinu, ali tada nije bilo nikakvih prijetnji. Pozna J. E., A. L. i M. S. iz zatvora. Sjeća se da je D. tražio od opt. J. E. novce jer će ga u suprotnom teretiti na sudu za neko kazneno djelo. Pozna D. K., ali nije čuo da je on prijetio D. D.. Također nije čuo da je J. E. prijetio ubojstvom D. D..

11. Svjedok M. M. je iskazao da je 24. travnja 2014. bio u Zatvoru u Osijeku. Bio je u sobi broj 11, ali se ne sjeća tko je sve s njim bio jer ih je bilo puno, 12 ili 13 zatvorenika. Ne zna D. D., a dok je bio u toj sobi nije čuo nikakve prijetnje.

12. Svjedok D. O. je iskazao da je 24. travnja 2014. bio u Zatvoru u Osijeku u zatvorskoj sobi broj 11. U sobi je bio i D. D., ali nije čuo da je itko prijetio D. D.. Inače su imali dvije šetnje dnevno, jedna prije podne, a druga je bila popodne i sve šetnje su bile u krugu zatvora.

13. Svjedok N. N. je iskazao da je u travnju 2014. bio u Zatvor u Osijeku, bio je oko mjesec dana u zatvoru, a neko kraće vrijeme bio je u sobi broj 11. Ne sjeća se tko je u toj sobi bio i ne zna D. D.. Nije čuo nikakvu prijetnju, a da je čuo prijavio bi to pravosudnom policajcu.

14. Svjedok T. H. je iskazao da je bio od 10. ožujka do lipnja 2014. u sobi broj 11 Zatvora u Osijeku. U sobi je bilo do 13 osoba. Sjeća se da je neki D. s njima bio u sobi, ali nije čuo da je netko njemu prijetio i to niti u sobi, a ni na zatvorskom dvorištu. Ne zna osobu po imenu N. L.. U vezi dovikivanja zatvorenika iz soba rekao je da se ti povici čuju i to u pravilu kada se igra nogomet.

15. Svjedok R. C. je iskazao da je pravosudni policajac i da je tijekom 2014. radio u Zatvoru u Osijeku. Ne sjeća se tko je bio u sobi broj 11 dana 24. travnja 2014. Opisao je da je zadata redara da čisti smeće i hodnik i to pod nadzorom pravosudnih policajaca. Redar ne smije ulaziti u sobe i nema kontakta sa ostalim zatvorenicima. Vrata ne može otvoriti jer nema ključ, ali špijunku može otvoriti. Ne sjeća se da li je radio 24. travnja 2014. kada je redar bio N. L..

16. Svjedok S. T. je iskazao da je pravosudni policajac i da je 2014. radio u Zatvoru u Osijeku, ali ne sjeća se da li je radio na dan 24. travnja 2014. u popodnevnim satima kada je redar bio N. L..

17. Svjedok D. B. je iskazao da je pravosudni policajac i da je 2014. radio u Zatvoru u Osijeku ali ne zna tko je bio redar na dan 24. travnja 2014., niti tko je bio nadzornik redara, ali zna da je on 24. travnja 2014. bio na vanjskom osiguranju zatvora.

18. Svjedok M. V. je iskazao da je pravosudni policajac i da je 2014. radio u Zatvoru u Osijeku, da je dana 24. travnja 2014. radio na vanjskom osiguranju, odnosno u šetnji.

19. Svjedok M. Ž. je iskazao da je pravosudni policajac i da je 2014. radio u Zatvoru u Osijeku i da se ne sjeća da li je radio drugu smjenu na dan 24. travnja 2014. Nije zadužen za redare, već radi na šetnji i u grupi za sprovođenje.

20. Svjedok S. P. je iskazao da je pravosudni policajac i da je 2014. radio u Zatvoru u Osijeku. Ne sjeća se da li je bio dana 24. travnja 2014. zadužen za nadzor redara N. L.. Redar ne može otvoriti vrata zatvorskih soba, a špijunku može ako iskoristi nepažnju čuvara. Pravosudni policajac je dužan prijaviti prijetnju i to je prema pravilima službe, a posebno ako čuje izravnu prijetnju smrću.

