Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2089/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja: ad 1. D. Ž., OIB: ..., iz Z. i ad 2. M. R., OIB: ..., iz Velike Britanije, oboje zastupani po punomoćnici V. N., odvjetnici u Z., protiv tuženika: ad 1. V. A. iz B., zastupanog po punomoćniku G. L., odvjetniku u S., ad 2. S. d.o.o. za graditeljstvo i održavanje stambenih i poslovnih zgrada, OIB: ..., zastupanog po direktoru I. M. ing. građ., S., otok B., a on po A. K., odvjetniku u S. i ad 3. I. Č. kao vlasnika Uslužnog obrta Đ. B., OIB: ..., B., otok B., zastupanog po Z. V., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: Psp-65/2020 od 4. studenog 2022., 13. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ad 1. i 2. kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj: Psp-65/2020 od 4. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja ad. 1. i ad. 2. kojim su tražili da se utvrdi da su 1. tuženik, 2. tuženik i 3. tuženik smetali tužitelje ad 1. i ad 2. u posljednjem mirnom faktičnom posjedu kčbr. 632/4 Z.U. 1839, k.o. B., tako što su dana 16. svibnja 2020. zašli u tužiteljev vrt i/ili zračni prostor vrta i prepilili borove oznake 1.,2.,3.,4., i 5. u nalazu i mišljenju od 7. svibnja 2021. stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta I. G., dipl. ing. agr. M., na način da su stablu br.1. uklonili sve grane i visinu stabla smanjili cca 3m od debla na panju, za 180 cm do međe, stablu br.2., uklonili sve grane na stablu i visinu stabla smanjena cca 3 m od debla na panju, za 350 cm do međe, stablu br.3. uklonili 13 grana od debla na panju za 270 cm do međe, stablu br.4. uklonili gornji dio stabla i tako da doveli na visinu oca 10 m od debla na panju, za 250 cm do međe, stablu br.5. uklonili 7 grana od debla na panju, za 250 cm do međe, a za koju protupravnu radnju 1. tuženika su tužitelji saznali 16. svibnja 2021., a za protupravnu radnju 2. i 3. tuženika, dana 13. srpnja 2021., čime su tuženici smetali tužitelje u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu kčbr. 632/4 Z.U. 1839, k.o. B., borova u vrtu te čestice, pa na temelju tih utvrđenja da se tuženicima zabrani svako takvo i slično smetanje posjeda ubuduće, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženiku ad. 1. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.700.00 kuna, tuženiku ad 2. u iznosu od 2.200,00 kuna, te tuženiku ad 3. u iznosu od 2.700.00 kuna (točka II. izreke),

2. Protiv tog rješenja žale se tužitelji ad. 1. i ad. 2. pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. i 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naredbu da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem. Ujedno su zatražili i trošak žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda sječom grana borova koji se nalaze na nekretnini kčbr. 632/4 ZU 1839, k.o. B. koja je u posjedu tužitelja.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da su tužitelji vlasnici i faktični posjednici čest. zem. 632/4, Z.U. 1839, k.o. B., tuženik ad. 1. da je vlasnik stana u zgradi koja je izgrađena na nekretnini označnoj kao čest. zem. 631/1, k.o. B., a koja graniči s nekretninom u vlasništvu tužitelja,

- da su tuženici ad 1.-3. sudjelovali u sječi grana i djelomično debala stabala borova čija su debla izrasla na nekretnini u vlasništvu tužitelja,

- da iz iskaza svjedoka V. D. proizlazi da je za sječu grana bio angažiran njegov obrt K. a naručitelj radova da je bio I. M., direktor tuženika ad. 2., te da je prilikom izvođenja radova kamion s dizalicom bio parkiran na javnoj površini, te da zbog velike pokretljivosti "ruke" dizalice u visinu i širinu nije bilo potrebe da ulazi u nekretnine stranaka,

- da iz iskaza svjedoka I. B. Š. proizlazi kako se godinama govorilo o šteti koju borovi vlasnice susjedne parcele nanose vlasnicima susjedne nekretnine, jer da preko njih štakori dolaze u kuću, a grane borova da su za vrijeme jakog vjetra oštetile oluk zbog čega ga je bilo potrebno mijenjati. Grane borova da su odrezane u skladu s međom između dviju nekretnina, te da nije primijetio da su rezane prema parceli tužiteljice, kao ni sa južne strane. Nadalje je ovaj svjedok izjavio kako su se svi suvlasnici zgrade suglasili da se grane izrežu, a radovi povjere tuženiku ad. 2.,

- da iz iskaza svjedokinje Š. J., vlasnice stana u stambenoj zgradi na čest. zem. 631/1 k.o. B. proizlazi da je zbog blizine grana spornih borova imala problema sa štakorima koji su preko grana ulazili u njezin stan zbog čega je vlasnika susjedne susjedne zgrade u kojoj živi i tužiteljica ad. 1 pitala je li moguće sasjeći grane bora koje dolaze do njihove zgrade, na što je on odgovorio da se tome ne protivi s tim da se grane moraju izrezati do međe, a upitana jesu li grane izrezane do međe, navodi da nije primijetila da bi bile rezane dalje od međe prema parceli tužitelja. U svezi odsječenih grana istakla je kako su iste prije nekoliko godina prouzročile štetu na oluku njihove zgrade, nakon čega je upravitelj zgrade oluk popravio, a u skrivenom prostoru iza zidova njezinog stana da su pronađeni ostatci štakora koji su onamo upali s krova na koji su došli penjući se preko grana spornih borova. Od momenta kada su grane posječene problema sa štakorima da više nema.

