REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-2008/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, te Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB 86962125052, Donja Zelina, Gorčica, Zagrebačka cesta 44/a, radi isplate iznosa od 7.141,36 EUR / 53.806,59 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1521/2018 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1521/2018 od 21. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud u pobijanoj točki I. izreke presude prihvatio tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 7.141,36 EUR / 53.806,59 kn s pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj u ostalim odnosima.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je tuženik prema sklopljenom ugovoru o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od četiri godine počev od 2009. godine preuzeo obvezu održavati državne ceste, a sadržaj tih obveza propisan je ugovorom i odredbama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, dalje: ZJC). Na državnoj cesti DC 35 u štetnom događaju od 29. prosinca 2010. nastala je materijalna šteta trećim osobama zbog kamenja na cesti koje se nalazilo na obje polovine kolnika te je neposredan uzrok nastanka štetnog događaja iznenadna prepreka na cesti kojeg nije bilo moguće izbjeći kočenjem niti obilaženjem, a oštećenik je vozilo dozvoljenom brzinom i nastanak štetnog događaja ne može se pripisati njegovoj krivnji. Posljedično, štetni događaj nastao je zbog propusta u održavanja i čišćenju cesta, a za koji propust je odgovaran tuženik. Oštećenik je pokrenuo parnicu protiv tužitelja u kojoj su utvrđene navedene bitne činjenice te je na temelju pravomoćne presude tužitelj isplatio trećoj osobi dosuđeni iznos naknade štete i parničnih troškova te zateznih kamata. Tuženik se umiješao u toj parnici koja se vodila kod Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-346/11 te je ostvaren intervencijski efekt prema tuženiku s obzirom na prigovore i utvrđenja suda u toj parnici. Prvostupanjski je sud utvrdio odgovornim tuženika za štetu i ispunjenje pretpostavki tuženikove odgovornosti za nastalu štetu koja je nastala tužitelju jer je tuženik propustio ispuniti svoje ugovorne obveze redovitog održavanja i zaštite ceste u razdoblju trajanja ugovora kad je došlo do štetnog događaja, a šteta je nastala nakon što je tužitelj isplatio oštećeniku utuženi iznos prema pravomoćnoj presudi. Sud je utvrdio da je tuženikova ugovorna obveza bila obavljati poslove redovnog održavanja sukladno Zakonu o javnim cestama i odgovarajućim pravilnicima i propisima koji uređuju pitanje i odnose u djelatnosti redovnog održavanja i zaštite cesta. Provedenim vještačenjem utvrđen je navedeni isključivi uzrok prometne nesreće i da nije bilo doprinosa oštećenika štetnom događaju. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare jer je zastarijevanje počelo teći u trenutku nastanka štete do koje je došlo navedenom isplatom. Do štetnog događaja došlo je zbog propusta tuženika iz čl. 55. ZJC-a i čl. 5., 7., 16. i 24. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98), a tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje i nije dokazao da štetni događaj nema uzrok u propustu tuženika. Pravo na naknadu štete izričito je ugovoreno i odredbom čl. 61. ugovora o održavanja državnih cesta.

3. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da prvostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev odnosno ukine i vrati na ponovno suđenje. U bitnom ponavlja izneseno tijekom postupka i analizira sadržaj njegovih ugovornih obveza navodeći da je u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze te je nadzorni inženjer potvrdio svojim potpisom ophodarskog dnevnika obavljene radove. Tuženik je ugovorene radove na održavanju i zaštiti javnih cesta izvršio u potpunosti i kvalitetno, odnosno u opsegu i na način kako je to ugovoreno. Smatra da tuženik nije zakonom određena osoba koja je dužna organizirati i obavljati nadzor nad stanjem i održavanjem cesta, a ugovorom se ne može prenijeti na njega odgovornost za štetu. Ugovorom je utvrđena vrsta i količina ugovorenih radova održavanja prema posebnim planovima i programima radova koje je donio tužitelj i tuženik. Ponavlja istaknuti prigovor zastare.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijanu je presudu moguće ispitati i u njoj su sadržani razlozi o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Presuda je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju nastala šteta, da ima pravo zahtijevati popravljanje štete koju je pretrpio povredom ugovorne obveze (čl. 342. st. 2., čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broij 35/05 i 41/08; dalje u tekstu: ZOO) i pravo na isplatu zateznih kamata od kad je tužitelju šteta nastala i da tražbina nije zastarjela.