21. Svjedok D. A. je iskazao da je u kritično vrijeme bio voditelj osiguranja Zatvora u Osijeku. Nema nikakvih saznanja o predmetnom događaju i utvrdio je da nije upisana, odnosno evidentirana incidentna situacija na dan 24. travnja 2014. u zatvoru. U evidenciju se obavezno upisuju one situacije koje predstavljaju ozbiljnije narušavane kućnog reda u smislu fizičkog sukoba između zatvorenika, napada na zatvorske čuvare, samo ozljeđivanje, pokušaj bijega, odbijanje zatvorske hrane. U slučajevima lakšeg narušavanja stege piše se službena bilješka, koja se prosljeđuje upravitelju zatvora, a koji bi o tom događaju trebao obavijestiti ODO ili MUP, ako postoje elementi kaznenog djela. Šetnje zatvorenika se nadziru na način da svako šetalište nadzire jedan pravosudni policajac. Prilikom šetnje zabranjena je komunikacija zatvorenika koji su u dvorištu s onima koji su u ćelijama. Pravosudni policajac treba evidentirao prijetnju koju čuje za vrijeme nadziranja zatvorenika dok su u šetnji. Međutim, događa se da pravosudni policajci ne čuju takvu prijetnju, već da ju tek kasnije čuju od rodbine ili odvjetnika ili samih zatvorenika prilikom izlaska iz zatvora. Za vrijeme šetnje u pravilu bude od 3 do 30 zatvorenika na jednog policajca. Pravosudni policajac i ne može čuti što zatvorenici međusobno govore, jer on stoji izvan kruga šetnice. No, u slučaju vike ili glasne prijetnje pravosudni policajac bi to trebao čuti i reagirati.

22. Treba naglasiti da svjedok M. S., iako je naveden u optužnici kao onaj koji je prenio oštećeniku D. D. prijedlog optuženika J. E. da će mu ovaj dati novce ako promijeni svoj iskaz, ipak nikad nije ispitan. Ni u državnom odvjetništvu, niti na sudu. Sud kroz ovaj dugotrajan postupak nije uspio utvrditi svjedokovu adresu (prebivališta ili boravišta), osim da je neko vrijeme bio u Zatvoru u Šapcu (Republika Srbija). Ovaj presumptivni svjedok je poslao sudu podnesak koji je zaprimljen 7. siječnja 2019. (strana 440. spisa) u kojem navodi da ne može doći na sud u Osijek jer nema novaca, te navodi da ne poznaje optuženike i da nema saznanja o događaju.

23. Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, ostalo je sporno da su opt. D. R., opt. J. E. i opt. D. K. počinitelji kaznenih djela protiv pravosuđa - sprečavanje dokazivanja iz čl. 306. st. 1. KZ/11. Naime, tužitelj nije dokazao postojanje odlučnih činjenica na temelju kojih se razborito i izvan sumnje može zaključiti da su ovi optuženici doista zaprijetili oštećeniku D. D. u namjeri da spriječe dokazivanje, tj. da oštećenik kao svjedok promijeni svoj iskaz na sudu.

24. Odlučni i zapravo jedini dokazi o uključenosti sve trojice optuženika u inkriminirana kaznena djela su iskazi ošt. D. D., te svjedoka N. L., F. B. i A. L. iz istrage. Imenovani su ispitani pred državnim odvjetnikom u nekontradiktornom postupku jer na ispitivanju nisu bili optuženici ili njihovi branitelji. Na raspravi su svi svjedoci u bitnome odstupili od tih svojih ranijih iskaza danih u državnom odvjetništvu. Naime, oštećenik D. D. je jasno rekao da mu N. L. nije poručio da mu je opt. D. R. prijetio, kao i da mu niti jedan od optuženika nije prijetio u vezi iskazivanja na sudu. Ostali svjedoci optužbe su na raspravi također promijenili prvotne nekonfrontirane iskaze jer su naveli da nisu čuli prijetnje o kojima su iskazivali prilikom istrage. Svjedoci nemaju nikakvih relevantnih saznanja na temelju kojih bi sud mogao utvrditi postojanje odlučnih činjenica za predmetnu inkriminaciju.

