REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-494/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari A. H. d.o.o. (OIB:…) iz Z., zastupani po punomoćnici M.-A. M. J. iz Odvjetničkog društva B. i M. J. d.o.o. u Z., protiv tuženika T. H. d.o.o. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnici M. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O. i p. d.o.o. u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Psp-68/2021-14 od 24. listopada 2022., ispravljenog rješenjima istoga suda i to rješenjem poslovni broj: Psp-68/2021 od 27. listopada 2022. i rješenjem poslovni broj: Psp-68/2021-22 od 16. veljače 2023., 24. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

1. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Psp-68/2021 od 24. listopada 2022. ispravljenog rješenjima istoga suda i to rješenjem poslovni broj: Psp-68/2021 od 27. listopada 2022. i rješenjem poslovni broj: Psp-68/2021-22 od 16. veljače 2023. i rješava: "Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., OIB:…, smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB:… u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela … opisana kao zk.č.br. 502 L. P. S. Z. Z., površine 364 m upisana u zk. ul. 20216 k.o. 335495, Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 15. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 15. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 15. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 15. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće."

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 331,80 eura[1] /1.500,00 kuna i trošak žalbe od 139,35 eura /1.050,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., OIB:…, smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB:… u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela … opisana kao zk.č.br. 513 S. Z. T. U. 4, 6, 8, 10, 12, 14 i 16 površine 1438 m , upisana u zk. ul. 796 k.o. 335495, Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Utvrđuje se da je tuženik T. H. d.o.o., Z., OIB:…, smetao tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB:… u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi … u Z. i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela … opisana kao zk.č.br. 513 S. Z. T. U. 4, 6, 8, 10, 12, 14 i 16 površine 1438 m , upisana u zk. ul. 796 k.o. 335495, Z. O. i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od 1. kata do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće uz kanalice tužitelja od 1. kata do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od 1. do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće uz kanalice tužitelja od 1. do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

3. Nalaže se tuženiku T. H. d.o.o., Z., OIB:…, da tužitelju A. H. d.o.o., Z., OIB:… naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućima od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu 2.500,00 kn/331,80 EUR u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem istoga suda poslovnog broja Psp-68/2021-14 od 27. listopada 2022. ispravljeno je rješenje poslovni broj: Psp-68/2021-14 od 24. listopada 2022. i to na način da u izreci iste, I. točka, 6. i 21. redak umjesto "…Ulica…" ima stajati "………" te 7. i 22. redak umjesto "zk.č.br. 513 S. Z. T. U. 4,6,8,10,12,14 I 16 površine 1438 m2 upisana u zk.ul.796 k.o. 335495, Z. O.…" ima stajati "…zk.č.br.502 L. P. S. Z. Z., površine 364 m2 upisana u zk.ul.20216 k.o. 335495 Z. O.…".

1.2. Rješenjem istoga suda poslovnog broja Psp-68/2021-22 od 27. listopada 2022. ispravljeno je rješenje poslovni broj: Psp-68/2021-14 od 24. listopada 2022. i to na način da u izreci iste, I. točka, 11., 14., 15., 25., 26., 29. i 30. redak umjesto "…do 8. kata…" ima stajati "… do 15. kata…".

2. Tužitelj pobija predmetno rješenje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev iz toč. I. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka sukladno odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1., čl. 354. st. 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Žalbom, u bitnome ističe, da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, da je tužitelj posljednji mirni i samostalni posjednik postavljene telekomunikacijske opreme, što je i dijelom posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, koje proizlazi iz odredaba čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 441. Zakona o parničnom postupku. To proizlazi jer je smetanje posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja a što se odnosi i na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na postavljene kanalice od strane prednika tužitelja, dok činjenica da je tuženik postavio svoje kablove, tijekom postupka uopće i nije bila sporna. Radi pravilne primjene materijalnog prava prvenstveno je i potrebno utvrditi primarnu svrhu kanalica i da postavljanjem kabela korisnik usluge koristi uslugu tužitelja, pa se stoga kanalice kojima se ostvaruje svrha zaštite kabela ne mogu smatrati niti pripatkom stambene zgrade, niti pripatkom kabela postavljenih u stambenoj zgradi, već iste predstavljaju samostalnu stvar koja može biti i samostalni predmet posjedovanja. Žalbom se i poziva na odredbe čl. 7. ZV-a koja je propuštena primijeniti od strane prvostupanjskog suda kao i odredbu čl. 6. st. 1. ZV-a obzirom da je odnos prava vlasništva različit od pitanja posjeda a koje pravilo je i propisano čl. 10. st. 4. ZV-a.

Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i osnovom čl. 373. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku preinači pobijano rješenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, uz nadoknadu troška parničnog postupka tužitelju, a podredno, temeljem odredbe čl. 370. Zakona o parničnom postupku ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz zahtjev troška žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tuženik smatra da je prvostupanjsko rješenje ispravno i zakonito, uz obrazloženje i provedene dokaze, kao i primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana, uz trošak odgovora na žalbu tužitelja.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda a pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka sukladno čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a, ocjena je ovog suda da pobijanim rješenjem nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao što nije počinjena ni bitna povreda na koju se žalbom ukazuje iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da se odluka i može ispitati i iz njenih navoda i izvesti zaključak. Pri tome vezano za postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i time pogrešno odlučio o postavljenom zahtjevu tužitelja.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje smetanja posjeda od strane tuženika, postavljanjem svojih kabela korištenjem vertikalnih kanalica tužitelja od prizemlja pa do 15. kata stambene zgrade, te postavljanjem svojih ormarića uz kanalice tužitelja od prizemlja pa do 15. kata zgrade, uz nalog uspostave ranijeg posjedovnog stanja.

7. Vezano i za navode prvostupanjskog suda u odnosu na odgovor na tužbu, nije sporno u odnosu na tuženika postavljanje kablova u predmetne kanalice, kao i ormarića uz te kanalice i da je to učinio na temelju suglasnosti suvlasnika zgrade, dok je sporno, ima li tužitelj pravo na posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 154/14 i 81/15 – dalje ZV).

8. Prvostupanjski sud je odlučujući o tom spornom pitanju, cijenio i zakonski rok u kojem je podnesena tužba, kao i iskaz svjedoka A. B., prema kojem proizlazi, da se radi o plastičnim kanalicama sa poklopcem koji se jednostavno otvaraju, te kojima može pristupiti svaka osoba koja se nalazi u zgradi, kao i iskaz svjedoka J. L., zaposlenika tužitelja osim u dijelu u kojem daje svoje pravno viđenje navedene situacije navođenjem, tko smije a tko ne smije otvoriti navedene kanalice, kao i da djelatnici tužitelja nisu imali ključ od stambene zgrade ocjenjujući i paušalni iskaz tog svjedoka, da je tužitelj mogao tražiti ključ prilikom postavljanja instalacije te nije povjeravao iskazu tog svjedoka da se radilo o metalnim kanalicama jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka B. i fotografije u spisu koje prikazuju plastične kanalice a iskaz svjedoka A. B. na okolnost pregleda predmetne zgrade i utvrđenja do kojih je došao pregledom zgrade prihvaća istinitim.