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužiteljevo potraživanje naknade štete zbog povrede ugovora zastarjelo jer je tužitelj podnio tužbu nakon proteka roka propisanog odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a. Tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastare te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a), a to je u konkretnoj situaciji tri godine s obzirom na to da obveze na se radi o obvezi iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga. Šteta je u konkretnoj situaciji umanjenje tužiteljeve imovine do kojeg je umanjenja došlo nakon što je trećoj osobi isplatio iznos naknade štete tijekom sudskih postupaka koji su se vodili pred nadležnim sudom, a utuženje je uslijedilo manje od tri godine nakon isplate štete utvrđene presudom Općinskog suda u Krapini.

9. Neosnovano žalitelj u bitnom navodi da je pobijana presuda donesena nepravilnom primjenom odredbi materijalnog prava i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu održavanja ceste odnosno da nije odgovoran za nastalu štetu. Tuženikove obveze kao izvoditelja proizlaze iz sklopljenog ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja temelje se ne samo na Zakonu o javnim cestama već i na pravilnicima i drugim podzakonskim aktima koji propisuju načine i vrste održavanja prometnica pa tako i državnih cesta kojima upravlja tužitelj, a tuženiku je povjerio obavljanje tih poslova. Posebno su u ugovoru sadržane i odredbe o odgovornosti tuženika za štetu kako to pravilno navodi prvostupanjski sud. Osnova tuženikove odgovornosti tuženika kao izvoditelja za ispunjenje ugovornih obveza vezanih za održavanje prometnica temelji se na njegovoj pretpostavljenog odgovornosti. To proizlazi iz odredbe čl. 342. st. 2. ZOO-a iz koje proizlazi da kad dužnik ne ispuni svoju obvezu (u ovom slučaju održavanje cesta) vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete, a dužnik se prema odredbi čl. 343. ZOO-a oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, kako to tuženik i tvrdi u žalbi, zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Prema podacima ophodarskog dnevnika ophodnja prije prometne nezgode izvršena je 26. prosinca 2010. između 10 i 11 sati, a to znači više od tri dana prije prometne nezgode. Redovni pregledi prema Pravilniku obavljaju se na svim cestama na kojima nije organizirana ophodarska služba na državnim cestama najmanje jedanput tjedno. Međutim, redovno održavanje podrazumijeva sve radove čišćenje kolnika, a to znači i uklanjanje pojedinačnog kamenja koji ugrožavaju sigurnost prometa. Pravilnikom nisu isključeni hitni popravci i intervencije u svrhu osiguranja odvijanja prometa. Kako je tužitelj ustupio tuženiku radove održavanja javnih cesta ugovorom na njega je prešao i teret dokazivanja da nije odgovoran za nastalu štetu, a tuženik prema sadržaju spisa nije dokazao da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete na temelju pretpostavljene krivnje. Protivno žalbenim navodima upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja navedenih okolnosti propisanih odredbom čl. 343. ZOO-a koje u konkretnoj situaciji tuženik nije dokazao. Tuženik nije osporio nastanak štete i njezinu visinu, a u pobijanoj presudi prvostupanjski je sud pravilno utvrdio u kojem je iznosu i kada tužitelju štetu nastala kao i da njegovo potraživanje nije zastarjelo. Neosnovano žalitelj ističe da Potvrda o uredno ispunjenom ugovoru dokazuje da je tuženik uredno ispunio svoju ugovornu obvezu jer u to vrijeme prema stanju spisa nije bila okončana navedena parnica koju je tužitelj izgubio radi naknade nastale materijalne štete, a tuženik ne navodi izričito da bi navedena Potvrda bila izdana nakon okončanja te parnice. Isto tako, ne postoje podaci Ophodarskog dnevnika u vrijeme štetnog događaja već više od tri dana prije štetnog događaja što nije od utjecaja na tvrdnje o ispunjenju ugovorne obveze tuženika redovnog održavanja državne ceste na kojoj je došlo do naleta vozila na više kamenja postavljenih na kolniku.

10. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-30859-d07ad

Kontrolni broj: 00b43-8ff4f-af65d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.