25. Budući da je odredbom čl. 431. st. 2. ZKP/08, propisano da se osuđujuća presuda ne smije isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti na nekontradiktorno izvedenim dokazima, tj. na onim dokazima koji su provedeni suprotno čl. 234. i 235. ZKP/08, to je evidentno da tužitelj u ovom kaznenom postupku nije uspio dokazati predmetna kaznena djela. Osnovanost sumnje je u vrijeme podizanja optužnice nedvojbeno postojala jer je takav zaključak proizlazio na temelju rezultata istrage. No, nakon provedene rasprave ta utemeljena sumnja nije bila dovoljna za osudu. Drugih dovoljno uvjerljivih i dostatnih dokaza da su optuženici počinili predmetna kaznena djela jednostavno nema.

26. Naime, iskazi ispitanih pravosudnih policajaca su od efemernog značaja jer svi oni iskazuju o načinu obavljanja svog posla, o opsegu i uvjetima rada u Zatvoru u Osijeku, o ponašanju zatvorenika prilikom šetnji i izlaska u zatvorsko dvorište i tome slično. Njihovi su iskazi sasvim uopćenog i načelnog značaja. Iz njih sud nije utvrdio relevantne činjenice, pa čak niti neke važne kontrolne činjenice. Ukratko, o tome da li su neki zatvorenici (predmetni optuženici ili druge osobe) u inkriminiranom periodu u Zatvoru u Osijeku prijetili ili na bilo što prisiljavali oštećenika D. D., ispitani pravosudni policajci nemaju saznanja.

27. Treba reći i to da sud ne smatra apsolutno uvjerljivim i nedvojbeno vjerodostojnim iskaze oštećenog D. te svjedoka B., L. i G. danim na raspravi. Svi su oni odstupili od svojih prvotnih iskaza i to bez nekakvih posebnih obrazloženja ili suvislih razloga. Moguće je da su njihovi iskazi na raspravi nevjerodostojni. Odnosno, moguće je da su njihovi iskazi iz istrage uvjerljiviji i vjerodostojniji. Ipak, sukladno ZKP/08, samo na takvim iskazima se ne smije temeljiti osuđujuća presuda. Osudom zasnovanom na tako izvedenim dokazima sud bi povrijedio načelo poštenog suđenja.

28. U EU Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (engleski i hrvatski tekst Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda objavljen je u Narodnim novinama, MU 18/97 od 28. listopada 1997., a Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju dana 5. studenoga 1997., NN – Međunarodni ugovori, br. 18/97. od 28. listopada 1997., pročišćeni tekst nakon stupanja na snagu Protokola br. 11. objavljen je u NN, MU 6/99, ispravak u 8/99, dok je Protokol br. 12 objavljen u NN, MU 14/2002), koja Konvencija je po pravnoj snazi iznad zakona sadržano je pravo građanina na pošteno suđenje. Naime, odredbom čl. 6. st. 1. citirane Konvencije propisano je pravo na pošteno suđenje. Procesna ravnopravnost te pravo na kontradiktornost i javnost u postupanju i odlučivanju nalaze se u samom središtu pojma poštenog (eng. fair) suđenja. Europski sud za ljudska prava jamstva iz ove grupe ocjenjuje gledajući cjelinu postupka jer smatra da ta prava imaju “otvorenu, rezidualnu kvalitetu”. Pravo na procesnu ravnopravnost (“jednakost oružja”, engl. equality of arms) sadržajno je blisko načelu saslušanja stranaka u domaćem pravu. Prema tom načelu, svaka od stranaka mora imati “razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njezinog protivnika”. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Tako je Europski sud za ljudska prava smatrao da procesna ravnopravnost implicira i pravo da se na jednak ili barem usporediv način tretiraju dokazni prijedlozi stranaka, kao i sposobnost da stranke same ispituju svjedoke na raspravi. Dakle, način na koji se provodi postupak relevantan je za pravo na pošteno suđenje. Citirana odredba jamči pravo na ''fair and public hearing'', što se u praksi Suda dovodilo u vezu s jamstvom da će postupak, ili barem njegovi središnji stadiji, pružiti priliku za neposredno, kontradiktorno i javno raspravljanje. Odredbom st. 3. t. d) istog članka Konvencije propisano je da ''svatko ima pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoka optužbe i zahtijeva da se osigura prisutstvo svjedoka pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe''. Stoga je pravo na ispitivanje svjedoka jedno od minimalnih prava obrane kojom se jamči pravični postupak i ostvaruje načelo poštenog suđenja. Na temelju iskaza svjedoka optužbe danih u istrazi sud ne može donijeti osuđujuću presudu jer takve iskaze koji su dani u odsutnosti obrane sud ne smije vrednovati kao odlučujuće dokaze. Zato je ostalo sporno (nedokazano) da su imenovani optuženici počinili kazneno djelo sprečavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 1. KZ/11. na štetu D. D..