- da iz iskaza svjedoka D. O. Ž., sina tužiteljice ad. 1. proizlazi da mu se suvlasnici susjedne nekretnine 2013. godine obratili sa zahtjevom za sječu grana borova s čim je bio suglasan, a 2016. da mu se tuženik ad. 1. ponovo požalio na probleme s borovim granama koje prelaze na susjednu nekretninu, međutim da nije bilo spomena ni o kakvoj šteti koja bi nastala tuženiku ad. 1. Tuženici da su osim grana koje su prelazile na susjednu nekretninu posjekli i druge grane, unutar parcele tužitelja, a da od tuženika nikada nije ranije čuo da bi od stabala bora prijetila nekakva opasnost.

- da je u svom iskazu svjedok G. E. potvrdio da su neke grane tužiteljevih borova dosezale do kuće na susjednoj nekretnini, te da mu je svjedok Ž. rekao kako se tuženik ad. 1. žali na iglice borova koje mu padaju na dvorište i kako ima problema s miševima, kao i da je svjedok Ž. tuženiku ad. 1. rekao da posiječe grane ako mu smetaju,

- da sudski vještaci za geodeziju i poljoprivredu nisu odgovorili na pitanja o udaljenostima točaka u kojima su stabla posječena od granice dviju nekretnina, ali da bez obzira na taj nedostatak stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja vještaka budući je iz fotografije koja prikazuje stanje predmetne čestice na očevidu razvidno da je svih pet stabala u velikoj mjeri nagnuto prema susjednoj nekretnini, dok je na fotografiji br. 2. koja prikazuje stanje prije uklanjanja grana vidljivo da se krošnje predmetnih stabala nalaze uglavnom izvan granica parcele tužitelja, nad susjednom parcelom,

- da je iz dopisa tuženika ad 2. S. d.o.o. upućenog tužiteljima 17. rujna 2019. razvidno da su suvlasnici susjedne zgrade izgrađene na čest. zem. 631/1, k.o. B., zahtijevali od tužitelja da poduzmu određene radnje kako bi spriječili daljnju štetu koja im nastaje zbog utjecaja grana koje sa borova tužitelja dopiru do njihove zgrade

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud zaključio kako tuženici nisu zasmetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužitelji drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nisu doveli u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti su doveli u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Prema odredbi članka 22. stavka 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. U posjedovnim parnicama od odlučnog je značenja utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Dakle, osnovni uvjet koji se mora zadovoljiti za pružanje sudske zaštite je nastalo smetanje posjeda, koju činjenicu u sudskom postupku mora dokazati tužitelj. Pritom smetanje predstavlja svaki čin kojim se onemogućava ili ometa normalno vršenje faktičke vlasti na stvari koja sačinjava posjed, bilo da se radi o oduzimanju posjeda koje dovodi do oduzimanja stvari posjedniku ili o uznemiravanju, odnosno o ometanju koje ne rezultira oduzimanjem stvari.

11. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a kako žalbeni navodi tužitelja ne sadrže argumentirane, jasne i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je temeljeno prvostupanjsko rješenje mogle dovesti u sumnju, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeno potraživanje.

12. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da se tuženik ad. 1. već obraćao tužiteljima sa zahtjevom za sječom grana stabala borova koje su prelazile na nekretninu u vlasništvu tuženika ad. 1., da je iz fotografija koje prikazuju stanje prije i poslije sječa grana razvidno da su se krošnje stabala nalazile dijelom na nekretnini u vlasništvu tuženika ad. 1., te da tužitelji nisu dokazali da su tuženici posjekli grane koje se nalaze unutar granice nekretnine u vlasništvu tužitelja, odnosno da bi za ta utvrđenja priložili odgovarajuće dokaze, zbog čega tužiteljima ne pripada tražena zaštita.

13. U konkretnom slučaju radi se o susjedskim pravima i o situaciji koju regulira odredba članka 105. ZV-a, kojima je propisano da vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđeg drveća i ostaloga raslinja kao i odsjeći grane tuđeg drveta i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe, ili se pak služiti tim dijelovima tuđeg drveta.

13.1. Budući da tuženik ad. 1. nad čije su se zemljište nadvile grane spornih borova nije mogao tužbom tražiti, niti prisiliti tužitelje kao vlasnike susjednog zemljišta da posijeku ili uklone grane koje su prešle preko međe između dviju nekretnina, njegovo je pravo bilo da postupi upravo onako kako je i postupio, na način da grane spornih borova odsiječe, odnosno ukloni. A kako u provedenom postupku tužitelji nisu dokazali da su tuženici odsjekli grane borova u vlasništvu tužitelja i iznad dijela koji se pružao nad zračnim prostorom nekretnine tužitelja, to isti nisu prekoračili svoja vlasnička ovlaštenja iz članka 105. st. 1. ZV-a i takvim radnjama nisu počinili samovlasno smetanje posjeda nekretnine tužitelja na način da su izmijenili dotadašnje posjedovno stanje.

14. Slijedom navedenog, a obzirom da su tuženici u konkretnom slučaju postupili u skladu s odredbom članka 105. ZV-a, sječa grana koje su se nadvile nad nekretninom u suvlasništvu tuženika ad. 1. nema obilježje smetanja posjeda jer ne predstavlja samovlasno zadiranje u posjed tužitelja.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelji posebnim žalbenim navodima ne pobijaju.

16. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

17. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

18. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 13. lipnja 2023.

Sutkinja:

Sanda Crljen Ivančić, v. r.