9. Prema stavu prvostupanjskog suda cijeneći odredbe čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a te čl. 21. st. 3. i čl. 10. st. 1. i st. 4. ZV-a zaključuje da tužitelj nije u trenutku smetanja imao faktičku vlast na predmetnim kanalicama, iako je točno da je pravni prednik tužitelja postavio predmetne kanalice i da se u istima nalaze telekomunikacijski kabeli tužitelja koji su sredstvo pružanja telekomunikacijskih usluga tužitelja, zaključuje da su predmetne kanalice u faktičkoj vlasti suvlasnika stambene zgrade jer su one trajno povezane sa njihovom zgradom i dostupne svim stanarima, te oni odlučuju tko i na koji način može koristiti te kanalice. Pored toga i suvlasnici se ponašaju kao vršitelji faktične vlasti na tim kanalicama a što prema navodima priznaju tužitelji i tuženik a proizlazi iz isprave koju je potpisao predstavnik suvlasnika, kojim je i dana suglasnost tuženiku za postavljanje kabela u postojeće kanalice. Iz činjenice da se predmetne kanalice jednostavno otvaraju rukom i može ih otvoriti svaka osoba koja se nalazi u zgradi i da tužitelj nema ključ od ulaznih vrata stambene zgrade proizlazi da tužitelj pružanjem svojih usluga izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge pa oni u odnosu na njih imaju položaj punomoćnika u posjedovanju (čl. 12. st. 1. ZV-a), a da predmetne kanalice imaju ulogu prikrivanja kablova sa ciljem da ne vise i ne vire iz zidova, što potvrđuje njihovu pravnu prirodu pripatka zgrade uz zaključak da upravo suvlasnici zgrade odlučuju o sudbini kanalica a tužitelj da nije tvrdio niti dokazao da suvlasnici, davanjem suglasnosti za korištenje kanalice trećim osobama i vršili bilo kakvu samovlast nad tužiteljevim posjedom istih i iz toga neizravno proizlazi da i sam tužitelj priznaje suvlasnicima faktičnu vlast na istima uz zaključak i da tužitelj nije bio posjednik spornih kanalica zbog čega i nema pravo na posjedovnu zaštitu u smislu čl. 22. st. 1. ZV-a.

10. Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda uz primjenu materijalnog prava ne prihvaća ovaj sud.

11. Pravna zaštita posjeda nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva – suvlasništva jer je cilj posjedovne parnice uspostava posjedovnog stanja koje je postojalo prije smetanja. U predmetnom je postupku i ograničeno dokazivanje u odnosu na činjenice posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, što je i u okviru predmetnog postupka dokazano. Nije nužno posjedovnom parnicom da se sporni odnos i konačno uredi jer se pravo vezano za vršenje posjeda može konačno riješiti i u vlasničkoj parnici.

12. U odnosu na vršenje posjeda kanalica, koje je i postavio pravni prednik tužitelja, predmetne kanalice su montažne i služe isključivo za zatvaranje kabla kojim tužitelj pruža TK uslugu svojim korisnicima. Posjed tih kanalica ne izvršavaju korisnici TK usluga, odnosno suvlasnici predmetne zgrade, već isključivo tužitelj, obzirom da u njima ima položene kablove putem kojih se i pruža usluga a koje je i dužan održavati. I prema provedenim dokazima u odnosu na navedene kanalice njihova je svrha zaštita kablova koje je i sukladno odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 76/22 – dalje ZEK) dužan održavati tužitelj, pa je stoga i nedvojbeno legitimiran posjednikom kanalica i ovlaštenikom zaštite tog svojeg posjeda istih. U smislu odredbe čl. 5. toč. 1. ZEK elektroničke komunikacije infrastrukture čini fizička infrastruktura, povezane usluge i druga oprema ili sastavnice povezane sa elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, koja omogućava ili podržavaju pružanje usluga putem te mreže ili usluge ili imaju takvu mogućnost, a obuhvaćaju zgrade ili ulaze u zgrade, žične instalacije unutar zgrada, antene, antenske stupove, antenske prihvate, tornjeve i druge potporne građevine, kabelsku kanalizaciju, cijevi, zdence i ulične ormare, bežične pristupne točke kratkog doma, te sustav uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su IV-1333/12 od 22. listopada 2012., doneseno je pravno shvaćanje da šahtovi kanala su distributivno – komunikacijske infrastrukture stvari, a nasilno otvaranje šahtova, te povlačenje postavljanja optičkih kabela drugih operatera pored postojećih kabela tužitelja je i smetanje posjeda. Takav stav i proizlazi i iz drugih odluka Vrhovnog suda poslovni broj Rev-246/2014 od 06. rujna 2017., Rev-1085/2013 od 03. listopada 2017., Rev-2437/2012 od 07. ožujka 2012., iz kojih odluka je i vidljiv stav da kada netko ima određenu stvar u isključivoj faktičnoj vlasti sukladno čl. 10. st. 1. ZV-a ponašanje drugog kojim se dovodi u pitanje isključivost u vršenju te vlasti i kojim se nameće određeno trpljenje da i drugi polaže svoje instalacije, obavlja druge radove, popravlja instalaciju i sl. ima značenje uznemiravanja posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZV-a, čime su i ostvarene pretpostavke sudske zaštite posjeda vezano za čl. 21. st. 1. i st. 2. ZV-a.

13. Nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda vezano za priložene izjave i suglasnost predstavnika stanara, da su suvlasnici jedini ovlašteni odlučivati o korištenju predmetnih kanalica, obzirom iz priložene Izjave dane tužitelju proizlazi, između ostalog, da je telekomunikacijsku instalaciju i opremu postavio na svoj trošak i ona je isključivo vlasništvo tužitelja, dok prema danoj Suglasnosti tuženiku da postavi svjetlovodne kabele u postojećim kanalicama koje su u vlasništvu vlasnika- suvlasnika zgrade, te postavljeni kabeli, razvodni ormar, kanalice, ukoliko ih tuženik postavlja isključivo su u vlasništvu tuženika i zabranjeno neovlašteno otvaranje, premještanje, oštećivanje i između ostalog, neovlašteno korištenje. Za pitanje posjeda nije odlučno tko je vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine na kojoj su postavljene kanalice. Tužitelj je, uz pristanak suvlasnika, samostalno koristio kanalice u kojima je postavio kablove, sve dok ga tuženik nije smetao u posjedu, postavljanjem svojih kablova u kanalice tužitelja i ormariće. Cijeneći da je tužitelj kao smetanje posjeda odredio korištenje vertikalnih kanalica tužitelja postavljanjem kabela tuženika i postavljanjem ormarića na kanalice tužitelja, tada je i trebalo prihvatiti žalbu tužitelja pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a a vezano i za odredbu čl. 107. st. 1. ZID ZPP-a ("Narodne novine" broj: 80/22) a kojim su propisani izuzeci po čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP-a/22. Stoga je i pobijano rješenje preinačeno uz utvrđenje počinjenog smetanja i obvezu tuženika na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja koje je bilo prije počinjenog smetanja na način da i ukloni iz spornih kanalica te svoje kablove.

14. Ne mijenja na pravnoj stvari činjenica da su te kanalice po svojem karakteru takve da nemaju svojstva koja bi sama po sebi onemogućavala pristup istima neovlaštenim osobama jer nisu zaključane, pa ni činjenica da tužitelj nema ključeve ulaznih vrata zgrade radi nesmetane dostupnosti samih kanalica, odlučeno je da je te kanalice za svoje potrebe postavio i da ih je samo koristio tužitelj za zaštitu i održavanje one opreme koju je on ugradio u te kanalice.

15. Obzirom da je tužitelj uspio sa svojim zahtjevom tada je sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno o cjelokupnim troškovima postupka a i vezano za odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Dosuđen trošak parničnog postupka obuhvaća jednokratnu nagradu za zastupanje prema Tbr. 7./2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika a na način kako je i taj trošak zatražen od strane tužitelja u iznosu od 331,80 eura/2.500,00 kuna. Pri tome posebno nije priznata zatražena pristojba na tužbu i rješenje o smetanju posjeda, obzirom nije utvrđeno da su ti troškovi nastali i da su plaćeni. Tužitelju je i dosuđen trošak sastava žalbe po Tbr. 10/2 i Tbr. 42 Tarife u iznosu od 139,35 eura/1.050,00 kuna. Time je ukupno i priznat trošak od 471,17 eura/3.550,00 kuna a sve sukladno konverziji u valutu euro prema stopi propisanoj Uredbom vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450.

16. Trošak odgovora na žalbu tužitelja nije priznat obzirom da isti nije bio potreban za vođenje postupka te je o tom trošku tuženika odlučeno sukladno čl. 166. st.1. u vezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 24. travnja 2023.

Sudac

Biljana Bojanić, v.r.