29. Slijedom navedenog, sva trojica optuženika su oslobođeni optužbe. Tužitelj svoje optužne tvrdnje nije uspio dokazati izvan razumne dvojbe. U svjetlu činjenice da su svjedoci optužbe, baš kao i sam oštećenik, na raspravi znatno reterirali u svojim iskazima, za zaključak da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete, odnosno da su postupali sa sviješću o obilježjima kaznenog djela i željom ili voljom za ostvarenje tih obilježja, državni je odvjetnik morao podastrijeti i neke druge dokaze. S obzirom da je oštećenik na raspravi tvrdio da mu optuženici nisu prijetili, a takve njegove navode praktično potvrđuju svi ostali svjedoci, te da drugih dokaza nema, tako nema ni zakonske osnove za donošenje osuđujuće presude zasnovane samo na iskazima iz istrage. Treba ponoviti da osim nekontradiktornih iskaza svjedoka nema drugih dokaza za zaključak o krivnji opt. D. R., opt. J. E. i opt. D. K..

30. Stoga, je optužna tvrdnja ostala samo tvrdnja, ali ne i činjenica. Sve navedeno ukazuje na ozbiljnu kvalitativnu i kvantitativnu insuficijentnost inkriminirajućeg činjeničnog supstrata. Osuđujuća presuda se ne smije temeljiti na mogućnostima ili na sudačkim mišljenjima (osjećajima), slobodnim uvjerenjima, niti na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne (vjerojatnije i od suprotnog zaključka), već jedino i isključivo na činjenicama i to na odlučujućim, važnim, tj. pravno-relevantnim činjenicama. Činjenica jest samo ono što se može neupitno i nepobitno ustanoviti jednako za sve. Samo odlučne činjenice predstavljaju element bića kaznenog djela. One činjenice koje idu na štetu optuženika moraju biti dokazane s izvjesnošću. Drugim riječima, postojanje inkriminirajućih činjenica mora biti izvan svake razumno moguće sumnje. Odlučna činjenica koja ide na teret optuženiku (u prilog optužbi) mora biti dokazana do takve izvjesne mjere da ne postoji niti razborita mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi isključila njeno postojanje. Riječ je o pravnom pravilu koje određuje dokazni standard koje je poznato po latinskom nazivu ''in dubio pro reo'' (u sumnji u korist optuženika). Pretpostavka nevinosti optuženika je regulirana člankom 3. stavkom 1. ZKP/08 i ona je izraz jamstva humanog odnosa suda prema optuženoj osobi. Krajnja konzekvenca opisanog pravnog pravila je mogućnost da počinitelj bude oslobođen. No, to je ipak društveno i moralno prihvatljivije od mogućnosti da nevina osoba bude osuđena. Princip ''in dubio pro reo'' je neodvojivo povezan s pretpostavkom okrivljenikove nevinosti koja je regulirana člankom 3. stavkom 1. ZKP/08. Oba ova pravila su izraz jamstva humanog odnosa suda prema optuženiku.

31. S obzirom na donošenje liberatornog akta, trošak ovog kaznenog postupka te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

Osijek, 13. lipnja 2023.

S U D A C

Ivan Sajter, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na K-DO-100/2015

2. I-opt. D. R.

3. Braniteljica D. R., odvjetnica iz O.

4. II-opt. J. E.

5. Branitelj II-opt. D. M., odvjetnik iz O.

6. III-opt. D. K.

7. Branitelj III-opt. V. S., odvjetnik iz O.